Danas nam je kiša malo poremetila vrijeme izlaska iz stana i odlaska na more.
Otišlo u kasno pa smo otišli na Bene ,jer tamo sunca ima do zalaska...

I kad smo došli doli nešto novo - razglasi,mikorfoni,svjetla ,svijeće na kamenim klupama???
-E,odi se nešto sprema? - reče suprug i nabrzaka skontamo da se samo odmaknemo od Bena na kupalište koje je izgrađeno za invalide i nalazi se kojih 100 metara dalje.
Pita je zaštitara šta se događa i reka mu je da Slobodna Dalmacija ima nekakvu promociju...

OK.Odemo mi pješaka ,a suprug se vrati do auta da ga prebaci na ovu drugu plažu.
Dica su se odma skinila i u more - a meni se nije dalo.Sjela sam i gledala more i bacala oćade prema Benama šta se događa i nažalost spucala usput pola vrećice kikirikija.

Oko nekih doba ,pred mrak,dođu dvi cure sa bakljama - i upale ih .Al jedna se baklja zapalila više nego treba pa su ih ugasile. Sredile su problem i krenile ih opet upalit-a ono nevalja upaljač !

- Jel imate vatre !
- Nema , nismo pušači ! , ( Ko bi reka da ću i ovo jednog dana govorit.)

Cure ,u problemu.Baklja se treba zapalit,a njima riknija upaljač i jedini živi svit u blizini nema vatre!Nije im preostalo ništa drugo nego se vratit neobavljena posla.

Dica presvučena,mrak već pada ...a sa Bena počne recitacija.A ljudi moji gušta.
Pa onda ,bacin oko prema moru,a ono stari leut i na pramcu vila morska ...I idu novi stihovi i to" Barbara" .A ko još nije čuo za Barbaru ( brod) i njene široke bokove .I za Marjana Bana izvođača stihova.
I tako,sidi muž u autu sa Ivanom ,spreman za polazak,a ja Marija i Ante sjeli na zidić , slušamo i gledamo .Reflektor prati brodicu i na brodici bijelu vilu morsku.
A onda zapjeva klapa... Ma ko na to može ostat hladan ! Nitko !!!

Završila klapa,a moja Marija viče BRAVO i počela pljeskat!
Ja sretna jer dijete reagira na glazbu i to ne bilo kakvu glazbu već ono nešto šta čovik daje iz duše i srca za srce i dušu.

Tila je poć tamo - pa smo je vratili jer je najavljena stanka kad je stari mornar iznio vilu na obalu mora...E tada su svi otišli na domjenak ( njupat ) ,a nakon toga su najavili Zoricu Kondžu i Marijana Bana ...A mi smo krenuli doma.

Suprug je u međuvremenu stavio da svira pjesma od Tome Bebića " Leute moj" i kad je završila ja okrenem na "Dalmatino" , a Ivan mi rukom pokazuje da vratim . I ja vratim i uključim CD trogirske klape -

- A , izgleda da još netko voli dalmatinske klape slušat ,a Ivane?
Ivan se počeo smijat - iz duše i srca za srce i dušu - ma ko tome može odolit?