Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Poneki pogodak u moru promašaja

Prvi, programatski, tekst.
Ideju su autori, dabome, izdali.
Kao i štošta drugo.

Predivan tekst.
Empatični Hreno objašnjava kako i zašto je počeo pisati na jedinom nam blogu.

Hrenin vikend svakidašnji.
Priča o prijateljstvu, mamurluku i majčinskoj brizi. Dirljivo.

Kritički osvrt brata Hileta.

Hure govori o sebi i svojim putovanjima.
Jedan skromni osvrt na vlastiti doživljaj stranoga svijeta. Neprocjenjivo.

Hmudek izjavljuje ljubav jednoj ženi.
Samo na tisuć-blogu!

Hija je žedan.
Žeđ je gora i od gladi - uvjerite se.

Hure se oprašta, ali i ne.
Vrlo karakteristična priča.

Hiletova priča o ljubavi koja se u punini realizira tek s prostitukom.
Veselo, poučno i nipošto simbolično.

Birtija naše prošle mladosti.

Obljetnički tekst, tu imade još linkovlja.
To je to za sada.
Nemamo vremena.
Free Web Counter
Free Hit CounterFree Web Counter
Free Hit Counter

Što nudimo, to i tražimo.

hitna.pomoc@gmail.com

Tisuću zašto - tisuću ne znam

13.09.2005., utorak

Lokacijska razmatranja

Kako me život nikada nije mazio, niti sam ja njega( jer me te homo fore uopće ne zanimaju, na veliku žalost omanje grupice pedera koja sanja o mome skorpoasavršenom tijelu), posve je logično da me je od malena, uz ostale neprilike koje mi je velikodušno priskrbio, bacio na periferiju grada, da se bakćem s tramvajima, busevima, auto stopom ili čak cipelcugom svaki put kad poželim udahnuti malo svježeg centarskog zraka. Stoga mi se davnih dana, takoreći još u prošlome stoljeću javila jaka želja da premjestim svoje boravište ili barem prebivalište bliže glavnom gradskom trgu, ulici, mostu ili birtiji.Kako svaka želja, prema kazivanju blen-budista i poznavatelja narodne filozofije (Uvaženog Kolege, op.a.), ukoliko je dovoljno jaka, bude i (ne)ostvarena, tako sam i ja vratio životu udarcem u pleksus i uvalio se u stančić u samom centru jednoga, pa onda drugoga velikog grada, narodski rečeno velegrada.Taj udarac se vrlo blagotvorno odrazio na moje cugerske sposobnosti, jer je bilo potrebno samo se spustiti niz stepenice da bi se došlo na puškomet od nekolicine (zadnji sam ih put nabrojao 17, al bio sam supijan) birceva i birtijetina, što nikako nije bio slučaj za života na periferiji, gdje se do prvog mjesta koji je uopće baratalo alkoholom ( a o interijeru i klijenteli neću ni govoriti) trebalo pješačiti godinama i to u gumenim čizmama i to kroz najmanje 2 minska polja. Također muving tu d centar terapeutski je djelovao i na moj, kako znate, prilično izrauban vid, na način da sam većinu vremena provodio širom raskolačenih očiju ( i još šire razjapljenih usta iz kojih su curile sline nejebuše) u svrhu čuđenja u svijetu, narodski rečeno slinavke ponad svekolikim ženskinjama, koje se , jelte, najviše kreću po centrovima grada jer im je to, jelte prirodno stanište. Doduše, ne mogu reći da mi se vid nešto opasno popravio, ali sam ga barem svrhovito i često koristio, za razliku od mozga i pripadajućih mu organa. No dobro, vratimo se sada na loše vijesti, jer, ukoliko me poznajete, znate da će ih biti te da će ih biti puno. Daklem, ima taj život u tom centru tog i tog grada i svojih mana, narodski rečeno nedostataka iliti manjkavosti.Prva je-parking. Ili ga uopće nema, ili ga ima ali je premali (svaka sličnost s mojim reproduktivnim organom je slučajna), pa se nemoš ugurat (svaka sličnost s r.o. moje bivše cure je namjerna), ili košta ko sv. Petra kajgana (svaka sličnost s r.o. moje sadašnje cure je neminovna), ili dobiješ uokvirenu plavu čestitku od gospođe u florescentnoj haljini, koju diskretno baciš u smeće i nadaš da će birokracija učiniti svoje, točnije da neće učniiti ništa.Druga loša strana života u centrovima je neprekidna nesnosna buka koju svaki centar grada posjeduje u neograničenim količinama. Te kreteni na motorima (bez auspuha naravno), te kreteni u kabrioletima iz kojih trešte narodnjaci, dance ili sve skupa, te škovacini, građevinari, dostava, pijandure, kurve, beskućnici, te telefon, te internet.. nevjerojatna mješavina zvukova kojima je jedino zajednička ogromna vrijednost decibela. Zato Vas ne treba začuditi maštovito pičkaranje ako se slučajno u bilo koje doba noći nađete ispod moga prozora. Savjetujem da produžite u najvećoj tišini... Da ne duljim puno, sve se to polako al sigurno odražava na mentalno zdravlje pojedinca, tj. mene, i to na ne baš blagotvoran niti terapeutski način, negoli u posve suprotnome pravcu.Ali, kako sam i obećao, ustegnut ćµ se od bilo kakovih zaključaka ili presuda za ili protiv, nego ću ako me netko slučajno upita - što je bolje: centrum ili periferium, slegnuti ramenima i poslužiti se jedinim pravim odgovorom, ka šta bi reka moj U.K.:NE ZNAM!Heno

- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke.

Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi.
U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek),
brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje.