Tisuću zašto - tisuću ne znam
14.12.2005., srijeda
Iznenađujuće kvalitetna priča iz Finske
|
Rasterećena hvalospjevima na svoj račun, istovremeno opterećena stanjem kanalizacije preko puta, ishodila je dozvolu za kritiziranje heliocentričnog sustava. Svjesna da abeceda više nije što je nekad bila, zajaukala je poput isprepadanih konzumnih cibetki kupljenih u inozemstvu za devize. I nije to bila posljedica susreta s deset u Đuku Čaića prerušenih kraljevskih kobri koje su bile u bijegu iz dječjeg vrtića «Alen Bokšić» u Helsinkiju gdje su služile djeci kao uže u sve popularnijoj igri vješanja. Ne i ne. Drugi razlozi dovedoše do jauka. Ali to nije baš toliko bitno da bi se šire elaboriralo te ćemo se koncentrirati na ono drugo što isto nije bitno. A to je činjenica da se uspjela učlaniti u klub prijateljica glagoljice GRUNF (glagoljica rijetko unesrećuje nas Finkinje) i to na krajnje potcjenjivački način. Uviđamo da se način rimuje sa začin. Začin, točnije više njih, koristila je gotovo pa nikada i u tome je imala svesrdnu podršku maturanata Škole za završnu obradu štavljene kože kao i Majkla Đeksona. Pikantno joj jednostavno nije bilo dovoljno dobro, što nije priječilo njezinu volju da bude dobra. Dobra mi volja – bolja sam drolja, glasio je njezin moto drolje na kojem je još radila, nadajući se stanovitim poboljšanjima istoga. Potiskujući nelagodu koju je osjećala od drugog osnovne, najviše zbog velikih pravilnih izraslina na nosu i kapcima, zabacila je blinker uzvodno. -Pa kud baš uzvodno, majke mu ga spalim?- pitao se oveči broj namjernih prolaznika, mahom Finaca iz dijaspore, koji su prolazili i prolazili, bez vidljive namjere da prestanu prolaziti. Više ne znam što sam htio u ovom pasusu, tako da moram na sljedeći. Ljubavni joj život biješe permanentan. Permanentno je živjela u ljubavi s Rambom 2, na žalost samo djelomično uzvraćenoj prekjučer. Uto – šok. Mirisno tirkizno pismo pristiglo iz zatvora, nakon što ga je pomirisala, pročitala, a netom potom i doručkovala u nedostatku kavijara s lukom, donijelo joj je i samoj zatvor. Čepići nisu pomagali. Čak je ni nezreli ringlovi ne proćeraše, a ricinusovog ulja se nije sjetila. Nesnosni bolovi nikako nisu postajali snosnima. Izmet na izmet, govno na govno i – puče. Rascvjetala se k'o kokica te je samim time i preminula ne dočekavši Kurban Bajram. I sad ti budi pametan. Hmudek Lakrdijaš |
- 11:40 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||