Svi Sveti i Dušni dan,sjećanje na mrtve

Crkva, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, bilo ih je nemoguće sve nabrojati, Crkva je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. "Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima.

Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih.

Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima. Današnjegeneracije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno! iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana.

Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".

... ovaj tekst je sa KNI stranice .




Neki dan sam pročitala na jednom blogu pitanje - kad je Crkva proglasila Svetim nekog laika ... Nisam znala u prvi moment što napisati . Tada sam se sjetila da je na HKR upravo objavljeno da će se pokrenuti proces beatifikacije jednog momčića od svojih 15 godina ... Pa sam se sjetila jedne majke koje je odbila obaviti pobačaj na preporuku liječnika, jer joj je život bio ugrožen...A di su još toliki znani i neznani ljudi sa kojima se susrećemo svakodnevno ... Svi smo pozvani na svetost, nema iznimki .

A svetost je ...

Svetost je prezahtjevna stvarnost, pomišljamo. Možda je to zato što je to predrasudama premazana riječ. Biti svet ne znači biti savršen nego biti usavršiv. Sveci rastu, sveci ne preskaču faze. Sveci uvažavaju stvarnost u svim njezinim oblicima. Niti je potiskuju ako je teška, niti preuveličavaju njezinu zamršenost koliko god mi, tzv. normalni vjernici imali potrebe svako malo bježati od stvarnosti.

Ali, kad već spominjemo normalne vjernike dobro je priznati istinu i reći da su samo sveci normalni vjernici, a mi, tzv. normalni vjernici pravimo se ludi kad se treba odazvati na svetost na koju nas Bog obilato, strpljivo i nježno poziva.

Sveci su normalni vjernici jer ne razdvajaju stvarnost od snova, niti razum od vjere, niti vjeru od života. Sveci spajaju u sklad duh, dušu i tijelo. Sveci nisu bezgrešni, nego tako dobro priznaju svoje grijehe, tako se dobro čiste od svojih grijeha, da ostali recimo normalni vjernici misle kako oni uopće ne griješe. Na svetost smo svi pozvani jer raj je naš cilj, a u raju su samo sveci. - piše fra Miroslav Bustruc


Možda izgleda komplicirano ...a zapravo je sve jako , jako jednostavno ...