Znam da sam već dovoljno puta napisala post zato jer me nešto baš tog trena ili tog dana inspiriralo.
Ali ovaj puta ne.
Nekako je samo došlo do mene.
Možda će zvučati malo pesimistično, ali nema veze.

Teško je udovoljiti sebi ili svojim potrebama, a ne povrijediti drugoga...
Treba to na neki način trenirati, vježbati, jer je to, ipak na neki način, disciplina za sebe....
Samo naj,najbolji u tome i opstaju .... :)

Generacije se stvarno mijenjaju.
Prijašnje generacije uspijevale su očuvati tu neku iskrenu ljubav.
Današnje su skorz drugačije.
Svatko vuče na svoju stranu. Svatko želi oblikovati osobu kako njemu / njoj paše.

I u trenutku kada nađeš osobu koja ti odgovara, koja ti se stvarno sviđa, i koja ima 1000 i jednu manu ali nije te briga, kad ju stvarno zavoliš, shvatiš da je to samo lakši dio onoga što zapravo slijedi: naviknuti se na tu osobu, onakva kakva ona stvarno je, te kad je kriza ne samo pobjeći i odustati od svega....u iskušenju, slabosti i svemu tome ostati dosljedan nečemu o čemu si se brinuo i što si gradio...


Možda je najbolje ostati liberalan i tolerantan, i dati ljudima slobode da rade što žele.
Nema nikakvih problema dok ti jednom dečko nezna na koju bi stranu pucao, eeeh, tu nastaje problem,na koji nemožeš samo slegnuti ramenima kao da te se to niti malo ne tiče, jer automatski to postaje problem iz tvog dvorišta, a nemožeš na to ostati imun, pa čak i ako sama to radiš...


Znam da sam možda u velikoj zabludi, jer bih stvarno htjela da jesam, ali nekako kao da je nestala sva iskrenost,poštovanje, podržavanje, vjernost.....a ono najvažnije: I u dobru, i u zlu.

Nadam se da još i danas postoje osobe u vezama koji vjeruju u pravu i iskrenu ljubav i koji ju primjenjuju ....

Pusa do idućeg posta :)



Puno Vas voli T.