Eh...

Danas sam vidila koliko je uistinu dijete ustravljeno i istraumatizirano ...Panika, nemir i raširene oči sa potamnjelim zjenicama...Nekoliko puta je kazala " teta" ...

Zadnji put je bila doli kad sam je našla zatvorenu u toj mračnoj sobi o kojoj se teta izjasnila da je soba za " opuštanje"

Smirila se tek poslijepodne,a ja još uvijek nisam pametna - pa se pitam ko ima autizam? Ja,dijete ili neki djelatnici ?!

Bio mi je zanimljiv jedan događaj danas - djelatnica koja radi u centru mi je otvorila vrata i odmah mi je rekla da je ona dugo bila na bolovanju i da nema veze sa ničim što se dogodilo i što se događa i dala mi je podršku.

Suprug je jučer u jednoj trgovini u Splitu susreo ženu kojoj nećakinja radi u centru i kojoj je nećakinja rekla da smo u pravu i da je sve što smo govorili istina...

Jedan čovjek ga je prepoznao dok su bili u trgovini i reka mu je da nam svaka čast kako se borimo za svoju dicu!Neki i zaplaču ...

U centru je bila svojih 1:30 minuta...

S nama je danas bila i defektologica koja je vodi dok nije u centru...Rekli su da će je zovnit - nisu je zvali...

Ja sam je dovela - a oni su se izgubili ,jer ja sam osjetljiva na dijete i nisam ponekad realna - ali defektologica je stručna i nezainteresirana ...Za jedan dan - sve se mjenja. Maske padaju ...

Komentar jer ona poznaje djevojčicu i radi sa njom.Zna kako se ponaša...a ovo danas je bila Marija koja je prestrašena !

P.S. Nakon 4 dana sam se sa psihologom iz centra razjasnila oko one rečenice o kupovini nalaza - koju sam kako se može vidit i pobrisala sa bloga.

Nisam je pobrisala zato što nije izgovorena već zato što čovjek kaže da nema pojma šta se događa sve ovo vrijeme ( zaposlen tek prije tri mjeseca ) i on je mislio na jedno , a ja sam odreagirala onako kako jesam stavljajući istu rečenicu u kontekst svega ovoga što se događa mjesecima !!!

... pogrešno vrijeme - pogrešno mjesto i rečenica koja je samo bila okidač da reagiram tako kako jesam. Što je uistinu istina tj. što je ili nije netko mislio - tako ili onako - ne zanima me jer dajem za pravo da netko ne zna neke stvari ,a i zašto bi ih znao...E,zato sam sve počistila! Dajem povjerenje !

Međutim,moje je pravo da smijem i mogu misliti što hoću i pisati što hoću o nekim događajima i izgovorenim riječima - jer to su moje misli i moji osjećaji koje ja imam kad se susrećem sa nekim i kad čujem određene riječi...

Drago mi je da je odreagirao i da smo sve jako brzo razjasnili ...

Riječi imaju težinu i kad su u pitanju posebno osjetljive teme treba paziti - jer i samo jedna pogrešno izgovorena riječ u pogrešno vrijeme može napraviti

Dakle ... psihologu pozdrav zato jer je rješavao problem odmah