Ministarstvo se oglasilo ... Izdvajam dio koji se odnosi na obitelji sa dvoje i više djece s teškoćama u razvoju

____________________

Ukoliko je jedan roditelj ostvario pravo na status roditelja njegovatelja, a u obitelji postoji više djece s težim smetnjama u razvoju, drugi se roditelj radi stjecanja prava na dopust zbog njege djeteta ili prava na rad u skraćenom radnom vremenu, može obratiti nadležnoj službi - Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, koji je nadležan za odlučivanje o ovim pravima.

Također navodimo da je pomoć i njega u kući u sustavu socijalne skrbi vezana uz imovinski cenzus (ukoliko prihod po članu obitelji ne prelazi iznos od 300% osnovice iz članka 16. ovog Zakona, tj. 1.500,00 kuna), pa se stoga radi ostvarivanja pomoći i njege u kući za drugo dijete (zbog kojeg roditelju nije odobren status roditelja njegovatelja) roditelji mogu obratiti nadležnom liječniku koji će ih uputiti u način ostvarivanja ovog prava u sustavu zdravstva.

Vezano uz pitanje promjene Zakona o socijalnoj skrbi navodimo da je u tijeku izradu prijedloga novog zakonskog rješenja kojim će se redefinirati i prava s osnove invalidnosti, kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo ostvarivanje pomoći i usluga u onom opsegu u kojem je to zaista potrebno, u skladu sa stupnjem njihovih funkcionalnih sposobnosti, a također bi se novim zakonodavnim okvirom i aktivnostima na tom području omogućilo smanjenje administriranja radi osiguravanja kvalitetnijeg stručnog rada i jednostavnijeg pristupa korisnika pravima, te širenje spektra usluga što će pridonijeti poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom.

----------------------------------

Do sada je bilo da samo jedan roditelj može koristiti status ili skraćeno radno ili pravo na dopust .

Po ovom , sad oba roditelja mogu koristiti jedno od prava kako bi olakšali život i sebi i svojim anđelima :-)

Tata Kardaš gladuje ispred Ustavnog suda i tamo će ostat kako kaže dok ne umre od gladi... ili dok mu se ne odobri status roditelja njegovatelja .

Djevojčica ima tri teške bolesti dijabetes 1 , celijakaliju i kroničnu upalu štitnjače. Unatoč svim poteškoćama ide u redovnu školu ... i tu nastaje problem.

Njeno školovanje u redovnoj školi joj onemogućava da tata ili mama dobiju status. Statusom je predviđeno da dijete ili odrasla osoba kojoj je roditelj njegovatelj može odlaziti u školu ili na rehabilitaciju od 12 sati tjedno .Sve preko toga roditelj nemože dobiti status.Takav je postojeći zakon.

Nepravedan je ... DA ,ali ako je dijete sposobno za boravak u školi više od 4 sata onda zakonodavac smatra i da roditelj može ići raditi jer ima pravo na skraćeno radno vrijeme .

Ukoliko tata dobije status - onda će sudci Ustavnog suda prekršiti postojeći zakon - a to je malo vjerovatno da će se dogoditi ... a ako mu ipak daju onda će morati srušiti postojeći zakon i tako će više od 3 000 majki i očeva koji trenutno imaju status ostati bez njega i novčane naknade u iznosu od 2 500 kuna.

Zakon je usvojen prije dvije godine - manjkav - takav kakav jest , ali je prije svega napisan za roditelje djece najtežih invalida , koji su nesposobni voditi računa o sebi ... oblačenje, hranjenje ...mjenjanje pelena,sondi,katetera ... rehabilitacija se odvija u kući ili je dijete sposobno otići negdje i boraviti dva sata dnevno ( bez vikenda).

A onda se tu uključilo i djecu sa više poteškoća - gdje su djeca isto ovisna o tuđoj pomoći da bi obavila osnovne potrebe - wc,oblačenje ,hranjenje ... izlazak iz kuće ... i opet boravak u školi od 12 sati tjedno ...

Stalno pričamo o pravnoj državi i poštivanju prava pojedinaca ... pa se pitam ima tri dana - što se ovdje događa?

Washington, DC,

Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Čovjek na violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, većina na svom putu na posao.



3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
3-o godišnji dječak se zaustavlja. ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.

45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:
Nitko nije znao da je muzičar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena sjedala $100.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Joshue Bella na stanici metroa je organizirao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopće prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prigodama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...

KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?