Jea - šta ti je tehnika... uteče mi cijeli post u povijest. Nema veze.

Ukratko -

Prošao je zakon o majkama njegovateljicama - jeli vrijedi i za mene - nemam pojma . Ali mi je drago zbog svih onih majki koje će uspjet ostvariti to pravo .

Jutros sam sebi samoj poželila dobro - nisam se tila svađat sa čovjekom koji je trubio da se maknemo ja i djeca sa ceste - mogao je proć nego eto ... Ne poželih mu uzvratiti paljbom i uistinu ostadoh nijema.

Tada mi dođoše u glavu misli - tko zna šta ga uistinu muči i da on ne zna da ja vodim dvoje djece sa teškoćama ... I svi oni tamni oblaci ljutnje što su se tili nakupljat iznad mene - nestadoše. Prepoznah ... To je Dar ! Dar sa neba!!!

Kad sam Mariju trebala odvest u centar nakon svega ( prije mjesec ipo ) - isti su se oblaci skupljali i tada sam poželila da ih se rastjera i da ih ne vidim više i da iz mog srca se izbriše sve što se skupljalo i što je bolilo ... Jer ta bol nije razdirala nikoga nego mene ...Nestali su i ti oblaci i ta bol - i to je Dar - Dar sa Neba! Pa želim ponovno kazati i svaki dan ponavljati u srcu i sa usnama - Hvala ti ...Što mi daješ Život !Hvala ti što se mogu radovati pa i plakati ali od sreće !

Jer, kako ću pomoć svom djetetu ako ne znam tražiti pomoć za sebe... Pa shvaćam , da me dovodiš k sebi ,da me zoveš svaki dan ...da mi progovaraš kroz male sitnice i da mi se uvlačiš u srce sve više i više ... ljubavlju koja se neda i ne može staviti u mjere i okvire ...Hvala ti što me voliš i što me ljubiš - ovakvu kakva jesam nesavršena i prepuna rana koje liječiš ... Hvala ti što mi daješ da gledam nutarnje ljepote čovjeka ...i što me oslobađaš vanjskog blještavila koje zna zavarati ...

Pa sam onda dovela Mariju u centar i pred vratima dok smo čekale da nam otvore - primakoše nam se dva čovjeka i upitaše me - jeli tu Centar za autizam.Odgovorih potvrdno , a njih dvojica započeše razgovor o nadzornim kamerama koje će postavljat u centru ?!

Ja sva sretna - jer ako je to to - to je uistinu super.Time će se zaštiti i djelatnici i djeca.Pa onda pokažeš lijepo šta se dogodilo i kada i nema se tko šta mislit tko ,kad i kako !!! Bravo!

E onda smo ja i mali Ivan - kojemu je sutra rođendan - prošetali do rive i sjeli. Nova nesavršena splitska riva ... u tom je njezina ljepota. Lijepa i nesavršena...

Pa smo prošli rivom ,pa pazarom, kroz palaču uz staru plinaru sve do nadbiskupskih dvora te skalicama - doma. Ante je ostao s Ivanom ,a ja po Mariju.I nađoh djevojčicu - kažu sve spucala šta je ponila za pojest .Super.

Tortu sad treba zgotovit .Bit će šlagirana - jer to voli pojest ,a i nije vrijeme od nekih teških krema i biskvita.

Za vikend idem u Metković - pričest. I nadam se da ću uspit otić u Hrasno - do svetišta Kraljice Mira ...

Drugi tjedan u mjesecu svibnju ... Majčin dan !

U mom srcu - Mir !!!