petak, 28.07.2006.
SINDROM STEČENOG NEDOSTATKA IMUNITETA I KONDOMI
|
Evo, vrijeme je ljeta. Vau, dobro sam to sročio. Dakle, vrijeme je kad je po danu vruće a po noći ugodno. Dakle, živi se, uglavnom, po noći. A mrak je najbolji afrodizijak. A afrodizijaci vode do seksa pa sam vas htio ukratko upoznati i s najopakijom bolešću koja prijeti najčešče u ljetno doba. Danas ćemo, dragi blogeri, govoriti malo o sidi. Sigurno je da AIDS predstavlja najveću prijetnji zdravlju širom svijeta. Procijenjeno je da je do ranih 90-tih ovog stoljeća bilo zaraženo 10 milijuna ljudi. A za 2000. godinu se procjenjuje da bi taj broj mogao doseći i 40 milijuna. Ova bolest je pogodila gotovo sve zemlje svijeta i ima vrlo visoku cijenu - izraženu u ljudskim životima i ukupnim sredstvima koja su u nju uložena. Trenutačno je jedino oružije protiv HIVa znanje. Znanje odakle virus dolazi i kako se širi.   Ovoga se vi bojimo. Virus HIV-a Negdje oko 1980. godine liječnici u Sj. Americi i Europi opazili su lagani porast broja oboljelih od jedne nove, tajanstvene bolesti. Oboljeli se više nisu mogli obraniti od mikroorganizama. Podlijegali su raznim infekcijama, kao npr. upali pluća, te bi umirali. Ime toj novoj bolesti dali su AIDS(Acqured Immune Deficiency Syndrome) iliti SIDA kaj znači sindrom stečenog nedostatka imuniteta. Suvremena povijest side počinje 1981. godine objavom prvih slučajeva bolesti u SAD-u. U prvom desetljeću većina oboljelih registrirana je u Sjevernoj Americi, Africi, Europi, Australiji i dijelovima Južne i Srednje Amerike. U drugom desetljeću primjećuje se povećanje zaraženih HIV-om u Aziji, u ruralnim područjima Afrike, te znatan porast u Južnoj Americi. Bolest zahvaća različitu populaciju iz različitih dijelova svijeta a, ovisi o socijalnim i ekonomskim faktorima. U Sjev. Americi, Europi i Australiji sida je uglavnom bolest homoseksualaca, intravenskih ovisnika i njihovih seksualnih partnera, hemofiličara i primatelja krvi. U Africi i u zemljama jugoistočne Azije dominira heteroseksualni put prijenosa. Prvi slučaj side u Hrvatskoj registriran je 1986. godine, iako se još 1985. znalo da je oboljeli seropozitivan. Radilo se o hemofiličaru iz Podravske Slatine. Najvjerojatnije je da se zarazio primajući lijek inozemnog podrijetla. Oboljeli je nakon nekoliko mjeseci umro. Postoje tri glavna načina prenošenja HIVa, a svaki uključuje razmjenu krvi ili tjelesnih tekućina. Ljudi se mogu zaraziti ovim virusom kada krv ili tjelesna tekućina zaražene osobe dođe u kontakt s njihovom krvlju ili tjelesnim tekućinama u njihovom tijelu. Dakle, jedan/prvi način prenošenja HIVa je spolni kontakt. To uključuje heteroseksualni i homoseksualni spolni odnos, oralni i analni seks. Najčešći način prenošenja virusa je putem tjelesnih tekućina. Drugi način širenja HIVa je kada se on prenosi sa zaražene majke na njeno nerođeno dijete. Virus može ući u krv djeteta prije njegova rođenja, još dok se razvija u majčinoj utrobi, ili za vrijeme porođaja. Treći način zaraze HIVom je putem krvi ili krvnih derivata, obično putem injekcije. Najčešće se radi o ovisnicima koji zajedničko koriste igle, šprice i pribor. Dok se dobrovoljni davatelji krvi još nisu testirali na HIV, neki su se ljudi zarazili primajući zaraženu krv.  Eto, neću vas više davit. Samo da još znate da se AIDS ne može prenijeti preko sline, zraka, raznim insektima(npr. komarci), priborom za jelo... I na kraju: NAJBOLJI SEKS JE SIGURAN SEKS. Smanjite broj partnera ili, ako to ne možete, koristite zaštitu.   Želim vam svima siguran seks :) |
četvrtak, 27.07.2006.
NIJE SAMO HAMDIJA PORIJEKLOM IZ/S INDIJE
|
Eto, neko dan sam gledao onaj film o Aboriginima (zapravo, cure su bile u pitanju al ne znam kak se to piše. Aboriginke? Aboriginice?) na TV-u koje su bježale iz onih nekih ustanova u kojima su ih pokušali prebaciti na katoličanstvo i te spike... Uglavnom, priča te tri cure me natjerala da istražim malo o njima... Do sad sam o njima znao samo da su izvorni tvorci bumeranga, kojeg su koristili za lov i da sviraju onaj diđiridu(ne znam kak se pravilno piše). Dobro, i da imaju specifičan izgled. I da žive u Australiji.   Australijski domoroci, Aborigini, nastanjuju taj udaljeni kontinent već više od 40.000 godina, još od kamenog doba, a neki tvrde i duže. I danas žive kao u stara vremena, od lova i skupljanja hrane iz prirode. S obzirom na izoliranost najmlađeg kontinenta, uspjeli su potpuno sačuvati kulturu i način života sve do 18. stoljeća, a mnogi su običaji sačuvani do danas. Striktno su religiozni i prenose običaje usmenom predajom s koljena na koljeno, sve od same zore civilizacije do danas. Navodno su se Aborigini davno doselili iz Indije, i sjeverna plemena su održavala trgovinske odnose sa svojim pradomovinama. Trgovalo se uglavnom kornjačevinom, drvom za brodovlje i perlama. Nije se ratovalo jer se nitko nije namjeravao naseliti "down under".  Iako su godinama živjeli bez medicine ˛bijelog čovjeka˛ sasvim su se dobro snalazili. Zapravo bi se uspjeli održati vrlo dugo sa svojom ˛primitivnom˛ medicinom da mi nismo došli i donijeli im nove bolesti koje nisu znali liječiti i još ih usput skoro istrijebili. Sudar bijele, zapadne civilizacije, i to njezina lošijeg dijela, i domorodačke civilizacije lovaca, duboko odanih ritualno-magijskim obredima, bio je više nego bolan. Lovci nisu bili i ratnici, povukli su se dublje u bush, a neki su prihvatili običaje došljaka koji za njih i nisu bili baš povoljni. Promjenom režima prehrane i života stvorile su se i nove bolesti za njih: masnoće, škrob, šećer i pogubno su djelovale na metabolizam bivših lovaca naviklih na meso lovine i skupljeno voće i povrće. Dolazilo je do dijabetesa, spolnih bolesti, debljine i hepatitisa. Na genetski nenavikle domoroce alkohol i danas djeluje razarajuće, a posebice kod mladih ljudi ˛snifanje˛ otapala i ljepila, njima stoljećima nepoznatih. Kada su Britanci prvi put došli u Australiju Aborigina je, po slobodnoj procjeni, bilo i do jednog milijuna. Danas ih je oko 265 tisuća. Bojim se da će zbog nesmotrenosti nas ˛kulturnih˛ ova divna civilizacija nastaviti iščezavati što zbilja ne bi bilo u redu jer od njih još uvijek imamo i možemo mnogo toga korisnoga naučiti. U doba kada je Europom zbog nečistoće harala kuga oni su već znali da kapi za oči moraju biti sterilne i u tu su svrhu koristili mlijeko dojilja (za koje su znali da je čisto). To je samo jedan od razloga zbog kojih Aborigine smatram pametnijima i kulturnijima od nas i zbog čega ću pokušati, barem ovim referatom, doprinijeti promicanju njihove kulture i zalagati se za njihovu daljnju prisutnost u kulturi Australije, ali i u kulturi cijeloga svijeta.  |
utorak, 25.07.2006.
CRTANE RIJEČI
Strip. Štivo protkano crno-bijelim crtežima. Zagor, Alan Ford, Tex, Dylan Dog, Nathan Never, Komandant Mark... Ah, kad se samo sjetim svih njihovih pustolovina i svih mitskih bića s kojima su se borili ili sprijateljili... No dobro, ajmo sad konkretno o problemima crno-bijelog stripa danas. Tužno je (to je samo skromno mišljenje jednog stripofila) da se više ne događaju situacije tipa: Dolaziš na kiosk, tražiš novog Zagora a žena iznutra ti kaže: «Nema ga više. Rasrodano. Dođi sutra.» I ti, jadan, u muci i iščekivanju jedva čekaš da prođu ta, ko godina duga, 24 sata. Piješ Žuju u neograničenim količinama, kljukaš se bakinim tabletama za spavanje jer, jednostavno, sam ne možeš oka sklopiti o muke.  Danas dođeš na kiosk i zatražiš Zagora a ono dobiješ dva broja u pola cijene(?!?!?!). Ne znaju kako bi ih prodali, kako bi ih se riješili, kako bi opravdali rušenje drveta koje je bilo porebno za nastanak tog stripa pa ti ih daju, praktički, besplatno. Istina je, danas je vrijeme robota, automobila, pokemona, digimona i ostalih ...mona (o tome je Silueta dobro pisala u jednom svom postu) te SF-junaka koji svojim neograničenim moćima i činjenicom da su crtani u boji umanjuju doživljaj stvarnog čitanja stripa i ono malo klinaca koji ih čitaju.   |
ponedjeljak, 24.07.2006.
INFORMACIJE, MOLBE, SNOVI
|
Otišao ja zamjeniti danas kartu za Stonese. I sad konačno mogu vratiti 500 posuđenih kuna burazu. Gadno je to, kad si dužan... Poslije ovog, moram mu vratit još samo 50kn zbog neke oklade. Al dobro, vratit ću to nekak. Bilo bi lakše da negdje radim. Al kad svi traže studente. Joj, prošlo ljeto je bilo tak super. Radio ja kao konobar na Autobusnom i plaća bila ok. Da sam bar ranije tamo otišao ove godine... Vidio ja da u Donni u Tkači uzimaju konobare i osmjeh mi se pojavio na licu al niš od toga. Sanjah čudan san... Šećem ja svojim dvorištem u sumrak. Onak, bezveze, bez cilja. Odjednom, ispred mene pojavi se nešto maleno, žuto. Priđem ja bliže kad ono meni kaže: «Ja sam pile 1-3-3-1.» i probudim se ja. Kako preživjeti današnji dan? Bit na netu ili spavat na kauču? Hm, taf disižn. E, da, sjetih se nečeg. Ako netko, slučajno ima ili može nabavit «Lutke» na cd-u nek mi se pliz, pliz javi. Hvala unaprijed. I još nešto. Jel zna neko di se može kupit majica od Hard Timea? Bilo koja? Sliedećih dana slijede zanimljiviji postovi. Hvala na razumjevanju i do čitanja.  |
subota, 22.07.2006.
KITA NABIJA PO BUBNJEVIMA A AMEN PO ĐITRI
|
Ne znam za vas ali meni imena(zapravo, umjetnička imena) članova pobjedničkog benda ovogodišnjeg Eurosonga nisu bila poznata do jučer. Nekak sam doskitao na njihovu stranicu, ni sam ne znam kak i odlučio istražiti o njima. A kad sam pročitao imena- hahaha, pras u smijeh!  Pa da vam ih predstavim pojedinačno:  Gospon Lordi, vokal  Ox, bass  Kita, bubnjevi  Awa, klavijature  Amen, gitara To su bili, dakle, članovi. «Lordi» inače ima četiri albuma iza sebe («Get Heavy» iz 2003., «The Monsterican Dream» iz 2004., «The Monster Show» iz 2005. i «The Arockalypse» iz 2006.) od kojih je ovaj zadnji najpopularniji zbog, naravno, njihovog zadnjeg/Eurovizijskog singla «Hard Rock Hallelujah». Osim tog zadnjeg imaju još 4 singlova. Vidio sam i spot za «H. R. Hall.» i svidio mi se, pogotovo početak. Baš su clatki. Možete ga pogledati na www.lordi.fi . Inače, popularnost im je narasla do vrhunca poslije Eurosonga, pogotovo u Skandinaviji. Krcati su turnejama, čak idu i po UK-u, koljevci R'n'R-a i metala općenito i nastupit će u čuvenom dvorcu Donington.  Ovakvog bi svaka majka za zeta Osobno, simpatiziram ih. Ali ne zbog kostima o kojima sam sve već rekao jednom tak da se neću ponavljat. Makar i izgledaju strašno, nisu mi strašni, (na mene) ostavljaju dojam ko neka djeca obučena u kostime nekih superjunaka. Ne znam, ponašanje im nije nekak preagresivno, u skladu s imidžem. Nisu još ni jednog fana pojeli ili neku sličnu glupost napravili. :) Puno strašniji mi je Mortis. S njim definitivni ne bi htio cugat. ;)  Mortis s djecom |
petak, 21.07.2006.
No name, part II
|
Evo mene opet. Upozorenje: PRVE DVIJE slike nikako ne preporučam R'n'R-ljupcima i onima koji slični ili isti komad papira imaju kod kuće. :)   Izbliza i izdaleka, jednako boli. Kad vidim ove slike srce ubrzano lupa, krv kola mojim žilama ubrzano i razorno poput cunamija a živci se tolko uzbude u toj frakciji sekunde da ni sam ne znam kako su još čitavi.  Moj mali brat u bolničkim danima.  Evo nas. Slijeva na desno. 1. Moja sretna majicakoja je umirovljena jel je prestala donosit sreću. 2. Flaša Sangrije (vino i vodka pomješani s raznoraznim voćem). 3. Hehe, ovo valjda znate kaj je. ;) 4. Aaah, moje traperice. 7 godina stare. Više ih ne nosim, sad vise i uživaju u penziji. U sredini je jedan uokvireni predmet koji je moja baka šivala za sobu mog tate. Starost: približno 30 godina. Dolje u kutu lijevo je U2 poster.  JugoZapadna strana mog ormara. Visi: Divlja mačka poznata u ovim krajevima kao Mirjana. I tak, još raznorazne črčkarije.  Ovdje vaš domaćin spava i sanja o boljem sutra, lijepim curama, još lijepšim motorima, završenom faksu, karijesu na šestici...  Ajk. S njim sam bio u «Kućnim ljubimcima». Za one koji nisu gledali: star je 7 godina i pod hitno traži njemačku ptičarku za parenje. :)  Ajaks. Bitanga stara 12 godina. Strah i trepet među kujama u mom kvartu.  Tinky-Winky, Dipsi, Lala, Po  Universal 643 DTC Moje omiljeno prijevozno sredstvo.  «E moj kume, čelave ti gume(??) Sedišta se tresu u mom Mercedesu.» Tak nekak ide onaj narodnjak. Ugl. Mečka koja čeka da ju zajašem čim položim.  «Jer još trava nije nikla tamo gdje sam pala sa bicikla!» Moja pila. Starost: 9 godina. That's all, folkes. |
četvrtak, 20.07.2006.
No name, part I
|
Eto, malo slikica iz i oko mog skromnog domeka. Molim sve slabog srca ili lošijeg zdravstvenog stanja te one koji nisu punoljetni a misle se uputiti u ovu avanturu neka odmah idu na www.štrumfovi.com Sad kad smo to apsolvirali, krećemo u ekspediciju na krilima poznatog i nepoznatog, istraženog i skrivenog, dobra i zla, pasa i svinja, Žuje i vina. Krenimo... Kao prvo i osnovno:  Vaš domaćin  Ekipa na dvorištu(slijeva nadesno): moj buraz Tomaš, vaš domaćin, Marko  Moj bratić Petar pijucka pivicu-Žujicu  Ivana: «Znaš kaj sam vidla? Hihi, hehe. Nemoj me bockat. Joj, nism se ni npušila ni npila al shehesve mi je tak lijeeehehepo! Hihi!»  «Gdje sam to ja? Di su moji prijatelji?» Moj tata glavom i-kavom  Aj-haj! Drmeš!  Naši tamburaši  Mislim, neko se stvarno umislio...  Kum Štef: poslije odmora slijedi-odmor I to je sve. Za danas. |
ponedjeljak, 17.07.2006.
I SHOOT THE SHERIFF
Užas! Danas sam pješačio od kvatrića do Dupca. Sat i pol laganog hoda... Da se smrzneš! A vani vruće. Kako je sve počelo? Našao sam se s dvije frendice iz razreda u gradu i otišli mi na kavu;) Sve super, otišli mi na ručak. Otišli mi na Črnomerec. Otišli mi u «dm», ova jedna je nosila ugovor i pokazala mi di stoje kondomi s rebrima  Okrenuo ja kutiju i na glas počeo čitati upute i sastojke i tak to. Andreja jadna nije znala dal da umre od smijeha ili srama. Odabrala je ovo prvo. I tak, sve u redu. Idemo mi do okretališta. Sjednemo. Vidimo jedanajsticu. I odlučimo ići na drugu. Sjednemo, zapalimo, čekamo. Dođe druga jedanajstica. Uđemo. I vozimo se. Brrrrmmm, tf-tf , tf-tf.  One siđu na trgu, ja produžih do Dupca. Izlazimo iz Vlaške i na obzoru vidjeh one cvjećarne i Namu s jedne odnosno konzum i Varteks s druge strane. I........ tram-vaj broj 11 skrene desno. A taamo bila i sedmica i još jedna jedanajstica i još jedan tram-vaj, ne vidjeh mu broja. I dva su na stanici kraj Varteksa stajala. Svi odreda prazni. Krenuo sam pješke put Maksimira. I naišao na četvorku odmah jednu stanicu od Kvatrića. Stoji. Čeka. Poluprazna. A ispred nje murja slika nešto na podu i piše nešto.  Slikali su krv i brisali ju nekom gazom. Okupilo se ljudi a u mojoj glavi mozak počeo proklinjati sve policajce i ZETovce. I nastavim ja dalje. Kod Jordanovca bih kad eto ti iza mene četvorke. Krcate. Uđem. I na idućoj stanici izađem. Teško je izdržati kad ne znaš dal te guši parfem neke previšenaparfumirane cure ili to gušenje proizlazi iz jednostavne računice: bar 100 kg te nemilosrdno stišče sa svake strane. I nisam pogriješio kaj sam sišao. Vidio ja, dvije-tri (možda četri) minute kasnije istu četvorku. Hehe, zajeb. Nije išla do Dupeca. Okrenula se ona tam kod Zoološkog. I tako. Pješke do Dupeca. Iz protesta. I to je to. Ovo je bio živčani dan i živčani post.  |
petak, 14.07.2006.
DVIJE SUZE ZA NAJVEĆEG (NEMA VEZE SA SEKSOM)
|
Zinedine Zidane. Zizou. Nogomet. Nikada se neće dogoditi nešto slično, slični fenomen, slični nogometaš. Danas je vrijeme Ronaldinha. Ćiro je rekao čuvenu rečenicu 98' u Francuskoj. Novinar ga pita: «Biste li mijenjali Šukera za 10 Batistuta ( Batistuta je tada bio među tri najbolja napadača na svijetu i jedan najboljih argentinskih ikad)?» Ćiro mu je, ko iz topa, uz osmjeh, odgovorio: «Ne... Jebo tebe Batistuta.» E, pa, ja svima kažem: «Jebo tebe Ronaldinho! Ili Beckham ili bilo tko!» Zidane se igrao nogometa. Ali i podredio momčadi. Bilo koji njegov genijalan potez nije bio zato da dokaže: Gle, ja sam Zidane i klanjajte mi se. I tu je razlika između njega i Ronaldinha. Zato on nikada neće biti bolji sportaš o Zizoua. Istina, i Ronaldinho se igra nogača ali nerjetko pretjeruje i zbog toga trpi momčad. I zato se jedini može usorediti s Maradonom. Zbog svoje snage, požrtvovnosti ali i one njegove nogometne inteligencije.  A onaj udarac... Materazzi je gnjida od igrača. I sam sam se na tekmama susretao sa sličnima. Pogotovo kad igram za seniore. Onda ovi starci i mlađi šminkeri misle: Ah, gle ga! Lako ću ja s njim. Ali banana! Kad im uzmete loptu dva puta i uđete u duel čvršće počnu vas laktarit i to ne slučajno. Nema milosti. Lakat u glavu, postave vam nogu, nabijaju vas bez lopte, čak sam jednom doživio da me jedan lik potegnuo za... znate kaj. Namjerno, dok smo u duelu bili. Ali, to su jadnici, iz vlastite nemogućnosti i slabosti i jada i brige jel imaju dobru frizuru da izgledaju ljepše curi na tribini. Da se vratimo na Materazzija. Zašto on nije isključen?? Niti jedan igrač iz čista mira ne bi Zidane reagirao. Nešto mu je morao reći. Nešto ispod svakog ljudskog morala i sportskog fair playa. Pa, iako sudac to nije vidio ili čuo morao ga je isključiti jer je znao da je nešto gadno rekao. Svi su znali. I onda ona snimka... Suznih očiju Zidane objašnjava bivšem suigraču Buffonu nešto. I tu sam pukao. Nekontrolirano, dvije suze za najvećeg. Samo su procurile. I zato, Zinedine, kapa dolje. Postupio si ko čovjek. Ko veliki čovijek. Uostalom, takav si i igrač bio. Velik. Najveći. Žao mi je samo kaj nisi, kad si ga već udario i znao da ćeš biti isključen, tom istom smradu dok je ležao uvalio kopačku dva-tri puta u usta pa da se ima zašto previjati.  |
petak, 07.07.2006.
MEDO S PORUKOM: I LOVE YOU
 U mojoj sobi prašina, u mome srcu isto. Puno je vremena prošlo, sve mi je pusto... Ah, to vrijeme... Jebi ga, brzi leti Ali nikad, kao lasta u proljeće se ne vrati. Sjećam se, dao sam ti jednom jedan poklon. Otvorila si ga, zagrlila me i stavila ga na krevet... Tamo je bio na sigurnom. Kao i moje mjesto u srcu tvom. Pazila si ga. Voljela si ga. Al polako vrijeme prolazi, ne postojimo više ja i ti. Otvaraju se samo stare rane, one iste, jebeno bolne... Zašto ovo pišem, pitaš se? Postoji samo jedan razlog... I želim ti ga reći: Negdje u mraku, u tvojoj sobi... Na onom istom krevetu na medinom piše srčeku: I love you!  |
četvrtak, 06.07.2006.
HEROJ
 Ako mi dopustiš... Htio bi biti zadnji puta tvoj heroj, krenuti zadnji put za tebe u boj. Heroji su oni koji kreću sami protiv svih, kad situacije nisu bajne. Ali onda, ako uspiju... Pobjede i nagrade su trajne. A nagrada je tvoje srce i želim ga odmah i sada! Nemoj da opet skupljam mrvice i uzdam se samo u jedno... a to je nada. Zato pusti da budem tvoj heroj i da adrenalin skoči do rajskih visina pa da nestane u duši mojoj ova prokleta praznina. Ali ako se borim s jačim od sebe... Ma, i tad biti ću sretan jer u duši nosim tebe! Predat ću se... Ti si moja bijela zastava. Ti si moja predaja!  |
utorak, 04.07.2006.
KAKO SU UMIRALI NAŠI STARI, part II
|
Nastavljamo s jučerašnjom pričom... I nadajmo se da ćemo doći do (nekakvog) zaključka.Pa, nemojmo puno filozofirat. Krenimo dalje. Jimi Hendrix. Najbolji gitarist svih vremena. Neke akorde znao je, navodno, svirat i prije nego je krenuo u školu. Jedna poznata anegdota: Kad je bio mali skakao je po sobi i otac mu je, za kaznu, dao metlu da ju počisti. Kad se otac vratio da provjeri dal ju je pospremio, vidio ga je kako leži i drži metlu kao gitaru. Pitao ga je: Što si radio?? A Jimi mu je odgovorio: Svirao sam metlu! Najpoznatije pjesme su mu «Hey Joe», «Purple haze», «Foxy lady», «All along watchtower». Na preporuku Paula McCartneya dolazi svirati na dobrotvorni koncert Monterey Pop Festival. Tu se događa danas već kultni događaj: Hendrix svira gitaru zubima i spaljuje svog Fendera. 18. 9. 1970. umro je, navodno, u vlastitoj bljuvotini. Naime, predozirao se tabletama za spavanje(službena verzija). Počeo je povračati u snu, začepivši si sve ulaze zraka(nos, usta)-neslužbeni nastavak službene verzije. Umro je 2 mjeseca prije 28. rođendana.  Jimi Hendrix Kurt Cobain je bio običan, povućen mladić sve do razvoda svojih roditelja u devetoj godini života. Postao je nasilan, zlostavljao slabije od sebe, odbijao ići u školu, uzimao je Ritalin jer je patio od ADHD-a –poremećaja hiperaktivnosti zbog manjka pažnje. U šesnaestoj godini izgubio je nevinost s retardiranom djevojkom. 1984. upoznaje Chrisa Novoselica i osnivaju Nirvanu, jednu od najpoznatijih i najutjecajnijih grupa ikad. Priključuje im se i Dave Grohl. Širi se grunge pokret. Najpoznatije stvari su im «Smells like teen spirit», «Lithium», «Rape me», «Heart-shaped box»... i zadnja snimljena «You know you're right». 05. 04. 1994. Kurt Cobain se ubio pucajući si u glavu. Njegovo tijelo je 08.04. našao električar koji je postavljao sigurnosni uređaj. Imao je 37 godina.  Kurt Cobain Eto, to je sve. Ima još tih ljudi koji su tragično preminuli, npr. John Lennon ili Elvis Presley. Naravno, ima takvih slučajeva i izvan rock glazbe. Tu su Aalyah (mislim da se tak piše), 2Pac... Ali, svi imaju nešto zajedničko. Tek nakon tragične, iznenadne smrti postali su besmrtni, svojevrsna božanstva i učinili su samog sebe ili svoj bend mističnim, legendarnim, kultnim, bezvremenskim. Bili su popularni i za vrijeme života ali nakon smrti... Pih. I to me fascinira, ta smrt. Znači, može nam donijeti kultni status (naravno, moramo nekog vraga i napravit u životu. Makar se i skinut pred cijelom dvoranom ili pušit travu i bit njen zagovornik ili pak biti biseksualci ili porazbijat instrumente na stageu) i tako je lako umrijeti/ubiti se ali opet, svatko od nas ima samo jednom pravo na smrt. Povratka nema. Taf disižn.  |
ponedjeljak, 03.07.2006.
KAKO SU UMIRALI NAŠI STARI, part I
|
Jim Morrison, Freddie Mercury, Bob Marley, Jimi Hendrix, Kurt Cobain, John Lennon, Elvis najpoznatiji su predstavnici ove bizarne pojave. Govorimo o smrti kao o (naj)boljoj reklami. Bez obzira kaj su i prije smrti bili (mega)popularni. Al nema ništa bolje od mračne, iznenadne a opet tako jednostavne- smrti. Pa, dakle, krenimo redom: Bila jednom jedna «Vrata» iliti «The Doors» osnovana 1965. u L.A.-u. Zanimljivo za ovu grupu je da nikad nisu imali basista. No, as zanima jedan od osnivača- Jim Morisson. On je oduvijek predstavljao svojevrsnog frontmena i centar benda. Bio je nestabilna osoba: uhićen je zbog skidanja na stageu, bogohuljenja, raznoraznih optužbi i niza drugih skandala zbog kojih su The Doors i bili tako popularni za vrijeme njegovog života. Al i zbog zanimljive glazbe i tekstova, naravno. Sredinom 1970. Morrison odlazi u Pariz da bi pisao pjesme. Godinu dana nakon toga umire, navodno, od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti ljudi su mislili da je lažirao svoju smrt kako bi ga ostavili na miru i(li) da bi izbjegao zatvor u Americi. Naravno, on postaje kultna ličnost. Bend postaje još popularniji nakon filma Olivera Stonea «The Doors» s Valom Kilmerom u ulozi Morrisona iz 91'. Moram vam preporučiti taj film bez obzira kakvu muziku slušate. Jim Morrison umro je u 28. godini života.  Jim Morrison Freddie Mercury. Široj publici poznatiji kao vokal grupa «The Queen». Ta je, pak, grupa najpoznatija po «We will rock you» i «We are the champions». A još su tu i «Radio Ga Ga», «Bohemian rhapsody»... i «Barcelona» koju je Freddie snimio u duetu s Montserrat Caballe. Ali, da ne pričam puno o njihovim usponima i padovima, pričajmo o njegovoj smrti. Kratko i jasno. 22. 11. 1991. godine šokirao je svijet izjavom da je biseksualac i da umire od, tada još nove bolesti, AIDS-a. Dva dana kasnije je umro. Imao je 45 godina.  Freddie Mercury Jim i Freddie dovoljno bizarni?? Ma nee, idemo dalje. Bob Marley. Jadan, pokušavao na sve moguće načine uspjeti u glazbi i osigurati svojoj obitelji izlazak iz bijede na Jamajci. Uspio je to tek sa singlom «I shot the sheriff» koji je preradio i veliki Eric Clapton i Marley i njegov bend su tom gestom krenuli uzlaznom putanjom. Od (naj)poznatijih stvari tu su još «Get up, stand up», «No woman no cry», «Buffalo solider»... U svibnju 1977. Bobu je dijagnosticiran rak čije se daljnje napredovanje moglo spriječiti tako da mu amputiraju nožni palac. Odbio je to. To je bilo protiv njegove rastafarijanske vjere (Rastafarijanci vjeruju da će ih pušenje svete biljke ganje(iliti kod nas poznatije kao marihuane) približiti Jahu(bogu)). Bob je, unatoč bolesti, nastavio s pisanjem pjesama. I tako, bend Bob bili su popularniji no ikad. Bobu je dodjeljena i nagrada za mir u trećem svijetuod strane Ujedinjenih naroda. Sve je bilo lijepo i divno. Sve se činilo blistavim. Sve do turneje 1980. godine. Stanje mu se pogoršalo. Održao je par koncerata. Zadnji u Pittsburghu. Umro je 11. 5. 1981. u bolnici u Miamiu. U 37. godini života...  Bob Marley Eto, to je sve za danas. Sutra slijedi nastavak/završetak ove sage o smrti i njenim posljedicama za (samo)reklamu. |
subota, 01.07.2006.
U NEBU ZAJEDNO
 Jednom ćemo biti zajedno, ljubit' ću te bez straha! Al' gdje i kad će to biti? Bojim se, spušta se magla... A kad ona ode ostaju kapi rose koje klize niz travke kao moje suze kad sjetim se tvog oka, tvojih usana, tvoje kose... Moje tijelo je tvoje skrovište, Moje srce tvoj dom. Suze su čistilište a ruke da te ne udari grom. Joj, opet si me slomila. Ne znam jesi me voljela... I dotakao sam samo dno. Al' znam da ćemo biti jednom tamo... U nebu zajedno! |
