tinachville

Volim vjetar. Pogotovo ga volim noću. Mogu satima stajati na terasi,ili vani i pustit ga da ide kroz mene...da mi mrsi kosu, trepavice... A ja stojim...gledam kako svjetla negdje u daljini i trepere i razmišljam. Najčešće pokušavam pogoditi kaj ljudi sve u ovom trenutku rade. Možda se netko svađa..netko se smije svim srcem...netko se zaljubljuje..netko prekida. Upravo je začet novi život, upravo je netko umro :( ... i onda se trgnem i sjetim svog života...i osjećam se tako maleno u tom trenutku, kao dio ogromnih puzzla, onaj dio koji ne možeš odmah naći, a možda je baš ključan. I osjetim se tad sretno. Jer mogu tu stajati i pustiti da mi vjetar mrsi kosu.
Tako sam i danas...maloprije. Zapravo, držala sam se podalje frižidera. Zadala sam si još jedan test volje- izdržati par dana na nekakvoj dijeti...malo sam se popunila od posljedica recentnih emocionalnih napora :) i sad vježbam. karakter,naime. i otišla sam stat kraj prozora pustiti da mi vjetar mrsi kosu. Kaj nije iznimno pametno bilo jer mi je kosa mokra. Naime, čekajući da proradi Blog da istresem kaj me muči, oprala sam i kosu. Zapravo, sjedila sam u kadi, pustivši vruću vodu da mi teče po stopalima. To me opušta..neki boksaju vreću ,a ja puštam vrelu vodu po stopalima.
I sjedim tako...razmišljam..moglo bi konačno sve ići svojim tokom, ali MOJIM tokom, onako kako ja želim. I onda sam zaključila da je došlo vrijeme da me nikaj ne muči..pa sam vam sad samo došla otkriti tajnu: