|
"Majice? Tu su. Hlače? Tu su. Knjige? Naravno. Voda? Ovdje.", bila je noć, oko dva sata, a ja sam još na brzinu napravio inventuru svoje torbe i pospremao posljednje stvari u nju. Bio sam veoma uzbuđen, jer za sat vremena krećem u Češku, za Prag. Na kraju sam sve fino posložio i krenuo polumračnim i praznim ulicama grada Varaždina prema groblju gdje nas čeka autobus. Bilo mi je neugodno šetati, ali mi je i pasalo, jer nikoga nije bilo pa sam u glavi stvarao pitanja trebam li se bojati mraka... ili se on treba bojati mene?
Ah, stigao sam. Moji prijatelji su se postepeno okupljali dok se nismo svi skupili, a zatim smo krenuli prema autobusu. S nama je išao jedan mali razred iz Ludbrega, te jedan razred iz moje škole, drugog slova. Smjestili smo se, a profesorice su pregledale da li fali netko. Naravno... netko je falio, netko nama veoma poznata osoba! TPO je kasnio petnaestak minuta od dogovorenoga vremena za polazak. Uzeo sam mobitel i ukucao njegov broj. Mobitel mu je zvonio tri zlatne godine ali se ipak udostojio javiti.
-Halo, di si ti?-, rekao sam nervozno. S druge strane se čulo lagano smijuljenje, toliko mutavog zvuka da sam automatski zakolutao očima.
-Žbljeer.-, rekao je TPO.
-... šta?-
-Aha, kaj malo kasnim jelda? Ajde dolazim sad uskoro.-, poklopio je. Bože... i ja s tim stvorom moram sjediti u autobusu. Profesorice su me već sto puta pitale kada dolazi ali ja nisam imao pojma, nego sam im samo odgovorio da je TPO blizu. Što se mene tiče, mogli smo ga ostaviti, nikakve štete ne bi bilo. Naposlijetku je došao, ušao u autobus i onim ljuljavim hodom došao do mog mjesta. Sjedio sam skroz iza busa pa je TPO prvo na glas sve pitao gdje sam ja. Svi su ga isprva čudno pogledali, a ja sam se stisnuo u svoje mjesto od srama. Uspio me ugledati, sjeo je na mjesto pored mene i krenuli smo. A onda se prvo vodič oglas... FUJ JEBOTI PAS MATER KAJ ZA BOGA MILOGA TO SMRDI???!!! Okrenuo sam se prema TPO-u. Žvakao je žvakaću i buljavo kao žaba krastača gledao u mene.
-Pas mater kaj je s tobom? Smrdiš ko svinja...-, namrštio sam se. TPO je samo otvorio usta i dahnuo u mene. Kada je njegov dah prošao mojim licem imao sam osjećaj da će se rastopiti od kiselina, a ako slučajno proluftamo autobus od smrada, nastat će katastrofalne kisele kiše, te će zagađenje biti toliko da će cjeli ljudski rod crknut od muke.
-Hehe, malo sam znaš... *hik*... bio sa starim ono nogomet i nažderal sam se i napil i ono... dok se tak zbli.. *hik*-
-No, ok, kužim... ne zanima me tvoje "zbližavanje" s tatom i kaj si išel nekam na nogomet.-, okrenuo sam glavu prema prozoru i pogledao u mrak. TPO je nastavio.
-Heh, heheh, heh, a ne to, nego bil sam s njim na nogometu, i tamo smo se napili i nažderali i onda sam si zel žvakaču tak da ne smrdim više.-
Dalje nisam ništa govorio dok je TPO meni sve govorio, što me kao i u većini slučajeva, nije zanimalo. Gledao sam kroz prozor i uživao u vožnji, a TPO-v razgovor puštao kroz uši u zaborav. Na putu do Češke, stali smo u Beč te imali mali razgled grada i slobodne aktivnosti. Predivno je bilo, ali vrijeme nas nije baš štedjelo, bilo je tmurno i kišovito... hehe, meni je baš bilo predivno. Ja obožavam tmurno i kišovito vrijeme. Poslije razgledavanja katedrale, te palače carice Terezije, za koju je TPO rekao da izgleda kao da ima duplo veći ego, a ja sam ga pogledao onim pogledom "Slijep si", sjeli smo lijepo na kavu. Prije nego smo došli do kafića na ulici se šetala patka... da, patka. Ne golub, ne ptica pjevica, patka.
I tako smo sjedili na kavi TPO, jedan moj prijatelj koji je namjerno pao ovu školsku godinu, i ja te pili kavicu. Dobro sam se snalazio s njemačkim jezikom, iako mi baš i nije toliko jasan kao engleski, ali sve je ispalo u redu i platio sam svoju kavu te otišao na wc. U wc je sa mnom ušao TPO i zamolio me za jedan "Selfie". Nije mi bilo jasno zašto bih to učinio u wc-u i to s njim, ali u redu, opalio sam jedan "Selfie", samo uz uvjet da budemo vani, pa se na kraju TPO ipak složio.
Idući ostatak danas smo putovali, i tek kasnije popodne došli smo do Praga. Predivan grad, milina od položaja grada te građevina i zgrada, jednostavno oduzimaju dah, a kada sam se vratio natrag doma, bilo mi je dosta čudno vidjeti naše male kuće i građe :]
Smjestili smo se u hotel s četiri zvjezdice "OLYMPIK" i malo pogledali što taj hotel nudi. A onda kada smo se svi smjestili počela je fešta. Moja putna torba je iz nekog razloga bila veoma upotrebljiva za tu feštu.
I tu smo bili svi, i profesori i učenici, bilo nam je baš lijepo. Prošlo je dosta i već je bilo kasno a mi smo bili vani i ja sam u nekom trenutku razgovarao sa svojom profesoricom, a iza mene dolazi TPO... Počeo me dirati po šupku i stvaljati nešto unutra, a kasnije sam otkrio da je skrivao travu u mojim džepovima i to pred profesoricom. Pa kaj je s mozgom?
I ništa, bilo je već podosta kasno i mi smo krenuli u pivnicu blizu hotela, i naravno tamo smo se ubili u alkoholu, odnosno bar ja jesam. Sjećam se jedino da smo bili u pivnici, a tamo je bila glavom i bradom kurva koja se nešto motala oko muških koji su bili u pivnici. Znam da je i do mene došla i po nozi me podragala, a ja sam pijan ko letva njoj počeo objašnjavati gdje se nalazi Hrvatska i kako izgleda. Na kraju je otišla jer mislim da me nije skužila. Vratio sam se u hotel, došao liftom na svoj osmi kat i krenuo prema svojoj sobi. Umjesto svoje sobe završio sam sa curama u sobi, te smo tamo još malo pili, nakon čega sam se strovalio na pod i zaspao.
|
