Tisuću zašto - tisuću ne znam
09.01.2006., ponedjeljak
Kako izgledati sretno?
|
Opće je poznato da knjige za samopomoć najčešće pišu notorni luzeri, razno-razni recidivisti, polualkoholičari, ljubavni brodolomci sa tri braka iza sebe i petoro djece od kojih je dvoje njihovih, žene koje nakon trideset i tri estetske operacije shvaćaju da je duša ipak primus inter pares ljudskih karakteristika, funkcionalni psihijatrijski slučajevi i drugorazredni psiholozi koji ne vole svoj posao. Kako ja ne spadam niti u jednu od gore navedenih kategorija – neću vam prodavati muda pod bubrege. Nije bitno jeste li sretni, ili ne. Sreća je i onako samo varava nada koja nestane puno brže nego malo točeno pivo subotom navečer. Sreća je korijen svake nesreće i kao takvu je treba izbjegavati. S druge strane – odavati dojam sretnog čovjeka je akt čistog altruizma - to je čovjekoljupstvo lišeno sebeljublja i kao takvo gotovo božanski čin. Izgledati sretno je nešto za što sam ja, više-manje, doktor. Doktor izvanjske sreće. U načelu – stvar je vrlo jednostavna. Kad vas pitaju kako ste, kako je na poslu, kako je obitelj, kako ste se proveli za Novu godinu – odgovorit ćete ili sa sjajno, ili s odlično. To ćete učiniti uvjerljivo – vaš izraz lica će odavati djetinje veselje, a samu riječcu ćete izgovoriti kratko i jasno, bez afektiranja. Pogledat ćete sugovornika/cu u oči sa smiješkom i simpatijom. «Ah, koji divni mladić/djevojka i kako bih volio da je i meni tako» – pomislit će pitatelj, kojemu će biti iskreno drago što još ima ljudi koji znaju uživati u životu. Osim što ste odali dojam sretne osobe - malo te fingirane sreće ste prenijeli i na druge. To neka bude vaš mali penicilin ovoj dolini suza. Nećete se žaliti i kukati. I u najgorim trenucima, s osmijehom zen-budističke svespoznajnosti, reći ćete «Nije lako, al' nije ni teško». A potom ćete ljude pitati da šta piju. Jer riječi, iza kojih ne stoje djela, bi mogle oduzeti vjerodostojnost vašem imidžu sretne osobe. Velikodušnost je, zapamtite, jedna od osnovnih karakteristika sretnih osoba i onih koje žele tako izgledati. Sitne duše nisu sretne, niti se mogu takvima predstavljati. Eh da – dokolica, dokoličarenje, odnosno imidž dokoličara je neophodan kako bi ljudi povjerovali da ste sretni. Jeste li ikad čuli da je netko rekao za radoholičara da je sretan? Dabome da niste. Ili za nekog managera – naravno da ne. Ljudi koji pričaju o tome kako puno rade, kako imaju problema u naplati, kako liferuju puževe u Milano, via Udine, kako sjede na sastancima od Zagreba do Roterdama, kako moraju skrivati pred jednom sekretaricom novootkrivenu strast prema drugoj sekretarici – zar su to sretni ljudi? Ne, dragi moji – žalopojke nisu obilježja sretnih ljudi, a žalopojke na posao su obilježja nesretnih ljudi. Svi ti nerealizirani pisci i bivši pjesnici koji sad pjevaju ode vlastitom uozbiljenju – sve je to prilično otužno. Ne dozvolite si da vas takvima percipiraju. Ako se već žalite na posao – žalite se kako nemate što raditi. Osigurajte da vas vide, za vrijeme radnog vremena, u poznatoj birtiji dok besposličarski listate Sportske i zdvajate nad Nikinom sudbinom. A ako vas pitaju za posao, odgovorite «koji posao!?», a onda se, kao, prenite i recite «ah – misliš na MOJ posao – dobro je, odlično – oprosti, nisam shvatio o čemu pričaš». Popratite ovo s nevinim osmijehom. Time ste svoj imidž čovjeka kojemu je posao zadnja rupa na svirali – zauvijek učrstili. Nakon ovoga opsujte Hajduka i spomenite Janičinu vožnju bez štapa. Radoholičarima će pasti mrak na oči (koji je neophodan kako bi im svijetlo doprlo do duše), a Onaj Gore će vam iskreno zapljeskati. Majstore! «A zašto izgledati sretno?» – pitaju se neke od vas. «A zašto ne?» – pitam ja vas. Vaše unutarnje stanje je samo vaše i zašto ljude, koji već imaju dovoljno svojih problema, gnjaviti s vlastitim problemima. Hodati gradom, ili selom, s licem iz kojeg zrači nezadovoljstvo – nije ništa drugo nego neoprostiva samoživost. Uostalom, znanstveno je dokazano da osmijeh potiče dobro raspoloženje. Je, je – i obrnuto vrijedi. A gdje je tu istinska sreća? Niste valjda na ovom blogu očekivali odgovor na ovo pitanje! Sretno. Hure |
- 16:19 - Komentari (14) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||