Upada Ante oko 18 sati doma i sa vrata se vidi da se jedva vuče... Prvi moment i otac mu i mater reagiraju - preplašeno.Meni odma pada na pamet da ga netko bubnija , a ćaći mu pada na pamet isto to,samo malo drugačije nego meni?!

- Ante ,šta ti je - povikasmo u glas , otac mu i ja...
- Ništa ,boli me stomak ...
- Pa od čega ,jesi se potukao s nekim -
- Nisam se potukao
- Jesi puno trčao ?
- Nisam trčao ništa više nego obično!
I dok govori Ante , sjeda na kauč i lagano se savija.
- Pa jesi gladan?
- Nisam gladan..
- I di te točno boli ?
- Odi - i pokaže rukom malo iznad pupka ...

Ja se bezobrazno okrenem u stranu i nabacim smješak

- A koliko si trbušnjaka danas odradio ?
- Jutros 40 i popodne 40 ... Ali svaki dan radim toliko ??? ( momak održava kondiciju - trenira tae-kwon-do )
I sad nastupi tišina - Nakon nekoliko trenutaka će njemu njegov ćaća - to ti je od trbušnjaka ...

- Je,je , baš od trbušnjaka - reknem ja ,a njih dvojica me pogledaju...
-E,a šta me gledate.Jesi ga pitao šta je sve danas ubacio u taj želudac koji ga sad boli???
Ajde sine reci sad lijepo svom ćaći šta si sve iskemijo danas i pojeo...- inače to kemijanje sa hranom dođe kod nas žena u neke dane u mjesecu ,ali kad vidim da Ante kemija ,onda su to definitivno puberteski hormoni počeli divljat na valove...Ka da je u klimakteriju! A , možda mu je ćaća ?
Ipak pravo obiteljsko kemijanje nastupi kad nas svo troje uhvati - to nešto šta inače nas žene hvata samo u određene dane u mjesecu????
I to je priča za sebe ...nekom drugom prilikom.

Kad je mali počeo nabrajat - onda je suprug okrenio glavu i nabacio smješak ...
-E moj Ante , i kažeš boli te stomak , ma zamisli molim te .
Šta si sve ubacio,čudo da nisi povratio !

I kaže nakon svega šta je smikso - boli me stomak?

Izliječilo se tako što je popio Biosforzu - jogurt , prva liga za alergije i bolne pupe - za odrasle i za malene...
Kad smo imali posljednju virozu ... spasija nas je , jedini je on ostajao u trbuhu!