- Idi u pičku materin………
Nikada nisam ovako zamišljao svoje posljednje riječi.
Mislio sam, izgovorit ću nešto dublje, mudrije ili barem nježnije. Prije nego što zadnji put sklopim oči, s osmijehom ću reći nešto kao «Ne zaboravi me baš odmah», «Čuvaj nam djecu», «Vidimo se gore» ili tome slično. Ili da ću možda procijediti zlobno « Draga, ne ostavljam ti ništa» jer kao «Volio sam drugu i dušom i tijelom». Možda nešto praktično, s pogledom u budućnost: « Prodaj Podravkine dionice na 250, dušo»; poslužiti se, možda sportskim terminom – « Sanja, sudac mi je odsvirao kraj». Ili, ako umrem nasilno, da ću u odsutni čas patetično vikati «Živjela sloboda, živjela domovina, živjelo … nešto»…Što ja znam, ono, uobičajene stvari koje se govore kad umireš.
Mislio sam da ću reći bilo što, samo ne ovu notornu psovku.
A upravo nju sam ( i to ne do kraja) izlanuo kad mi se crni Mondeo divljački sjurio u susret i katapultirao me na drugi svijet. Da sam barem znao ( da, često si ponavljam ovo - ..da sam barem..), napisao bih nekakvo pismo, ispozdravljao se s dragim mi ljudima, potrošio ušteđevinu i digao još koji kredit… Ili bih barem prikočio ranije!
I ono da ti cijeli život prođe kroz glavu u sekundi je obična dramaturška izmišljotina. Pa, nisam stigao ni «materinu» izgovoriti do kraja, a ne da sam imao vremena razmišljati o punih 30 godina moga života. Stvarnost je potpuno drukčija nego što ljudi pričaju.
Ovako sam umro s pičkom na usnama - u prenesenom značenju, kakve li ironije - kao što sam i živio. Kletva je u mom slučaju imala i zadnju riječ.
Zato obećajem, ako u sljedećem životu budem i malo pametniji, paziti ću na svaku svoju riječ. Može se dogoditi da mi upravo ta bude i posljednja.
Hreno
Post je objavljen 19.12.2005. u 14:50 sati.