tippy

Ovaj naslov se zapravo odnosi na moje stanje danas ujutro i na općenit život u Edinburghu. Trenutno je jedan ujutro i upravo sam došla sa palačinka partija kod francuske kolegice A. Ona i R. su spekle palačinke (nakon kraće rasprave smo se dogovorili da naprave i pancakes i crepes kako bi sve interesne skupine bile zadovoljene), a mi ostali smo donijeli priloge i cugu. Mmm, nema što nismo iskombinirali: od klasika Nutele sa smrvljenim lješnjacima, raznih kombinacija voća i sladoleda, do ribanog sira i okruglica od povrća i kobasica (sic!) te smeđeg šećera s limunom. Ovo posljednje je bilo poprište velike dileme: upotrijebiti prave limune ili Jif=koncentrirani limun u bočici? U pravu ste, zvuči kao sredstvo za pranje suđa Nisam probala.

Grad je bio nekako sanjivo smiren za subotu navečer – vjerojatno jer pubovi obično rade do jedan pa ekipa tek nakon toga ide u klubove. Fina petominutna šetnjica od A. do moje studentske sobe (toliko smo naime daleko). Nakon što su nam neki dan tete čistačice rekle da je ovo navodno najtopliji listopad u zadnjih nebrojeno godina, na autima se pojavio i prvi mraz. Jako sam ponosna što sam nošenje višestrukih vodiča i planova grada smanjila na samo jednu pop-up mapu centra (hvala seka!). Svejedno, motam se samo po Old Townu i to pješice – otprilike kao da živite negdje u Donjem Gradu i ne znate nabrojiti ni tri kvarta u Zagrebu a kamoli da ste bili u, recimo, Španskom. Tek sam se neki dan prvi put provezla autobusom.

Nisam pisala neko vrijeme, iz više razloga. Prvo mi je bio Ben pa smo se jako dobro zabavljali Donio mi je knjige (my babies! napokon!), zimsku obleku i Sřrena = plišanog losa kojeg je mama spakirala kao iznenađenje. A bit embarrassing, znam, ali zapravo jako slatko. Onda je Ben otišao pa sam dva dana provela u sobi deprimirana Onda sam odlučila da moram izići van i popiti nešto i posve naivno nagovorila dvojicu engleskih kolega da sa mnom gledaju tekmu Hrvatska – Engleska, nisam ni sanjala koliko će me oraspoložiti Nadala sam se da je ovo ipak Edinburgh i da bi moglo biti Škota koji će navijati protiv Engleske, but no. Sportman Bar u studentskom centru Teviot pun nabrijane ekipe u crvenim majicama, "Come on England, come on England!". Ja si ne mogu pomoći i povremeno nešto opsujem i doviknem, tip ispred kiselo pita otkud smo. Velimo da sam ja iz Hrvatske – frajer nije presretan jer već gube 2:0 ali oprašta mi. Prije tekme su me zafrkavali u stilu OK, gledat će tekmu sa mnom iako naravno svi znamo tko će izgubiti - oh, the humiliation! Neću više ništa reći...

Neki dan sam bila na John Peel Dayu u Bongu. John Peel je, rekli su mi, bio slavan DJ na Radio 1 koji je umro 2004. Sviralo je nekoliko demo bendova, ja sam uletjela malo kasnije i vidjela samo zadnje – The Needles. The Needles su iz Aberdeena, "grada koji je zabilježio zadnji slučaj tifusa u UK-u". Nije loša uvodna rečenica. Uglavnom, they weren't half bad iako malo štreberski. Imali su ludog basista kojemu umjesto krvi tijelom teče jednostavno ritam i ne može si pomoći, pjevač/lead gitara je imao naočale koje je svakih trideset sekundi morao prstom vratiti na nos, a na kraju je, umjesto gitare, klavijaturist razbio klavijature. Štreberski, rekoh vam, ali samo da se zna: if they make it big, I saw them first!

U četvrtak idem na Sparklehorse – neki švedski bend koji se navodno upravo probija. Kewl. K. ih zove "Sparkle Whores", što je kasnije pak preraslo u "Glimmer Whores".

Nagovaraju me na Facebook. Ja imam averziju u stilu teorija zavjere prema takvim stvarima – tipa jednom kad si gore nikad više ne možeš ništa izbrisati, i slično. Zasad odolijevam, ali teško je...

Neki dan se u knjižnici uključio požarni alarm. Ne vježba, ne tjedno ispitivanje funkcionalnosti, pravi alarm. Dobro, možda je netko zapalio cigaretu u WC-u pa se zato aktivirao, ali bilo je zapravo jako čudno jer se ja nonstop sprdam sa Britancima i njihovom opsjednutošću požarima (navodno se jednom dogodio i "great fire of Edinburgh"), pun mi je kufer fire doors i fire exits, i onda se fakat dogodilo. Ekipa prvo nije trzala, onda je zvuk postao toliko iritantan da su polako počeli kupiti stvari i nestajati. Cura do mene nije prestajala tipkati, a ja sam se osjećala totalno glupo – koji k., jel ovo ozbiljno ili šta? Onda sam i ja odlučila otići. Siđem po stepenicama, dolje vatrogasci i osoblje knjižnice sa voki-tokijima, viču "Go, go, go!!!" i tjeraju ljude van, ko u filmu. Ja im pokušavam objasniti da sam upravo pokupila dvije knjige sa polica i nisam ih još posudila na automatu, ali svejedno me istjeraju. Tako da sad imam dvije debele knjižurine-uljeze na polici, i nitko ne zna da su kod mene, hihihi. Odlučila sam da ih definitivno neću zdipiti, ipak ja volim knjige, ali da ih bome neću ni posuditi – vratit ću ih kad budem gotova s njima. Fair enough, j' pense.

Planiramo tulum za Halloween – nismo još sigurni bi li bio za vikend ili baš na 31. listopada. Nisam nikad bila na takvom tulumu jer smo mi Hrvati ipak katolici a ne neki pogani Anglosaksonci i imamo poštene kršćanske maškare u veljači. Smišljamo koju temu bismo zadali, tipa svi se moraju maskirati u Christinu Aguileru ili u najdražeg predsjednika itd. Zasad je najprihvaćeniji prijedlog slovo Q, znači u štogod se maskirate, mora počinjati slovom Q. Imamo nekoliko vrlo kreativnih rješenja, uključujući apstrakcije poput quantum physics, quazar ili quark, rješenja prostih-ko-pekmez tipa Queen (Elizabeta ili bend), question mark (zahtijeva velike količine kartona ali izvedivo), Q (iz Jamesa Bonda ili Star Treka), i moj prijedlog kojeg su zasad podržala dvojica kolega, queue, koji bi uključivao pet ljudi koji bi cijelu večer hodali jedno iza drugoga. Jedan kolega je rekao "I just might show up as quiet and not talk to anyone".

Također smo smišljali bedaste zadatke za svakoga u programu koje moramo izvršiti do kraja semestra, a uključuju našeg glavnog profesora. Npr. jedna kolegica ga mora natjerati na high-five do kraja semestra. Netko drugi mu mora svezati cipele. Netko mora otpiti gutljaj iz njegove flašice vode. Imamo i dobrovoljku koja će ga natjerati da izgovori riječ "monkey". Čovjek bi pomislio da je postdiplomski malo zrelija stvar. A ja čak nisam ni najstarija u programu...