... Zgranuta sam presudom ! Slike mi se vraćaju , sjećanja se bude ...Nevjerojatno da se dopustilo da sve skonča ovako.

Pa si mislim ... kakva je to pravda ?

Sjećam se da sam još kao djevojka od svojih 17 godina bila upitana od strane - "hrvata" - za koga je radio neznam ... jeli znam nekoga tko nosi hrvatski grb(šahovnica) ili oznaku sa slovom U ili jesam li koga čula da pjeva neke pjesme!?Rekla sam mu da nisam i da nemam pojma o čemu govori .Pa mi je dao preporuku da mu kažem ako vidim ....Moš mislit!

Da ne znam...?! Vidjela i čula - samo to su moji prijatelji, a on je prodana duša !Ne prodajem prijatelje.

Te smo godine sa školom krenuli na Novosadski poljoprivredni sajam .To je bilo polovicom 1988.Ni na kraj pameti mi nije bilo da razmišljam tko je što niti mi je tko o tom govorio.Te relacije ,srbi i hrvati ... Jedino je baba uvijek ponavljala
- Sinko ,gledaj da je Hrvat i da je tvoje vjere!

I ono o čemu su mi pričali je da je jedan brat od babe bio ustaša,drugi u partizanima. Nisu se vratili ni jedan ni drugi.A moja baba , mi je ispričala da ju je jednom od Ustaša spasila bratova slika koja joj je ispala iz njedara . Pitali su je tko joj je taj sa slike .Kad im je rekla da joj je on brat ...pustili su je.Suprugovog djeda ubile - komšije. .Bio je šaljivdžija i nije mislio glavom ,pa našao ustaško obilježje,prilipio na glavu i malo se šalio... Došli su po njega usred noći i odveli ga .Kažu ,da su ga sasjekli sjekirom i nikada se nije saznalo gdje mu počivaju kosti.

Dakle , kužim ja da su jedni ustaše,drugi partizani - ali i jedni i drugi su MOJI djedovi !

I tako smo mi ,stigli u Srbiju tj.Vojvodinu koja je tada bila autonomna pokrajina i imala je veću samostalnost nego danas.

Sve super ... dok nismo sjeli u kafić.Ko danas se sjećam imena - "Crvenobela dvpjka". Sjelo nas 6 za malo širi stol sa klupama ,gdje je predviđeno da sjedne 4.A,neš ti žgoljavaca u 3 srednje .Sjeli smo bez problema ,jer smo ekipa ,pa smo se malo stisli.

Sve je bilo dobro dok nismo zinili i progovorili !U roku odmah je došao gazda i zahtjevao da se raziđemo za druge stolove i ukoliko se ne raziđemo da će nas oni razić?! Pa ,mislim,još ne kužeći što se događa,upitam :
- U čemu je problem ? Zašto ne možemo sjediti svi zajedno ?
- NE MOŽETE SEDIT ZAJEDNO !
Nismo se mislili puno - ili ćemo sjedit svi zajedno ili ćemo izaći vanka.Pošto nam nisu dali da ostanemo zajedno ,otišli smo ća.
Pa ,stvarno.Nijedan ugostitelj ne razdvaja goste koji su došli zajedno- već im još spoji stolove ako nemaju dovoljno mjesta ...

E onda je uslijedila moja osobna potraga za kavom. Toliko smo kafića obišli nebih li popila kavu I još mi kažu - nema kave ali ima kafe !!!
.- Nema kave,al ima kafe?! - Upitam ja .Ma ne kontam ... šta je naopako ? Plavuša!
I upalila se lampica .Sjetih se tada da mi je jednom jedan momak rekao za te neke nacionalne izraze tipa kava -kafa i kruh - hleb
Nema kave.OK. Ja ću je nać .Nebih tad popila kafu ni za šta na svijetu ... I našla sam je .Kavu .I žena se samo nasmijala kad sam je upitala - jeli ima kave i odgovorila - Ima ,kave ,ima ...!

Nikad do tad nisam osjetila toliko mržnje na nacionalnoj osnovi kao tih dana u Novom Sadu.I nisam bila jedina.Svi smo osjetili "ljubav" i to samo zato jer smo Hrvati iz Hrvatske,praktično još djeca !

Vraćali smo se vlakom i na beogradskoj željezničkoj postaji koja je onda bila gora nego kakvo smetlište ,di vam wc smrdi na daljinu od deset metara - fuj - izluđeni višednevnim podbadanjima zapjevasmo iza svega glasa - Ja sam rođen na jugu Hrvatske i Marjane,Marjane!!! I to ne jednom već više puta ! Nikad više u Srbiju! NIKAD!

I onda ti pričaju o nekakvom izmišljenom bratstvu i jedinstvu ?
Moj susjed po zemlji( zemljište koje je moj otac radio prije rata) 89` nevideći mene i oca u polju razgovara sa svojom ženom kako bi bilo dobro sad upalit da gori ! I šta mislite šta je tio palit.? Do konca 1990 - izbjegao je sa svojim bratom u Trebinje.Brat mu je postao četnički vojvoda. Drugi naš susjed po zemlji ,također srbin , - ostao. Sve ove godine .I nitko ga nije dirao i dan danas radi svoju zemlju i živi sa svojim susjedima...

Ako kažem da sam HRVATICA kad me se upita - jeli to onda odmah znači da nosim ustaško obilježje na prsima?Najjadnije domoljublje je kad hrvat hrvata bije jer nije ili je - partizan ili ustaša ...

1990 sam dala svoj DA na referendumu za slobodnu Hrvatsku! Moje misli i moje srce se nisu bavile politikom !Htjela sam da moja domovina bude slobodna i da ja mogu slobodno u njoj zapjevat Marjane Marjane , i da mogu ić u Crkvu bez da mi to netko nabija na nos .Da slobodno živi i onaj "ustaša" koji skrivečki zapjeva "Ustani Bane" i da se komunistička čizma skine sa vrata ... Ateisti,komunisti bezvjerci - etičari ...?Kakva je etika kad ti netko kaže da moraš pisati da nema Boga?Ili kad ti nastavnik trga lančić sa križem oko vrata?

A onda su se 1990. pojavili balvani i tragedija Vukovara 1991!U međuvremenu se mnogo toga moglo napraviti - čitav svijet - ali nije!
Zar im nije bilo jasno da nisu Vukovarci prelazili granicu i pucali po srbiji ? Zar im nije jasno da je većina izabrala život bez Jugoslavije?Bilo im je sve jasno...ali ih nije bilo briga !

Čovjek sa početka moje priče - ostao je u strukturama i mislim da je otišao u uredno plaćenu mirovinu.

Mnogi su za razliku od njega završili na cesti , bez posla jer više nije bilo radnog mjesta pošto je netko prodao firmu dok je on ostavljao svoje bubrege na čuki.Kad je 92` prošao prvi konvoj cisterni sa gorivom za srpske tenkove iz Hrvatske - a o tom su nam rekli borci koji su to gledali sa svojih čuka - opet nevjerica ?Čiji je ovo rat ?Zašto ?

Kao da je sam vrag hodao zemljom - doslovno - za vrijeme ovog rata. Uvlačio se u sve moguće pore našeg društva,i još uz to su mnogi nevini stradali.Rat Krista i antikrista.

I sad , se zaboravlja da su na Ovčari pogubljeni ranjenici , invalidi,nemoćni da naprave bilo što bez obzira jesu li ili nisu bili vojnici ... da su pobijeni civili,osoblje bolnice, Siniša Glavašević, čija su mi javljanja iz opkoljenog Vukovara ostala duboko negdje u srcu ...Da je u Vukovaru pobijeno puno više od 230 ljudi ,da je jedan grad sustavno svakodnevno granatiran mjesecima - Optužba za Oluju je između ostalog i za nepotrebno granatiranje! Za to se sudi našim generalima i za 150 civila od kojih su neki čak i živi,a vode se na spisku da su ubijeni!
Zašto nam se nameće osjećaj da smo sami krivi za to što se dogodilo ?

Ukrali su nam najljepše godine života., nekima puno,puno više ...pa se pitam zašto , zašto smo mi zaboravili ?