Tisuću zašto - tisuću ne znam
12.12.2005., ponedjeljak
Zeleni val (midlmenadžment u paklu droge)
|
Kročeći sigurno cestom u pravcu krajnjeg odredišta svakog zaposlenika - otkaza, sagnuh se pokupiti kunu što je nekom nesretniku ispala iz džepa. Unatoč ozračju darivanja i dobrih djela koje dominira ovih dana u javnosti, moja je prva misao bila kako pametno uložiti ovaj dar s neba u neke od prosperitetnih dionica javnog sektora i tako steći nemali imetak koji će me učiniti privlačnim ženikom i dobrom prilikom, samo u muškom rodu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da bi mi slavuj mogao biti zaražen gripom, štoviše gripom čije je ime tako strašno da se niti u najsvjetlijoj noći obasjanoj mjesečinom ne izgovara na prazan želudac; strašnom, ultimativnom, nepraštajućom, jednom i jedinom – PTIČJOM gripom. Kužite??? Slavuj – ptičja gripa relacija. Ne? Nema veze… Sjednem na tramvaj, pa na vlak (točnije U), pa opet U tramvaj, pa u lift i naiđem na zatvorena vrata stana moga prijatelja i kolege koji se razumije u investicije, dionice, polifoniju i pičke. Nemalo se iznenadio kad je otvorivši vidio moju nepoželjnu facu. Ne-ma-lo!!! - Došao sam da me posavjetuješ- rekoh odmah s vrata. Ne vrata, nego vrata. – Ostavila me pička i ne znam dal' da je zboravim il' da se jednostavno ubijem, ko' pravi Hrvat i katolik. - Pa zar nisi došao radi dionica?- upitaste se VI, ne-ma-lo začuđeni. - Nisam – rekoh ja iz fotelje, gdje sam već bio sjeo, pače i pivo otvorio. Kod frenda se osjećam ko' kod kuće, što se da iščitati među redov'ma. - Nisam ti ja frend. Ja sam lega! - Pusti sad formu, prijatelju dragi, nego pomagaj ako boga znaš – zakukah. - Dobro – reče on, uze olovku i mali blokić s logom Agrokora i sjede mi nasuprot. – Slušaj me dobro, jer ja sam prošao sve što ti sad prolaziš i sve kuda ćeš ikada proći i sve što si sanjao da se može proći i još malo više od toga. Dakle, moje iskustvo je veliko i spreman sam podijeliti ga s tobom, ali mi moraš obećati jedno.. - Sve, sve ću ti obećati, samo mi pomogni! -…obećaj mi da nikada nećeš zaboraviti ovo što sam ti rekao! - Dobro, svečano prisižem – rekoh ja s rukom na srcu, sretan kao što su sretni svi ljudi koji imaju sreće da ih netko posavjetuje u kriznim momentima života. Dovršim pivo i krenem istim putem doma. Nisam ni slutio da mi se u džepu gripa širila WARP brzinom. Slavuj zarazi kunu, kuna medu,medo liju, lija zeku, zeko Đapića, a Đapić čitavu Hrvatsku i Federaciju BiH. Katastrofa nemalih razmjera. Ne-ma-lih!!! U nedostatku boljeg rješenja- izbjegnem u Sloveniju. Promjenim sve bolesne kune u tolare, tolarima kupim Elanove skije i odem na Bovec. Malo da se skijamo. H(reno)51 |
- 17:24 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||