Nekoliko vam se dana nisam javljala pa me zato sada evo. Da vam prvo pojasnim zašto ovaj naslov? Jer je moja mama išla u taj lijepi gradić prepun Božje ljubavi. Ujutro je započeo put u Ludbreg. Spavala sam a mama je me probudila i pozdravila me a ja nisam htjela da ide. Željela sam biti s njom, provesti malo vremena prije škole, no tada sam malo razmislila i promijenila svoje misli! Izljubila sam je i pozdravila. Tijekom dana sam malo ponavljala gradiva i iščekivala dojmove koji će tek izaći na vidjelo za negdje 6 ili 7 sati. Bila sam nestrpljiva. Kada se bližilo 18 sati moja mama je došla! Jedva sam to čekala da mi malo ispriča kako je bilo i kakav je osjećaj šetati tim ulicama i biti u predivnim crkvama. Saznala sam nešto što je jako zanimljivo i voljela bih to podijeliti s vama: Prije nekoliko stoljeća ili godina neznam točno dogodila se jedna čudna ali istinita priča sa svećenikom koji je služo misu. Naime nije vjerovao da se vino iz kaleža može pretvoriti u krv Isusovu. Tijeko svete mise kalež vina se pretvorio u krv( i to Isusovu) te se počela razlijevati! Nakon nekoliko minuta se je krv ponovo pretvorila u vino. Tada se svećenik uplašio te je sakrio vino negdje duboko te je prije smrti rekao određenim ljudima gdje se to nalazi. Kada je umro napravljeno je postolje za takvu posudicu te se od dana kada je moja mama bila pa dva dana još poslije vino pretvara u krv!
NIje li ovo bilo zanimljivo? Donijela mi je jedan predivan beđ na kojem je nacrtan anđeo. I to predivan anđeo. Kolegice s kojima je išla, jedna među njima joj je poklonila predivnu šalicu tako da kad pije kavu neka se sjeti posjeta i obilazka u Ludbreg. Inače još jedna dobra informacija je da je Ludbreg i centar svijeta. Medenjak koji je donijela je napravljen kao centar svijeta. Žene koje su tamo na štandovima isplele su od slatne svile mislim to postolje s krvi isusovom. Puno su sigurno truda u to uložile. Nešto divno! Evo sada ste za mali postotak postali obrazovaniji