Tisuću zašto - tisuću ne znam
03.10.2005., ponedjeljak
Kuko moja svakidašnja
|
Evo već neko vrijeme pokušavam napisati blog koji će privući još neviđenu pažnju i priskrbiti mi titulu najblogera,ali ne ide.Stoga ću se poslužiti s najjačim ako ne i najjačijim oružjem privlačenja pažnje i sjebavanje mogućnosti za osvajanje titule-kukavicom. Kao što dobro znate,ako i ne znate sigurno da će te teško sad nešto naučit,kukavica je disciplina koja se razvija godinama.Počinje s početkom našeg života,a završava s krajem. Onaj trenutak majčinske sebičnosti koji je primorava da na nas rodi ne može drugačije završit neko plačem i urlikanjem. Da sam onda znao štogod reći,sigurno bi sočno opsovao. Taj prvi urlik vremenom počinjemo artikulirati u razne vrste plačeva i grimasa a sve zbog jednog jednostavnog razloga-HOĆU….Osim toga ne vidim niti jednog razloga zašto bi trebalo biti nekako drugovačije. Vremenom najbliži oguglaju, na do tad plodonosne decibele, i prisiljavaju te na razvoj nekih novih vještina s tim da se starih ne rješavaš automatizmom,nego ih lijepo,za zlu ne trebalo,zapamtiš. Sad kad o tome razmišljam dolazim do zaljučka da sam se odrekao vlastite mi sreće onog trenutka kad sam se prestao drat i urlikat. Da sam bio samo malo uporniji mogao sam tu lijepu naviku zadržati do danas i ,brate, ako ne ide milom ide silom. Pa ko može podnijet lelek odraslog konja.Škola,faks,posao,ribe. Na to sigurno padaju i neplavuše?! Ali ne! Pametnjaković nije ni znao što je razvoj, a počeo se razvijat. I umjesto da se dere;kao bit će dobar pa onda i drugi dobri prema njemu i tako to. Ali ne zaboravlja se majka svih vještina. Ako je valjalo prije»JA BI BAAANAANA!»,valjat će opet samo treba naći pravu formu kojom ćeš doći do cilja. Tu treba naglasiti da postoje dva osnovna modela: 1. krivi su drugi 2. krivi se okolnosti(sudbina) i jedan princip: 2. ne kukaj sam Ova materija je čak i za mene,budućeg najblogera kojeg još nisu prepoznali, preširoka pa ću navesti samo nekoliko primjera: -u nekim debelim knjigama naišao sam na termin»nakukavanje»,metoda koja se koristi kod kartanja sve dok te»ne krene karta» -kukanje da je težak ispit,sve dok ga ne položiž -mala je plaća,sve dok se ne poveča -nešto bi prcko,sve dok ne prckaš -nešto bi reko,sve dok ne zaboraviš(nisam siguran da li se ovo tu računa) - - I tako dalje, a i bitno je kad nešto i ostvariš da i dalje nisi zadovoljan. Nadam se da me razumijete.Nije bilo lako,te najdi pravu riječ,te više njia,pa napravi od toga rečenicu.Sve sam ovo sam napisao i niko mi nije pomogao,a i bio sam i gladan.Pušilo mi se pa sam morao zapalit cigaretu.Ko zna hoću li ikad postati najbloger.Ko zna hoće li uredništvo ovo odobriti.Ja bi ovo postiro,a nije pet sati. Ne znam kako je vama,ali meni nije lako. hija |
- 15:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||