DRUGAČIJA SKRB – DRUGAČIJI PRISTUP AUTIZMU!


Zašto smo toliko godina lutali i čekali na dijagnozu?

Tko je kriv što smo izgubili dragocjeno vrijeme za ranu intervenciju?

Do kada će moje dijete svaki dan putovati u drugu županiju u vrtić?

Zašto moje dijete nema osobnog asistenta i zašto mi tete govore da ga dovodim samo na 4 sata? Pa druga djeca su cijeli dan u vrtiću!

Zar je škola u tavanskom prostoru mjesto za dijete s autizmom? A rekli su na TV da će prva škola za djecu s autizmom biti sagrađena do 2010.

Kako da izvadimo krv mojem djetetu? Znate li koliko mu je zubi preostalo? Jako me boli trbuh – da li će psihijatar to shvatiti i pomoći mi? Da li znate kako se liječe djeca s autizmom?

Da li sva djeca s autizmom u Hrvatskoj trebaju živjeti u Zagrebu, Rijeci ili Splitu? Mama, želim živjeti doma s tobom, tatom, sekom i bakom!!!

Moje odraslo dijete radno se okupira u radionici u podrumu bez dnevnog svjetla, ali tamo ipak nešto radi.

Da li znate kako je dijeliti spavaonicu s još 7 osoba s autizmom – kako da mirno spavam?

Tri kupaonice ,a nas 50 – samo da bude dovoljno tople vode....

Više me nema tko voditi na plivanje.... ja želim plivati plivati, imam i medalje.



Ne razumijemo što nam govorite, ali razumijem da nas ne čujete i ne doživljavate kao građane Republike Hrvatske!


18. prosinca 2007. godine Generalna skupština UN usvojila je rezoluciju 62/139 i proglasila 2. travanj Svjetskim danom svijesti o autizmu. UN su dosada izdali samo 3 takve rezolucije kojima se obraća pažnja svjetske javnosti na specifične zdravstvene probleme! Autizam i pervazivni razvojni poremećaji zaslužili su ovu pažnju zbog iznimnog porasta broja detektiranih osoba diljem svijeta. Procjene ukazuju da danas 67 milijuna ljudi širom svijeta živi život obilježen autističnim mišljenjem i pogledom na svijet. Ova rezolucija treba potaći sve zemlje da poduzmu potrebne mjere za osiguravanjem rane dijagnoze i rane intervencije, kako bi osobe s autizmom imale bolji životni ishod i šansu da dostojanstveno žive svoj život u zajednici i ostvaruju minimalna ljudska i građanska prava.

Nije poznato koliko građana R. Hrvatske je zahvaćeno poremećajima iz autističnog spektra. Dijagnosticirano ih je jedva oko tisuću. Prema umjerenim procjenama možemo pretpostaviti da se brojka kreće između 8 i 20 tisuća građana. No, ne treba zanemariti da nova istaživanja ukazuju da se danas rađa 1 dijete s autizmom na svakih 110 djece, a kad je riječ o dječacima 1 na 70.

U R. Hrvatskoj ne postoji referalni centar za autizam, nema niti jedan specijalizirani dijagnostički tim i odjel za autizam, a još 2000. godine nas je Komisija Vijeća Europe upozorila da bi na broj stanovnika trebali imati barem 3 takva odjela i tima.

Vlada R. Hrvatske od sredine 90-tih pokušava posredovati između 3 resorna ministarsta: zdravstva, socijalne skrbi i prosvjete, kako bi riješila problem autizma i jedinog specijaliziranog rehabilitacijskog centra u Hrvatskoj. Gotovo 15 godina uzaludnog čekanja, nadanja i truda....

Vidite kako žive osobe s autizmom i njihovi roditelji.... problem je daleko jednostavniji iz te perspektive, veoma se lako i brzo shvati što treba napraviti.

SAMO TREBA BITI VOLJAN ČUTI I NAPRAVITI ZAOKRET!!!

Podrška osobama s Autizmom