Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Poneki pogodak u moru promašaja

Prvi, programatski, tekst.
Ideju su autori, dabome, izdali.
Kao i štošta drugo.

Predivan tekst.
Empatični Hreno objašnjava kako i zašto je počeo pisati na jedinom nam blogu.

Hrenin vikend svakidašnji.
Priča o prijateljstvu, mamurluku i majčinskoj brizi. Dirljivo.

Kritički osvrt brata Hileta.

Hure govori o sebi i svojim putovanjima.
Jedan skromni osvrt na vlastiti doživljaj stranoga svijeta. Neprocjenjivo.

Hmudek izjavljuje ljubav jednoj ženi.
Samo na tisuć-blogu!

Hija je žedan.
Žeđ je gora i od gladi - uvjerite se.

Hure se oprašta, ali i ne.
Vrlo karakteristična priča.

Hiletova priča o ljubavi koja se u punini realizira tek s prostitukom.
Veselo, poučno i nipošto simbolično.

Birtija naše prošle mladosti.

Obljetnički tekst, tu imade još linkovlja.
To je to za sada.
Nemamo vremena.
Free Web Counter
Free Hit CounterFree Web Counter
Free Hit Counter

Što nudimo, to i tražimo.

hitna.pomoc@gmail.com

Tisuću zašto - tisuću ne znam

24.11.2005., četvrtak

Šta će s nama sutra biti?*

Već dugo sam iskreno suspičav, što bi kazao brat Apstinencio, prema vlastitoj mi budućnosti. I ne bi to bio ni neki problem, nikada niti nisam imao previše povjerenja u vlastito prosuđivanje, nego i drugi sve više sumnjaju u mene. E, to je već nešto što me pomalo brine.

Najme kaj – još od malena sam bio dečko koji obećava. Neću sad to pobliže opisivati, ali svi znamo što to znači.

No, onda sam upao u loše društvo.

U mojim najosjetljivijim godinama neki moji prijatelji su počeli nositi duge kose, pušiti pljuge, piti i drpat se s curama koje to dopuste. Pošto sam oduvijek bio povodljiv – i ja sam htio drpat cure. A kako je za to trebalo pušit i pit – i to sam radio.

Osim što sam se često nedjeljom sramio svojih postupaka, sve se to odrazilo i na moja akademska postignuća. No, tada nije bilo kul biti odličan (pa makar se radilo i o gimnaziji), tako da sam imao ipak jedno obilježje kula. Ipak, znači, nešto.

Družio sam se s više ili manje sebi sličnima – tu je bio stanoviti Hička koji je pjevao u kultnom bendu i pisao stihove koji su potresli moju nježnu dušu – i još je uvijek tresu (dođi, dođi svome rođi da te rođo pod nož stavi, da ti rođo kičmu vadi, te programatski ja sam alkohol, moj pas je alkohol – ja povraćam, on jedeeee!).

Poslije je bilo sve gore i gore.

Gornje poglavlje je napisano 15. 10. 2005

No vremena se mijenjaju, svi stare, a neki postaju i mudriji. Danas ne pušim zato što sam povodljiv nego zato što sam ovisan. Privodim kraju vlastitu preobrazbu. Faks sam upisao zbog oca, davao ispite zbog majke, a izgleda da ću diplomirati zbog sebe. Naučio sam odgoditi kratkoročno zadovoljstvo zbog dugoročnog. Osim kad mi pobjegne.

Dugoročno planiranje je ključni pojam, ali i karakterna odlika. Isti oni koji su nekad pjevali o hranjenju ćuke povraćanjem – danas pjevaju ode slobodnom tržištu i zagrebačkoj burzi. S druge strane osobe koje su bile oličenje zen-budizma – osobe kojima bi mogli i puževi pobjeći – danas su vlasnici nekolicine privrednih subjekata, a gotovo da posluju i sa Milanskom veletržnicom!

Tješi me općepoznata činjenica da je karijerist samo luzer koji je uspio.

No vratimo se omiljenoj temi mojih razgovora – meni. Dakle – u zadnje vrijeme neki upitnici nad mojom budućnošću vise: jesi li svjestan koliko imaš godina; zar je moguće da si kreditno sposoban; zašto se ne ugledaš na kuma; kad ćeš odrasti????? (četiri upitnika za četiri potvrdna odgovora)

Gornje poglavlje je napisano 1. 11. 2005.

Glupost. Odrastanje neki među nama, ograničeniji – ako ćemo iskreno, doživljavaju kao proces u kojem osoba odaje dojam ozbiljnosti. Naglasak je na "odaje dojam" – jer je to u biti prevara. Fingiranje ozbiljnosti. Nesigurne osobe se prave odraslije nego što jesu. A toliko su dosadne da svoju glumu mogu izraziti samo u vanjskim obilježima ozbiljnosti. Dosada je smrt. Lažna ozbiljnost je samo rezultat prikrivanja vlastite nezanimljivosti, kao i manjka u vjere u sebe (i još koješta čega se ne mogu sada sjetiti).

Istinsko odrastanje nema veze s gore navedenim i proces je koji ne prestaje. Moj kum Hlado odrasta. I sa svojim sinom se igra kao što se sam igrao kad je bio beba. Odrastanje je prihvaćanje života sa svim što on nosi. I sa smiješkom.

I tu prestaje svaka sumnjičavost koju suspičavošču nazvah.

Godine su proletele…
…i neka su.

Hure, na današnji dan

*Bit će svega.

- 21:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke.

Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi.
U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek),
brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje.