Tinman

Nekoć je živio sretan i vrijedan Mravac, koji je dan za danom uredno išao na posao. Cijelog radnog dana je bio veseo i dobre volje pa si je ponekad i zviždukao vesele pjesmice. Bio je sretan da ima posao i njegovi su učinci bili odlični. No, bila je tu i kvaka: Mravac je radio bez odgovarajućih smjernica jer uopće nije imao nadređenog da ga vodi.

Stoga gospodin Stršljen, direktor poduzeća, odluči da se takva situacija ne smije tolerirati te zaposli Bubamaru, koja je imala veliko iskustvo s vođenjem. Prva briga Bubamare je bila da uvede kartice za evidentiranje Mravkovih dolazaka i odlazaka s posla.

Uspostavila je također i sustav primki i izdatnica. Stoga je bilo nužno zaposliti i tajnicu za pripravu dosjea i izvješća. Gospođica Paučica koju su s tim ciljem zaposlili uspostavila je ubrzo i pismohranu te postala odgovorna i za preuzimanje telefonskih poziva. Čitavo to vrijeme je vrijedni Mravac samo radio i radio i radio...

Pokazatelji, analize...
Direktor, gospodin Stršljen, bio je oduševljen izvješćima koja je primao od Bubamare te je uskoro počeo zahtijevati i odgovarajuće studije s grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja. Poradi toga je bilo potrebno zaposliti Hrušta kao ispomoć direktoru, te nabaviti novo računalo s tiskačem.

Pomalo je sretan i vrijedan Mravac počeo zaostajati s poslom i tužiti se na svu papirologiju s kojom se po novoj organizaciji morao baviti. Direktor je shvatio da mora hitro djelovati te je smjesta ustanovio mjesto šefa službe koji će nadzirati rad sretnog i vrijednog Mravca.

Na to novo radno mjesto su zaposlili Cvrčka, koji je najprije promijenio sav namještaj u svom uredu te zahtijevao novi ergonomski stol i novo računalo s ravnim zaslonom.

Vođenje, proračun...
Cijelu tu hrpu novih računala trebalo je umrežiti, a novi je šef službe dobio pomoćnika (dakako, bio mu je pomoćnik i u prijašnjem poduzeću) zaduženog za izradu strateškog projekta vođenja i proračun nove službe. Za to je vrijeme Mravac postajao sve manje vrijedan.

Međuljudski odnosi
"Morat ćemo naručiti izradu studije o međuljudkim odnosima i zadovoljstvu zaposlenih u poduzeću!", stručno je ustvrdio Cvrčak. Pregledavajući brojke i grafikone, gospodin Stršljen, direktor poduzeća, ustanovio je na svoje veliko čuđenje da služba u kojoj radi sretni i vrijedni Mravac, nije više tako uspješna kao nekad.

Stoga zamoli za pomoć vrhunskog savjetnika, gospođu Sovu, koja bi trebala izraditi analizu stanja i predložiti najbolje rješenje za njegovo poboljšanje. Nakon tromjesečnog snimanja stanja, gospođa je Sova podastrla izvješće u kojem je kao glavni razlog pada produktivnosti naveden višak zaposlenih.

U skladu s preporukom, direktor je poduzeo hitre i učinkovite mjere te otpustio Mravca.

Preuzeto sa www.vecernji-list.hr

P.S. Svaka slučajnost sa stvarim osobama i događajima je sasvim namjerna

Imam jednog prijatelja, puno starijeg od mene, s kojim sam prošao nekoliko ratišta. Bili smo u različitim jedinicama, ali nam je zadatak bio isti - izvidnici diverzanti. I tako sretnemo se u Starigradu Paklenici, poslije akcije Maslenica, i pričamo kraj hotela, uz flašu pive. I pitam ga kako si? A on ljut, nervozan, nemiran... Kaj je bilo, si dobro, koji ti je? A on mi kaže; "zasadio sam 14 stabiljki trave na balkonu kuće, i, netko me prijavio, taman pred berbu, došla vojna policija i sve uzeli." E reko ja, jebga. Peh.

Za par tjedana vidimo se doma, on i ja, i di ćemo, na pivu. I on opet ljut! Pa kaj se nisi već ohladio, pitam ga ja. On mi kaže da je dobio prijavu doma od policije za onu travu. I Pitam "jesi najebo?" A on kaže "nisam ali su me zajebali!" U prijavi je pisalo da mu je oduzeto 7 stabiljki, dečki iz VP su među sobom podjelili ostalo! Pa koja jedinica je bila? A on mi kaže "Splićani, 72. bojna" jebga...

Ali nije to sve...Dignu nas u "Oluju". On zapovjednik satnije, ja zapovjednik voda, hodamo po cesti po Baniji, vukojebina, Bogu iza nogu (doslovno). Oko nas jebeni kukuruz i šumetina...Hodamo i pričamo, gledamo okolo napuštene kuće, pejzaže, sunce prži, koma.. (glavna zajebancija u razgovoru njegova trava, hahaha...) Hodali smo 20-tak kilometara do nekog smrdljivog sela. Drugo jutro dobijemo zapovijed da se vratimo nazad, i opet, 20 km nazad pješke, kad u jednom selu kroz koje smo prošli dan ranije, polje ograđeno policijskom trakom i stoji policija sa strane. On i ja prema muriji, reko ka je bilo, pa nema tu mina! Vele murjaci nama, dečki, srbi su tu posadili 2 hektara marihuane pa mi to sad pljenimo i vozim na spaljivanje! Ja sam pogledal kompu, on je mene pogledal i samo mi je reko "daj me stisni šamarčinu, pa jesam peh sa jebenom travom, ajd par stabiljki, ali cijelo polje?"
Strašno! Jebem ga još i sad zbog toga! Hahahaha...

Dakle, na engleskom "milijunašu" je bilo postavljeno pitanje: Što je od sljedećeg najveće?

a) kikiriki
b) slon
c) mjesec
d) kotao

i guska na slici je odgovorila -SLON !!! Sigurno je bio gadan osjećaj kad je skužila da je mjesec ipak veći od slona.

A sjećate se na našem "milijunašu" intelektualca koji je odgovorio da na tehničkom pregledu gledaju pepeljare jesu čiste? Ili profesorica hrvatske književnosti koja nije znala tko je napisao "Balade Petrice Kerempuha"?

Sigurno će im taj trenutak kad skuže grešku ostati kao šaljiva anegdota (ccc...) Pobrali su više slave nek kaj bi digli love koju bi tak i onak bezveze