tippy

Ovaj naslov se zapravo odnosi na moje stanje danas ujutro i na općenit život u Edinburghu. Trenutno je jedan ujutro i upravo sam došla sa palačinka partija kod francuske kolegice A. Ona i R. su spekle palačinke (nakon kraće rasprave smo se dogovorili da naprave i pancakes i crepes kako bi sve interesne skupine bile zadovoljene), a mi ostali smo donijeli priloge i cugu. Mmm, nema što nismo iskombinirali: od klasika Nutele sa smrvljenim lješnjacima, raznih kombinacija voća i sladoleda, do ribanog sira i okruglica od povrća i kobasica (sic!) te smeđeg šećera s limunom. Ovo posljednje je bilo poprište velike dileme: upotrijebiti prave limune ili Jif=koncentrirani limun u bočici? U pravu ste, zvuči kao sredstvo za pranje suđa Nisam probala.

Grad je bio nekako sanjivo smiren za subotu navečer – vjerojatno jer pubovi obično rade do jedan pa ekipa tek nakon toga ide u klubove. Fina petominutna šetnjica od A. do moje studentske sobe (toliko smo naime daleko). Nakon što su nam neki dan tete čistačice rekle da je ovo navodno najtopliji listopad u zadnjih nebrojeno godina, na autima se pojavio i prvi mraz. Jako sam ponosna što sam nošenje višestrukih vodiča i planova grada smanjila na samo jednu pop-up mapu centra (hvala seka!). Svejedno, motam se samo po Old Townu i to pješice – otprilike kao da živite negdje u Donjem Gradu i ne znate nabrojiti ni tri kvarta u Zagrebu a kamoli da ste bili u, recimo, Španskom. Tek sam se neki dan prvi put provezla autobusom.

Nisam pisala neko vrijeme, iz više razloga. Prvo mi je bio Ben pa smo se jako dobro zabavljali Donio mi je knjige (my babies! napokon!), zimsku obleku i Sřrena = plišanog losa kojeg je mama spakirala kao iznenađenje. A bit embarrassing, znam, ali zapravo jako slatko. Onda je Ben otišao pa sam dva dana provela u sobi deprimirana Onda sam odlučila da moram izići van i popiti nešto i posve naivno nagovorila dvojicu engleskih kolega da sa mnom gledaju tekmu Hrvatska – Engleska, nisam ni sanjala koliko će me oraspoložiti Nadala sam se da je ovo ipak Edinburgh i da bi moglo biti Škota koji će navijati protiv Engleske, but no. Sportman Bar u studentskom centru Teviot pun nabrijane ekipe u crvenim majicama, "Come on England, come on England!". Ja si ne mogu pomoći i povremeno nešto opsujem i doviknem, tip ispred kiselo pita otkud smo. Velimo da sam ja iz Hrvatske – frajer nije presretan jer već gube 2:0 ali oprašta mi. Prije tekme su me zafrkavali u stilu OK, gledat će tekmu sa mnom iako naravno svi znamo tko će izgubiti - oh, the humiliation! Neću više ništa reći...

Neki dan sam bila na John Peel Dayu u Bongu. John Peel je, rekli su mi, bio slavan DJ na Radio 1 koji je umro 2004. Sviralo je nekoliko demo bendova, ja sam uletjela malo kasnije i vidjela samo zadnje – The Needles. The Needles su iz Aberdeena, "grada koji je zabilježio zadnji slučaj tifusa u UK-u". Nije loša uvodna rečenica. Uglavnom, they weren't half bad iako malo štreberski. Imali su ludog basista kojemu umjesto krvi tijelom teče jednostavno ritam i ne može si pomoći, pjevač/lead gitara je imao naočale koje je svakih trideset sekundi morao prstom vratiti na nos, a na kraju je, umjesto gitare, klavijaturist razbio klavijature. Štreberski, rekoh vam, ali samo da se zna: if they make it big, I saw them first!

U četvrtak idem na Sparklehorse – neki švedski bend koji se navodno upravo probija. Kewl. K. ih zove "Sparkle Whores", što je kasnije pak preraslo u "Glimmer Whores".

Nagovaraju me na Facebook. Ja imam averziju u stilu teorija zavjere prema takvim stvarima – tipa jednom kad si gore nikad više ne možeš ništa izbrisati, i slično. Zasad odolijevam, ali teško je...

Neki dan se u knjižnici uključio požarni alarm. Ne vježba, ne tjedno ispitivanje funkcionalnosti, pravi alarm. Dobro, možda je netko zapalio cigaretu u WC-u pa se zato aktivirao, ali bilo je zapravo jako čudno jer se ja nonstop sprdam sa Britancima i njihovom opsjednutošću požarima (navodno se jednom dogodio i "great fire of Edinburgh"), pun mi je kufer fire doors i fire exits, i onda se fakat dogodilo. Ekipa prvo nije trzala, onda je zvuk postao toliko iritantan da su polako počeli kupiti stvari i nestajati. Cura do mene nije prestajala tipkati, a ja sam se osjećala totalno glupo – koji k., jel ovo ozbiljno ili šta? Onda sam i ja odlučila otići. Siđem po stepenicama, dolje vatrogasci i osoblje knjižnice sa voki-tokijima, viču "Go, go, go!!!" i tjeraju ljude van, ko u filmu. Ja im pokušavam objasniti da sam upravo pokupila dvije knjige sa polica i nisam ih još posudila na automatu, ali svejedno me istjeraju. Tako da sad imam dvije debele knjižurine-uljeze na polici, i nitko ne zna da su kod mene, hihihi. Odlučila sam da ih definitivno neću zdipiti, ipak ja volim knjige, ali da ih bome neću ni posuditi – vratit ću ih kad budem gotova s njima. Fair enough, j' pense.

Planiramo tulum za Halloween – nismo još sigurni bi li bio za vikend ili baš na 31. listopada. Nisam nikad bila na takvom tulumu jer smo mi Hrvati ipak katolici a ne neki pogani Anglosaksonci i imamo poštene kršćanske maškare u veljači. Smišljamo koju temu bismo zadali, tipa svi se moraju maskirati u Christinu Aguileru ili u najdražeg predsjednika itd. Zasad je najprihvaćeniji prijedlog slovo Q, znači u štogod se maskirate, mora počinjati slovom Q. Imamo nekoliko vrlo kreativnih rješenja, uključujući apstrakcije poput quantum physics, quazar ili quark, rješenja prostih-ko-pekmez tipa Queen (Elizabeta ili bend), question mark (zahtijeva velike količine kartona ali izvedivo), Q (iz Jamesa Bonda ili Star Treka), i moj prijedlog kojeg su zasad podržala dvojica kolega, queue, koji bi uključivao pet ljudi koji bi cijelu večer hodali jedno iza drugoga. Jedan kolega je rekao "I just might show up as quiet and not talk to anyone".

Također smo smišljali bedaste zadatke za svakoga u programu koje moramo izvršiti do kraja semestra, a uključuju našeg glavnog profesora. Npr. jedna kolegica ga mora natjerati na high-five do kraja semestra. Netko drugi mu mora svezati cipele. Netko mora otpiti gutljaj iz njegove flašice vode. Imamo i dobrovoljku koja će ga natjerati da izgovori riječ "monkey". Čovjek bi pomislio da je postdiplomski malo zrelija stvar. A ja čak nisam ni najstarija u programu...

Woohoo, osvojili smo drugo mjesto na Pub Quizu i šest boca Budweisera!

OK, tehnički gledano, naše dvije ekipe (8 ljudi) su osvojile prvo i drugo mjesto, samo je četvorka u kojoj sam bila ja slučajno ispala druga Dva boda razlike, I demand a recount!

Pub Quiz je još jedan kuriozitet ovog podneblja (britanskog, ne samo škotskog) u kojem skupite ekipu, odete u pub i odgovarate na pitanja. Svatko da funtu i skupi se nagradni fond, koji onda u cijelosti ide pobjedniku, a ostatak do nekog mjesta dobije pivo ili neke druge nagrade, ovisno o pubu. Dakle, pivo.

Pub se, znakovito, zvao The Jolly Judge. Nas osam se podijelilo na dvije ekipe jer nas je bilo previše (u pravu ste, to znači da je nas četvero dobilo šest boca ). Na trenutak smo razmišljali da se podijelimo po principu Writing and Cultural Politics protiv Nation Writing Culture, ali to nam je: a) bilo preštreberski, b) jedna cura je bila sa Komparativne i pobrkala jednadžbu i c) na taj način bi u jednoj ekipi bilo troje Engleza, a to nam je bilo u interesu suzbiti.

Odabir imena ekipe bio je jako težak. Nakon što smo iscrpili sve fore sa alkoholom, odlučili smo se nazvati Ipanema Hippies, prema majici koju je kolega pokupio na proputovanju u Južnoj Americi (veli da je bio prije negoli je vidio Motorcycle Diaries, ali ne vjerujem mu baš). Ako vam to zvuči glupo, probajte zapodjenuti normalan razgovor s ekipom koja se zvala "Carl Says He's A Tripod".

Imali smo nekoliko rundi pitanja, kategorije tipa "odgovor počinje sa P ili S", "pogodi tko je na slici", pitanja procjene itd. Primjeri kojih se sjećam:

- Koja poznata ličnost je nedavno izjavila kako je tek sad otkrila da je London u Engleskoj?
- Koji viski reklamira lik Billa Murraya u Lost in Translation?
- Kolika je opće prihvaćena starost Zemlje?
- U kojoj ulici u Edinburghu možete blablabla... (varijacije na temu)?
- Kolika je prosječna brzina morskog konjica? Ovdje je svatko tko je rekao ispod milje na sat dobio bod. Čula sam da su neki tresnuli i 12 milja na sat
- Što u glazbenoj partituri označava "p"?
- Navedite devetu najveću zemlju u Europi i najmanje pet a po mogućnosti svih sedam zemalja sa kojima graniči
- Navedite što više glavnih gradova koji počinju sa slovom "s"
- Kolika je populacija Kanade?
- Kolika je 1901. bila prosječna očekivana životna dob jednog Škota?
- Izbaci uljeza: koji od sljedećih NIJE album Backstreet Boysa (pogodite tko je ovdje briljirao)?
a) Dressed in White
b) Millenium
c) Greatest Hits, Chapter 1
d) Black and Blue
- Kako se zove spoj sumpora, kisika i vodika?
- Navedite bilo koji film Alana Cumminga čiji naslov počinje sa "s"

Kolege iz pobjedničke ekipe su malo likovali komentarima tipa "jel imate za bus doma" isl., ali nismo se dali zbuniti. Nisu nam dali da plijen popijemo na licu mjesta (zašto bi pili besplatno kad možete platiti još jednu pintu) pa smo se dogovorili da ćemo se u srijedu naći kod kolegice iz Francuske (moram počet koristit neke inicijale ili početna slova imena za kolege i kolegice, ide mi na živce ovo "kolega Englez" i "kolegica Frfljzbz"), tamo konzumirati nagradu i nastaviti vani...

Odgovori na pitanja? Guglajte!

Nisam pisala nekoliko dana jer su počela predavanja i trebalo mi je malo vremena da dođem k sebi. Ne zbog preopterećenja, upravo suprotno. Recimo da su predavanja malo... drugačija nego kod nas.

Prvo predavanje. Deconstruction and History. Teoretski kolegij sa izletima u povijest i konkretnu primjenu u književnosti i drugim tipovima tekstova. Nemam baš osjećaj da sam na predavanju, jer se održava u uredu profesorice, i nas 10 sjedi oko improviziranog stola između njezinog kompjutera i polica. How much am I paying for this, once again??? Profesorica pita što je différance. Ja gledam – svi šute. Dobro, ja se nekako prisjetim i počnem objašnjenje, prebacim profesorici da dovrši. Ostatak predavanja je općenit pregled kolegija kroz semestar i definicija nekoliko temeljnih pojmova. Pitam ekipu, skoro nitko nije nikad slušao ništa o formalizmu ili strukturalizmu, a oni koji jesu mudro šute. Profesorica ni u jednom trenutku ne smatra potrebnim narediti ljudima da pročitaju sekundarnu literaturu o onome što je prethodilo dekonstrukciji, i svi izlaze totalno zbunjeni. OK, ovo barem neće biti teško, čini se. Kasnije sam pričala sa drugim kolegama (ima nas kojih 4-5 srodnih programa i izborni kolegiji nam se preklapaju, tako da mislim da sveukupno viđam otprilike 30-40 ljudi), koji su nekim čudom upoznati sa de Saussureom i Jakobsonom, i koji se slažu sa mnom da, ako već nemamo svi istu potrebnu pozadinu, onda na to barem treba ukazati. Uf, nisam luda.

Drugo predavanje. Obavezni kolegij Critical and Cultural Theory 1. The Waste Land, Tradition and the Individual Talent i Ulysses, Order and Myth. , jelda? Kad su me kolege poslije predavanja pitali kako mi se svidjelo, rekla sam "It was... interesting". I bilo je. Ukratko, predavanje je bilo uvodno i stoga nestrukturirano, tako da je profesor (koji je inače navodno legenda i trenutno pročelnik odsjeka) podijelio par uvodnih pitanja vezanih uz navedene tekstove po grupama od troje ljudi, i onda smo nakon kratke diskusije prezentirali zaključke i komentirali. Navikla na formalnu analizu tekstova kakva jesam, totalno me šokirala izjava jedne padobranke (i.e. kolegice čiji se status na kolegiju još razmatra) koja je, btw, diplomirala na Yaleu, da se Pusta zemlja može komotno čitati bez osvrtanja na intertekstualne reference. Ček, ček, ček. Ti si upravo rekla da imaš diplomu sa Yalea, i da subotom ujutro čitaš Pustu zemlju "for the music of the poem" i da te uopće ne zanima Božanstvena komedija, Oluja, Metamorfoze i sve ostalo natrpano tamo? Prilično hrabro za jednu padobranku, I'm gonna keep a close eye on you... Također, iznenadila me razina subjektivnosti u analizi književnosti – identifikacija sa likovima, scenama, iznošenje osobnih emotivnih reakcija na poemu... Pričala sam kasnije sa kolegicom iz Kanade (koja je inače spisateljica i predaje creative writing na sveučilištu), koja mi je rekla da je u, nazovimo to tako, anglosaksonskom svijetu politička korektnost dosegla takav nivo da, čak i ako nečiji komentar nije relevantan u datom kontekstu, profesor gotovo nikad neće reći "OK, moving on...". Aj dobro. Mislim, meni je jako zanimljivo slušati razmjenu mišljenja, svi smo mi jako pametni i dolazimo iz različitih svjetova i to je super, ali nije proučavanje književnosti, majku mu. Bila sam se prepala da je ova moja intenzivna reakcija možda izašla na vidjelo u mojim komentarima na predavanju – ja naime znam nehotice biti gadna kad netko izvali neku glupost – ali kolega iz US of A me razuvjerio preksinoć u pubu: "I wanted to tell you, I totally liked everything you said in class! It was very down to earth...". Uf, nisam luda.

Za kraj, nekoliko zanimljivosti:

- korisne stvari koje možete naučiti od kanadskih kolega:
o da se "toilet" ili "bathroom" može ljepše reći "washroom" (ali to sam naučila još od Shelly iz Života na sjeveru )
o najzakon izraz za pripizdinu na engleskom jeziku: bumfucknowhere
o super izraz za padobranca (u smislu navedenom gore): GOMER. To je kratica za "Get-Out-Of-My-ER", a odnosi se na ljude koji upadaju u hitne službe i ne daju doktorima da rade svoj posao
- korisne stvari koje možete naučiti od kineskih kolegica:
o kuhanje. Opsjednute su kuhanjem. Ja vadim ribice iz konzerve, cura pita "Oooo, you're preparing something??" Er, no. Just getting stuff out of a can. Kolegica iz Paragvaja ih je neki dan učila kako napraviti sendvič, da mi je to bilo vidjeti...
- korisne stvari koje možete naučiti od engleskih kolega:
o smisao za humor. Najčešće figure: cinizam i eufemizam, često u istoj rečenici. Npr. Kad vam je muka od nečega nećete reći nešto zdravoseljački u stilu "povraća mi se" nego "It disagrees with me". Najbolja stvar je što većinu vremena nisu ni svjesni koliko su duhoviti...

Joooj, Ben mi dolazi u četvrtak! Jako sam, što bi rekla naša misica Ivana Petković, uzbudljiva! Samo da vrijeme ne podivlja...