Tisuću zašto - tisuću ne znam
22.11.2005., utorak
Kenjanje u dvoje
|
Lijepo oblikovane čitateljice i nedragi moji hrijatelji, kroz uobičajeni radni dan, kao i mnoge od vas, vode me isključivo lijepe stvari. Tempiranje čarobnih trenutaka pomaže mi da prođem kroz one manje ili nimalo čarobne, kojih je znate i sami- znatno više. Danima u kojim na vidiku nema lijepih trenutaka biram neke osrednje događaje te ih postavljam kao fiksne, npr- otić malo vidit velke sise prodavačice u PPK u prizemlju moje zgrade- događaj koji je siguran svaki drugi dan uključujući i vikende, dakle događaj koji je siguran ko sranje (kako bi rekao naš dobri skijaš Ivica). Rabim ga pred kraj mjeseca kada je ona jedina žena koju mogu vidit besple ili u mamurnu subotu kada bez problema mogu jedino- gledati... Jedan od dva dnevna hajlajtsa za radnog vremena je svakako velko dupe moga šefa tajnice kojoj često pomognem zbrojiti brojeve- osnovicu množimo sa 1,22 i dobijemo iznos sa PDVom, a iznos sa PDVom dijelimo sa 1,22 i dobijemo osnovicu- zašto osnovicu ne mogu dobiti tako da od iznosa sa PDV-om oduzmem 22% iznosa sa PDVom, ja uistinu ne znam....Uglavnom, uvijek to napravim dobro pa me zove kad se smete- ja se pak smetem kad ona stane pored mene pa smo oboje u transu. I drhtimo mi onda skupa- ona zbog straha od šefa, a ja zato što ona drhti; i malo zbog šefa da me ne vidi. Njenu guzu mnogi bi ocjenili velikom no ja bi ju ocjenio skoro savršenom. Savršena je najme samo jedna- guza moje srednjoškolske profesorice iz informatike... Drugi trenutak sreće na poslu je obavezno hranje poslije popijene kave- negdje između 8:30 i 8:40. Koliko će operacija trajati, nikad se ne zna, a ovisi o tom dal sam karto večer prije i ak jesam- kolko sam popio. Pogađate, takva jutra izuzetno su teška a u pravilu počinju pozivom šefa na jutarnji brifing- ono što on nikad ne radi kad se ujutro pojavim normalan, što nije nerjetko. Uglavnom, WC je jedino mjesto na kojem takav i u to doba dana mogu doći k sebi. Al tu za razliku od guze moga bosa tajnice ima kvaka- veceji su vojnički poslagani. I dok ja pokušavam postati nešto lakši ali i izaći na kraj sa samim sobom uvijek se netko uvali u vece do moga. I krene puhat, drhtat i stenjat. A ja se zbog gnušanja i neugode pravim d a m e n e m a.... ... ... ... ... n e m a m e ... ... ... ... ... ... ... ... (n e m a m e!!) ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... I kad se kolega konačno uvjeri da je sam u romantičnom okruženju, lagano vadi mobitel i glasom, koji ubrzava moje bolne procese, zbori: «Dušo, jesi stigla- Kaj si našla parking- Kak sam se ja napatil- Je li Luka plako u vrtiću- Već mi fališ- u 4 i 30- Volim te...». I sad više nema iz ilegale- ubrzano dišem, čelo se znoji a noge su već davno otrnule. Obamrle. Izašao bih van, poludit ću. Nemrem više ni da mogu, noge trebaju bar 4 minute stajanja. On, za razliku od mene, ima sve vrijeme ovog svijeta- On je u veceu sam. Briše se polako i glasno, čujem svaku dlaku kako se opire papiru. Ja ne znam jel bi povraćao, plako ili umro. Svejedno mi je, samo da me ne cuje... Izađem ja ipak, debelo nakon nakon što je On izašao, i hebem majku sreći, kolegama i struci, vraćam se u kancelariju i nervozno otvaram troškovnike. Mislim si- « ne tražim dobitnu srećku, ne tražim povišicu, a ne tražim ni zdravlje- traba mi samo pet minuta samoće, pet puta po šezdeset sekundi vremena u kojem bi realizirao svoje dostojanstvo, čemer i jad- hebemu mater, zar je to puno?» Hile |
- 00:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||