Kod kuće
23.04.2007.
Možete učiti biti kod kuće gdje god bili.
Dom je, u najboljem smislu, udobno i sigurno mjesto.
Što je više mjesta u kojima se osjećate ugodno i sigurno, to ćete biti djelotvorniji.
Umjesto da se bojite rizika udaljavanja od doma, proširite svoj koncept doma.
Osjećajte se ugodno u prostoru izvan vaše zone udobnosti, a onda čak i izvan toga.
Gdje god možete naći sebe, kamo god trebate ići, nađite načina da budete kod kuće.
Nađite horizont iza horizonta, i načinite i svoj dom ondje.
Tražite, sa zanosom i pozitivnim očekivanjima, izazove izvan onoga što vam je poznato.
I pronaći ćete blago izvan onoga što ste ikad mogli zamisliti.
Ralph MARSTON
komentiraj (10) * ispiši * #
Neću više biti zarobljen u sebi
19.04.2007.
lude misli
radije prosuđivanje bez dubljeg objektiviteta
snažno voljeti nije loš običaj ali je pogrešno razmišljati
kako biti ljubljen
nažalost mi autisti ne poznajemo takva razmišljanja
mi instiktivno upozoravamo sigurno je jednostavno
upotrebljavati često ponavljanje
uistinu snažno žudimo da zabavljamo ljude tako da ih
izbacimo iz mira sve do bjesnila
biti ljubazan bez razmišljanja zahtijeva snažnu okovanost
ovog instiktivnoga svojeglavoga držanja
nešto pomaže ohrabrujuća srdačna riječ
kako si jednom jednostavno sigurno tako neposredno potpuno
promišljeno rekla
mogao bih interpretirati jednostavnu važnu pjesmu
osamljen i nijem čovjek ovisan je o ohrabrenjima
jedna jedina riječ izrečena s ljubavlju može zacijeliti bezbrojne rane
jedan ljubazan pogled djeluje snažno i bez riječi
smatram štoviše da pogled očiju izražava dio karaktera
jednog čovjeka
uistinu dražesno je uvijek samo dijete jonas
no ubuduće ću ja pripaziti kako ljudi tako dobacuju
tajnovite poglede
jednom sam doživio u podzemnoj željezinci kako me jedna žena s ljubavlju pogledala
bilo je toliko lijepo da često sretan u vjeri mislim o tome i
to nikada neću zaboraviti
ali mnoge poglede je teško podnijeti i izazivaju u meni
neizmjernu tugu
9.2.96. Birger Sellin
ovo su stihovi autiste koji je uspio naučiti ( ili su ga uspili naučiti )koristiti tipkovnicu tj.slova ...
I evo,ovo je samo mali malecki prozorčić koji se otvorio u taj svijet... Meni su osobno jako zanimljiva ova njegova zapažanja... a kao autisti žive u svom svijetu !? Sve mi se čini da autisti bježe od ostalih jer su preosjećajni i preosjetljivi - a znamo da je svijet nemilosrdan prema takvima...
komentiraj (2) * ispiši * #
Neživljeni život – jedan od najvećih grijeha
15.04.2007.
Poučavali su nas mnogo toga o prirodi negativnosti i prirodi grijeha, ali nam nikad nitko nije rekao da je jedan od najvećih grijeha neživljeni život. Poslani smo u svijet da živimo u punini sve ono što se budi u nama i sve što nam dolazi. Jedinstveno je iskustvo biti kraj samrtničke postelje nekoga tko je ispunjen žaljenjem; čuti ga kako bi volio još jednu godinu da čini stvari koje je njegovo srce oduvijek sanjalo, ali je vjerovao da to ne može učiniti dok se ne povuče u mirovinu. Uvijek je odlagao san svoga srca.
Puno je ljudi koji ne žive svoje živote kako zaslužuju. Mnoge stvari koje ih odvraćaju od ostvarenja njihova života su pogrešne. To su samo slike, prividi u njihovim mislima. Pravih zapreka uopće nema. Ne bismo nikada smjeli dopustiti našim strahovima ili očekivanjima drugih da upravljaju našom sudbinom.
Privilegirani smo time što još imamo vremena. Imamo samo jedan život i sramota je ograničiti ga strahom i pogrešnim zaprekama. Irenej, izvrsni filozof i teolog drugog stoljeća, reče: Slava Božja je čovjek koji živi u punini . Divno je zamisliti da je pravo božanstvo prisutnost u kojoj su sva ljepota, jedinstvo, kreativnost, tama i negativnost usklađeni. Božanstvo ima takvu strast stvaranja i instinkt za puno ostvarenje života.
Ako dopustite svojoj prirodi da oživi, onda će sve doći u ritam. Ako živite život koji volite, primit ćete zaklon i blagoslove. Ponekad oskudica blagoslova u nama i oko nas proizlazi iz činjenice da ne živimo život koji volimo, radije živimo život koji se očekuje od nas. Padamo izvan ritma s tajnim biljegom i svjetlom naše vlastite prirode.
Oblik svake duše je različit. Postoji tajna sudbina za svaku osobu. Kad pokušavate oponašati druge ili gurate sebe u neki kalup, izdajete svoju osobnost. Trebamo se vratiti nutarnjoj samoći da ponovno pronađemo san koji leži u srcu naše duše. Trebamo osjećati san s divljenjem djeteta koje prilazi blagu otkrića.
Kad ponovno otkrijemo našu djetinju prirodu, ulazimo u svijet nježnih mogućnosti. Nakon toga pronaći ćemo sebe učestalije na mjestu lagodnosti, radosti i slavlja. Pogrešni tereti otpadaju. Dolazimo u ritam sa samima sobom. Naš glineni oblik postupno uči hodati lijepo na ovoj predivnoj zemlji.
John O'DONOHUE
Predivno napisano ... , i divno je biti veliko dijete !!!
komentiraj (10) * ispiši * #
Sretan Uskrs!!!
07.04.2007.
Posjetio je svoje učenike i rekao im:
"Govorite cijelom svijetu o meni.Ja sada odlazim u nebo,ali ću uvijek biti s vama"
Kada je otišao,poslao je Duha Svetoga da im pomogne oko Božjeg djela. ( Mk 16,1-20)
Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs !!!
komentiraj (21) * ispiši * #
...
06.04.2007.
Napisala sam kako je prošlo kod zubara... i onda mi je "izletilo" i tako sad nemam ništa...
Uglavnom - djeca su super podnijela cijelu operaciju i sad imaju blistav osmjeh.
Ivan je prošao samo sa plombama ,njih 11 i većinom su na mliječnim zubima jer dečko ima još uvijek puuuuno mliječnjaka u ustima.
Marija je nažalost morala izvaditi dvije donje šestice koje su joj pak otišle zbog pokvarenih petica koje su pak otišle od četvorki i kako su ove jedne ispadale ove do njih su se kvarile.I ima dvije male plombice - kažu sitnica ali su ih sredili da se ne rašire dok opet dođe na red.
Sad su mirni. Vole prat zube i to je dobro!
..a da 
mene tako netko uspava i probudi me sa blistavo lijepim i bijelim i cjelovitim osmjehom 
Ako mi je od ičega brrrr
onda su to zubari 
A morala bih - a neda mi se - uf!
komentiraj (1) * ispiši * #
i ja sam u balunu,zar ne?
03.04.2007.
Malo sam - u balunu ... Možda sam u balunu zbog mjeseca ? Pun je da ne može bit puniji Ka utječe nešto na nas ljudove na zemlji ...ali dosad mi nije smetao 
Možda sam u balunu jer se osjećam kao da sam tu , a dio mene kao da nije tu??? Znam da nisam sama , ali bih najradije bih se povukla par ovih dana negdje gdje neću nikoga niti vidit niti čut ... Uvijek mi je ovaj period pred sam Uskrs težak ...Zato sam u balunu !I onda ne znam pričat,ne znam pisat ... ne znam se javit nekim ljudima koji mi šalju poruke i koji misle na mene i moju obitelj...Ko da sam negdje na pola puta 
Sutra su djeca kod zubara - napokon - Ivan ima samo dvije donje mliječne petice za izvadit - a Marija dvije donje šestice za popravak ili za vađenje .To će sutra odlučit barba zubar.
I onda su mirni.A vole prat zubiće oboje 
Marija opet ne ide u Centar - zbog ove operacije zuba ,jer će ih stavit pod anesteziju i onda im radit - nije išla da se nebi razbolila .Jer bi tada morali odgoditi zubić servis!A čekamo već tri godine Nije problem u zubaru niti njegovim suradnicima već u broju pacijenata koje oni mogu primiti dnevno i u broju djece kojima TREBA njihova stručna pomoć - te u činjenici da im ne mogu raditi zubiće ako nisu pod anestezijom.
I još jedan je problem što se malo tko želi prihvatiti takvog posla 
I nedavno nas je posjetila i naša socijalna radnica - ništa posebno,tek redoviti službeni obilazak ... prvi u ove četiri godine - nemaju ni vremena ,a ni ljudi - i tako opet stradavaju oni krajnji kojima najviše i trebaju pomagat .Možda se nešto i promjeni uskoro?
Tko zna?!
komentiraj (3) * ispiši * #
