Tisuću zašto - tisuću ne znam
19.12.2005., ponedjeljak
Rezolucija
|
- Idi u pičku materin……… Nikada nisam ovako zamišljao svoje posljednje riječi. Mislio sam, izgovorit ću nešto dublje, mudrije ili barem nježnije. Prije nego što zadnji put sklopim oči, s osmijehom ću reći nešto kao «Ne zaboravi me baš odmah», «Čuvaj nam djecu», «Vidimo se gore» ili tome slično. Ili da ću možda procijediti zlobno « Draga, ne ostavljam ti ništa» jer kao «Volio sam drugu i dušom i tijelom». Možda nešto praktično, s pogledom u budućnost: « Prodaj Podravkine dionice na 250, dušo»; poslužiti se, možda sportskim terminom – « Sanja, sudac mi je odsvirao kraj». Ili, ako umrem nasilno, da ću u odsutni čas patetično vikati «Živjela sloboda, živjela domovina, živjelo … nešto»…Što ja znam, ono, uobičajene stvari koje se govore kad umireš. Mislio sam da ću reći bilo što, samo ne ovu notornu psovku. A upravo nju sam ( i to ne do kraja) izlanuo kad mi se crni Mondeo divljački sjurio u susret i katapultirao me na drugi svijet. Da sam barem znao ( da, često si ponavljam ovo - ..da sam barem..), napisao bih nekakvo pismo, ispozdravljao se s dragim mi ljudima, potrošio ušteđevinu i digao još koji kredit… Ili bih barem prikočio ranije! I ono da ti cijeli život prođe kroz glavu u sekundi je obična dramaturška izmišljotina. Pa, nisam stigao ni «materinu» izgovoriti do kraja, a ne da sam imao vremena razmišljati o punih 30 godina moga života. Stvarnost je potpuno drukčija nego što ljudi pričaju. Ovako sam umro s pičkom na usnama - u prenesenom značenju, kakve li ironije - kao što sam i živio. Kletva je u mom slučaju imala i zadnju riječ. Zato obećajem, ako u sljedećem životu budem i malo pametniji, paziti ću na svaku svoju riječ. Može se dogoditi da mi upravo ta bude i posljednja. Hreno |
- 14:50 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||