Tisuću zašto - tisuću ne znam
19.10.2005., srijeda
Misli i zelje jednog radnika
|
Bas si razmisljam o tome kako se knjige mogu sazeti. Mislim da je losa ona knjiga kojoj je naslov knjige dulji od njenog maksimalistickog (u ovom slucaju - manje je vise) sazetka. Evo recimo - Coelhova knjiga "Na obalu rijeke neke sjela sam i plakala" - bi se mogla sazeti u "Seresh kvake!", dok recimo "Zlocin i kazna" se ne moze sazeti vise nego "Zlocin, patnja i oslobodjenje". Zasto, pitate se moix i la lara, ovaj Hure jede govna i ne pise zanimljive pricice o tome kako nesto sevi - kao najbolji mu prijatelj Hreno. Zato, drage njegove, sto ja nisam direktor nego radnicka klasa i, sukladno, sevim vrlo rijetko, a serem cesto, ali rijetko. I zato sto u mom zivotu nema akcije - ima kontemplacije. Dok maljem razbijate beton na minus dvadeset mozak ima sasvim dovoljno vremena da razmislja koliko god zeli, u skladu s vlastitim mogucnostima, dabome. U zadnje vrijeme otkrivam nevjerojatnu sposobnost da sa svega dvije, tri rijeci opisem ne samo knjige - nego i ljude. Dovoljno mi je otvoriti neki profil na iskrici, vidjeti da curi pise da joj je izgled "prosjecan" - odmah znam da je gabor u pitanju. Ako pise "neznam", "nemogu", odmah znam da se radi o curi iz moje klase i takvima prilazim s duznim postovanjem. Od kada sam u radnickoj klasi dosta me zivciraju ovi engleski pisci. Vecinu knjiga engleskih autora opisujem "Zavodila sam ga dok me opsluzivalo pet sluskinja, godinama!" Moja novopronadjena socijalna osjetljivost mi, znaci, onemogucuje objektivan pristup engleskoj knjizevnosti. Socijalna osjetljivost, ako bi opet tjerali mak na konac, nije nista drugo nego samosazaljenje. I nije samo to - od kad sam radnicka klasa ruke su mi ogrubile. Ne moram vam posebno naglasavati da moj seksualni zivot pati zbog ovoga - grube ruke nisu prikladne za drkicu - to vam garantiram. I tako to. Sad sjedim pred ovim monitorom lagano pognut, kako i pristoji mojoj klasi, i razmisljam o tome kako bi lijepo bilo potpuno oglupiti. Kad me pitaju sta je, ja cu reci samo - chiju, chiju. Chiju, chiju. Hure |
- 17:54 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||