Tisuću zašto - tisuću ne znam
13.12.2005., utorak
Prijateljstvo, ili tako nešto
|
Neki dan došao nam je Hreno iz Pešte. Našli smo se u gradu. Baš je nakupovao bijelih čarapa na pijaci. Sve ih je potrpao u neku prozirnu vrećicu. - Hreno, bogati, rekao sam mu - pomalo zabrinut za njegov imidž i nimalo za svoj, izgledaš ko neki Hercegovac-gastarbajter. - A kak drukčije da izgledam? – uputio mi je retoričko pitanje. - Čovječe – jakna ti je puna fleka. - Povraćo sam jučer. - Onda ok. Nije lijepo čovjeku prigovarati na flekavoj jakni, ako postoji dobar razlog za flekavost. Dogovorili smo se da se nađemo navečer u hramu ugostiteljstva. Mala rasprava o tome hoće li piti ili će doći autom je zaključena zaključkom da uopće i nije toliko hladno. Ja sam ipak došao autom – sjetio sam se da je brat Apstinencijo upravo u fazi po kojoj je i dobio ime, te da će nam poslužiti kao vozač. U birtiji smo zauzeli strateško mjesto poviše lijevo od ulaza. Pregled situacije je ono što čini razliku između stratega i budale. - Štaš pit – upitao sam brata Empatičnog. - Ja plaćam - Dajjaću - Meni je šank bliže I tu sam prestao uvjeravati svog dobrog prijatelja Hrenu. Njemu je bliže šank - on plaća. Znao sam i zašto. Hreno će iskoristiti ovaj presedan da bi, kad dođe možebitna djevojka, potegao argument da njemu pripada – jer joj je bliže. Tako i bi. Nakon četvrte čaše gin-tonica njemu i trećeg piva meni ušetala je lijepa Mala Plava. Moje, moje, moje! – počeo je šaptati mi na uho škrgućući zubima. Dobro je prijatelju – rekao sam i posegnuo za pivom – men moje, teb tvoje. No umjesto da gledam kako to radi master-at-work – doživio sam šok. - Da li si ti Hreno? - Upitala me je Mala Plava. - Ne, ja sam Hure. - Aaa - ti si onaj filozof što ne zna s djevojkama. - Ovaj... da, a ovo je moj prijatelj Hreno – rekao sam i diskretno prepustio mjesto Onom-Koji-Je-Odabrat. - Ijaoooo – počela je cičati mala plava s velikim sisama koje ja nikad neću imati u ruci – pa nisam znala da si toliko zgodan. - U redu je – odgovorio je Hreno savršeno mirno, tko zna koji mu već put prilaze. - Super su ti tekstovi. - Super su ti sise. - Jao – hoćeš li pisati o njima? - To ću dati bratu Huri da odradi – ja ću se malo poigrati. - Jao Hreno, mogu te zvati Hreno, sanjam kako meni posvećuješ tekstove. - Hoću dušo, hoću – rekao je brat Hreno i krenuo joj palcem skidati trepavicu koja joj je pala na usnu. - Mmmm – cuclala je mala. - Bok prijatelju, plati cugu, sad nemam vremena – rekao je razboriti brat Hreno i s rukom na maloj prćastoj guici krenuo prema van. - Jebote, pomislio sam, pa ja sam ga dovezao – di će na ovu hladnoću? - Di ti je jakna? - U desnom džepu – odgovorio sam. U moj auto – eto di će. Hoće li joj barem reći da je to moj auto – možda ima neku prijateljicu koja pada na aute – počeo sam se neutemeljeno nadati. A lijepo mi je rekao brat Hile – dok im ti pišeš pjesme, drugi s njima spavaju. (Dobro brat Hile nije rekao spavaju, ali ni ja ne pišem pjesme) Hure |
- 18:09 - Komentari (21) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||