 Ljetni dan kipi i maslačci se polako odvajaju i lete. Lete prostranom livadom. Po takvom danu se savjetuje ležati u visokoj travi, daleko od ceste i puta ali ne predaleko, sa čvrstom travkom među zubima smijati se odsjaju u plavetnilu. Zubi mi se bijele od tog neba i od tog sunca koje tako brzo plovi po takvom danu. Već kada počinje padati mrak savjetuje se polako ustati, dogegati do puta i nastaviti prema kući. Nekako sam omamljen u sjedećem položaju, čekajući da se dignem. I još se smiješim, sjedeći, dok ne padne mrak.
Izlaze krijesnice i leptiri. I neka djeca. Hihoću se. Znatiželjan sam. Kad je čovjek znatiželjan onda se savjetuje prestati smijati. Pridižem se da vidim odakle dolazi cika. Djeca trče poljem, trče u mraku, vrište. Drago mi je da sam i ja dijete. Ako si dijete preporuča se igra s drugom djecom. Samo treba upoznati sitna pravila igre. Jedni imaju velike mreže, a drugi imaju male lampice. Djeca s mrežama love leptire, djeca s lampicama im svijetle, da lov bude uspješniji.
Dao sam se u trk i već sam tamo. Smijeh je opijajući, a mjesečina vruća. Nakon polja uvijek slijedi šuma. Kao čopor pasa trčimo i lovimo leptire. Opijenost traje sve dok ne upoznamo sva lica prijatelja u igri. I neka lica su stvorena za lov leptira. Druga lica su stvorena za svijetljenje lampom. Pravila igre kao da više nisu pravedna. Svi žele loviti leptire i lampice se polako gase i sve više mreža maše zrakom u prazno. Sretna igra djece nekako mijenja tonalitet. Smijeh se polako pretvara u zvukove razočaranja, u izvikivanje naredbi, u bolne uzvike zbog nespretnosti. Kada se zadnje svjetlo ugasilo počelo je vrištanje. I šuma je progutala djecu i ohladila mjesec. Nastavljaju s lovom u mraku. Puštam ih neka idu, neka oni love svoje leptire. Iako se ne preporuča u mraku sjediti na vlažnom šumskom tlu.
|
