Tisuću zašto - tisuću ne znam
14.11.2005., ponedjeljak
Kako sam bio zaručen
|
Bilo je to 2002. Taman sam bio nekih dvije godine sam i pomislio sam da to i nije baš pretjerano normalno, čak ni po mojim standardima. Osim što sam pomišljao kako nije normalno biti sam – počeo sam razmišljati i o možebitnoj djevojci uz koju, dabome, ne bih bio sam. Prijateljice sam prekrižio u startu. Moje prijateljice mahom nisu lijepe, a onih par lijepih mi se ne sviđaju. Nikad nisam znao kako naći curu. Da bih s nekom curom nešto pokušao moram biti u stanju pomaknute svijesti. Nisam baš pretjerano zaljubljiv, a ni ne konzumiram nelegalne opijate. Tako da sam neiskusan. Neiskusan u smislu snubljenja – ako se to tako kaže (kaže se, kaže – dovikuje mi Hile). Ako sam neiskusan – nisam glup, pomislio sam i zaključio da zasigurno ima i drugih načina da se dođe do , trajne ili privremene, životne družice. Mogu otić u pradomovinu i pokušati dogovoriti brak. Ili poslat oca. Zasigurno ima cura koje bi htjele Livno zamjeniti Osijekom, pa i pod cijenu da ja idem u paketu s Osijekom. Ne znam zašto – ali ovu ideju nisam realizirao. Učinilo mi se, ako baš želite znati, da me otac ne shvaća ozbiljno, a u majčinom osmijehu kao da se nazirao nekakav podsmijeh. K'o vas šiša – rekao sam u sebi – i odlučio sam riješiti svoje probleme. Sjetio sam se mojih prijatelja. Neki od njih imaju sestre, a neke od tih sestara i nisu loše. Iz nemalog izbora odlučio sam se za seku mog novootkrivenog prijatelja Hraneta. Hrane je dobar dečko, iako je po ocu Eseker. Hranetova seka mi se učinila kao idealna prilika - plave kose, nježnih crta lica i svijetle puti - pravi antipod mojoj semitskoj faci kamenogenog porijekla. Kako i priliči – sve je riješeno dogovorom u familiji. Jedne večeri Hrane mi je prepustio sestru, a ja sam mu zauzvrat platio pivo i to veliko. Od tog trenutka njegova je sestra postala moja zaručnica i trebalo je samo pričekati prikladan trenutak da ju se obavijesti o tom velikom događaju u njenom životu. Kao što zna stvatko tko prati kulturna događanja 2002. je bila godina Svjetskog prvenstva u nogometu. To otužno prvenstvo je ipak imalo jedan dan pun nade – dan kad smo dobili Talijane. Ih, pomislih, ako možemo dobiti Talijane – mogu i ja dobiti ono što mi po dogovoru i pripada – moju zaručnicu. Sreo sam je u jednom tipično ružnom bircu u Tvrđi. - Bok Zaručnice – rekao sam joj. - Molim? – odgovorila je. - Očito ti Hrane nije rekao. - Šta? - Dogovorio sam se s njim da se vjenčam s tobom. - Hahaha. - Eto, vidiš da ti je ugodno u mom društvu. - Ali ja imam dečka. - Nisam ja ljubomoran, samo javi čim prekinete. Nakon ovog razgovora otišao sam dalje jer je noć još bila mlada. Bio sam sretan. Druge cure nisam ni pogledavao. Ja sam zaručen. Uskoro će svatovi. Doći će i djeca – lijepa na mamu i pametna na mamu – snatrio sam. No – sve prave su ljubavi tužne – kaže veletrgovac patetikom. A tek one virtualne – nadopunjujem ja! Do razvrgavanje zaruka je došlo nekoliko mjeseci kasnije. Razočarao sam se, kao i nebrojeno puta do sada u životu, u ženu koja mi se sviđa. Ako vas baš zanima – zanemarivala me je, čak i pred drugima. Ljudi sa strane, činilo mi se, uopće ne bi mogli reći da smo mi zaručeni. Pokušao sam s njom otvoreno razgovarati o ovom problemu, ali se pravila da me ne razumije. Zaruke sam razvrgnuo ja. Od tad se više nisam zaručivao, a kad ću – ne znam. Hure |
- 19:17 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||