Tisuću zašto - tisuću ne znam
10.12.2005., subota
Par mojih prikrivenih vrlina
|
Zašto se ljudi pretvaraju? Odgovora je puno, ali uzrok svemu je taj da traže pažnju i da su nesigurni (o tome zašto su ljudi nesigurni neću pisati – čitateljice ovoga bloga zasigurno su pročitale Razgovore s zrcalom, Emocionalnu inteligenciju isl. knjige iz razloga u koje neću ulaziti) E sad – nije problem u tome što ljudi traže pažnju – svi mi ponekad trebamo pažnju pa čak i samozatajni ja – problem je što neki ljudi traže pažnju na sasvim pogrešan način. Nema ništa tužnije nego kada lijepa cura pokušava iskamčiti pažnju intelektualnim poziranjem, kada pametan dečko pokušava privući pažnju hinjenim seljačenjem, kada zanimljiva osoba se pokušava prezentirati kao turobno ozbiljna itd. To je možda i najtužnije – ljudi su spremni svoje istinske vrline nipodoštavati – kako bi privukli pažnju. Odista tužno i sad ću prestati pisati o tome. Pisat ću o sebi. Način na koji ja nenamjerno privlačim pažnju, a toplo ga preporučam svakome, je taj da sam potpuno autentičan. Nema kod mene niti trunka pretvaranja. Jednostavno – svojim osobinama koje vrline jesu – privlačim pažnju htio ili ne. Navest ću nekoliko mojih karakterističnih pažnjolovki pa da se naučite – djeco draga: Način 1. Nu mene pametnog! Kako? Vrlo jednostavno – nekoga nešto muči, ne zna kako riješiti stvar i tu se ja pojavljujem kao deus ex machina. Recimo, jedan moj prijatelj je imao najbolju prijateljicu, ali oboje je osjećalo da u tom odnosu nešto nedostaje i tako mu je ona jednog dana rekla da i ona osjeća da nešto fali. Šta da radim?– pitao je nas nekolicinu. Padali su tu razni savjeti - mahom odlični, no iz nekog razloga neprimjenjivi. Tad sam ja, vrlo nenametljivo - samo da napomenem, stupio na scenu. Kad te sljedeći put bude pitala reci joj: "Jedino što nama fali je koitus." - rekoh mu ja. Tako i bi. On me do dana današnjeg smatra genijem – a ja ga ne želim razuvjeravati – zašto i bi – kad to i jesam. Znači – privukao sam pažnju i dobio vječnu zahvalnost tog mog prijatelja time što sam bio ono što i jesam – autentični genije. Način 2. Spontano milosrđe. Kako? Lako ako imate novaca – a ja imam i to ne samo svoj novac nego i mnogo tuđeg! U redu ste u Konzumu (dabome) i ispred vas je žena s djetetom. Nervozno pogledava u novčanik dok se suma bezdužno povećava. 185kn izgovara bezdušna prodavačica. Nakon silnog prebrojavanja uspijeva skupiti 177kn. Morat ćete nešto vratiti – taman što nije izustila prodavačica, no već sam bio tu pored nje i tiho, jedva čujno rekao prodavačici "Dopustite" i diskretno stavio 10kn pred nju. Na zahvalu sam, dabome, stidiljivo spustio glavu, (još jedna autentičnost (op. a.)), te rekao "U redu je gospođo." s najvećim mogućim poštovanjem - jer ne volim kad me hvale, pogotovo ako zaslužujem. Sve ovo je motrila već prije uočena lijepa, visoka crnka iza mene. Nakon što je gospođa otišla - stidljivo sam joj se osmijehnuo, te počeo pakirati dva vina koja sam kupio za sebe i prijatelja, te čokoladu za prijateljevu djevojku. "Divno si to napravio" – rekla mi je djevojka sa crnijem očima. "Nije to ništa", odgovorio sam joj, stidljivo dajući do znanja da sam spreman i na najveće žrtve. Ćakulasmo i upoznasmo se. Čekala je da ju pitam za kavu ili broj. Samo sam ju pozdravio. Jer prilike su tu da se propuštaju - ako imate išta aristokratsko u sebi. A usmenom predajom legenda o velikodušnom&stidljivom vitezu Huri se širi sve dalje i dalje i dalje... Način 3. Skromnost. Kako? U novom ste društvu. Svega vas jedna osoba poznaje. Pošto je društvo u kojem se nalazite mahom popurgerisano – svi se nečim hvale. Uslijed toga – svatko sebi piće plaća. Kuna-boysi melju li melju. Vi se umjereno smješkate i neumjereno pijete. Odlazite i uljudno se pozdravite sa svima. Nakon toga netko pita onu osobu da tko ste vi? Jebote – nisu znali tko sjedi s njima uopće. Zakaj je otišao taj jedinstveni mladić – pitaju se kuna-girls? Hvala bogu da je otišao – mrmljaju kuna-boys. No to se vas ne tiče jer ste već daleko, prestali ste šepati, a S 500 taman dolazi. Skromno sjedate u vozilo i govorite bratiću – vozi bratić za Osijek – ja plaćam autoput. Nema beda bratić, napominje također skromni bratić. Skromno mu se osmjehnete. Skromnost – vrlina najvećih! Hure |
- 18:32 - Komentari (75) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||