petak, 30.06.2006.
THIS POST IS DEDIKEJDET TO MY NERVS
Eto, i ja gotov sa školom. Jučer sem išao po svjedodžbu i riješio se i te napasti. Al nekaj me uvijek izživcira. Oni od nas svake godine, na početku i kraju, uzimaju 50kn. Kao, za štetu. A štete nigdje. Dobro, bili smo prošle godine razvalili dvoja, troja vrata u WC-u i još neke sitne greškice. Al to nije opravdanje da uzimaju toliku lovu od nas. Ove godine su spustili na 30kn i, kaj je najsmješnije u cijeloj toj priči, ne možeš dobit svjedodžbu dok ne platiš. Halo! Govorimo o 30kn po učeniku. To je 10 000kn ak računamo ukupno. I tak dva puta godišnje. Znači, to je 20 000kn. A prije, dok je bilo 50kn, taj iznos se kretao oko (astronomske) brojke od 36 000 hrvatskih kunica. Mislim da je to previše za dvoja vrata i tri pisoara i, možda, dvije pipe. Kuna nekad...   i danas:  Ona je uvijek bila izvor svađa i zadovoljstva svih građana. Lijepo je dok ju držimo u ruci al brzo izmigolji, majku joj njezinu. Change of subject: Kad sam išao doma, prolazi sam kraj srebrnarnice (ili kak se to već piše), ugl. ono di se prodaje srebrni nakit i nisam mogao odolit. Ušao sam unutra i morao sam kupit naušnicu. Bar jednu. To mi je slabost. :) Da ne duljim priču, došao sam doma i odlučio stavit tu novu naušnicu. Al sam skužio da mi ne stoji dobro uz dvije na lijevom uhu pa sam ju odlučio stavit na desno. A tamo sam već jaaako dugo imao jednu koju mi je dala Mea (alias Nebitna) i koju nisam skinuo od dana kad mi ju je dala. I sad dolazimo do najgoreg djela. Nisam mogao ove tri stavit ponovo. Aaaa, mrzim kad moram skidat naušnice jel znam da ću ih morat opet stavljat i onda si cijelo uho iščaćkam i sve me peče i piknem se, obavezno, nekoliko puta u prste i tak. Ak neko ima knjigu «Kako uspješno i bez puno napora stavit naušnicu i pritom se ne ozlijediti» ili neku sličnog imena, nek se javi. Nedavno mi je frendica pokazala neku cool naušnicu, možda sam malo zaostao al onak je to zapravo jedna nit koju možeš ko spiralu provlačiti kroz koliko hoćeš rupa (zapravo, ovisi koliko je duga) i na kraju te niti je onak ko neki gumeni buzdovan u izraženim bojama i tak on visi. Ovo sve me podsjetilo na jedan podatak koji sam davno pročitao negdje. Ima veze s gusarima. Oni su, kao što znate, nosili puno nakita i svaki (koji je htio biti faca) je imao probušeno uho. A bili su poznati i po odličnom vidu al se nije znalo zašto su tako ošrovidni. I zapravo se otkrilo, puno vremena nakon njihovog postojanja, da se na uhu nalazi ta neka akopunkturna ili slična točka koja utječe na poboljšanje vida. Tak su oni, ni krivi, ni dužni bolje vidjeli. Jasno, ne svi i odmah jel treba pogoditi baš tu točkicu koja je jaako malena. Al njih je bilo puno pa su i velike šanse bile da će ju pogodit. Eto, bušenjem protiv mrkve.  I tak. A evo nekoliko modela (da ovaj post ne bude samo u pisanom obliku), danas ima stvarno svakakvih:  Za paranoične i slabovidne, da imaju još jedan par očiju na sebi.  Za zaljubljene...   Klasičan pirce za sve dobre strijelce.  Ovo su staroslavenske naušnice iz XI. st.  Naušnice s prijelaza IX. u X. st. s područja Kosova.  Velike i retro i fensi i ženske naušnice.  E, ovo su prave naušnice. Sjećate se buzdovana?? Bio je u ovakvim bojama. Ako netko ima slične, a na prodaju, neka mi javi, pliz. That's all, the end of the post. |
srijeda, 28.06.2006.
NE FARBAJ MI KISS
 Ace Frehley, Peter Criss, Gene Simmons, Paul Stanley (s lijeva na desno, gledajući samo muške članove ovog seksteta) Jedinstveni po mnogoćemu. Dobro, možda ne jedinstveni. Više ne. Ma da, jedinstveni. I jedini. I jako simpatični. Šarmantni. Nezamjenjivi. Ali, nažalost, i loše kopirani. Mislim, budimo realni. Kome je još našminkana faca dobro i originalno stajala a da to nije aludiralo na njih?? Meni na pamet pada samo Alice Cooper. I, naravno, Darko Rundek ;) Ovo ostalo mi baš ne paše... Čak ni toliko spominjani M. Manson nije baš nešto. Zna napravit šou, svaka mu čast na tome, al šminka mu nije dovoljna. Ja obožavam KISS zbog glazbe ali i šoua koji su uvijek znali napraviti, bilo na koncertu, bilo izvan pozornice pa sam, eto, morao i njima posvetit par redaka.     Mislim, ko će ikad moći nadmašiti Genea Simmonsa s onom njegovom jezičinom, krvlju, kostimima od kojih (doslovce) zastaje dah.   Neću sad pisat neku loše prevedenu biografiju al neke stvari se moraju spomenut. :) Dakle, KISS je službeno počeo s postojanjem u sječnju 1973. Stanley je smislio ime a Frehley onaj njihov čuveni logo. 18. 2. 1974.- izdaju «KISS», svoj debitantski album 26. 5. 1977.- objavljen je debitantski «KISS», Marvelov strip. Kaj je tu tak posebno, pitate se?? Članovi benda su darovali vlastitu krv koja se mješala s bojom u stripu pa je, eto, svaka ta knjižica sadržavala i dio njih. Doslovce. :) 22. 6. 1977.- počinje japanska turneja na kojoj ruše rekorde posjećenosti koje su do tada držali Beatlesi 18. 9. 1983.- šokiraju cijeli živući svijet pojavljujući se bez maske na MTV-u 28. 2. 1996.- pojavljuju se ponovo u originalnoj četvorci i pod maskama. :) :) :) :) Prvi put nakon 17 godina ožujak 1999.- nalaze se na naslovnici Playboya, kao prvi bend kome je to uspjelo 11. 8. 1999.- dobili su svoju zvijezdu na Walk of Fame   27. 6. 2006.- Otvorili su i svoj CoffeeHouse. Kao što vidite, impresivno zdanje. Skroz u njihovom stilu i na svakom stolu, zidu, stupu, stolici, vratima... vidite neki detalj koji vas podsjeća samo na njih. Baš me zanima kak WC izgleda...  Eto, možda sam vas malo i nije vam se dalo čitat ali, naposlijetku, napisao sam ovaj post iz gušta pa nema mjesta panici. |
utorak, 27.06.2006.
SANJAO SAM DA SE LJUBIMO
 Sanjao sam da se ljubimo, volimo i milujemo. Sva si u bijelom, želiš mi nešto šapnuti. Dolaziš... i grliš me svojim tijelom. Blizu si, šapućeš Gledam te u usne koje prilaze. Sanjao sam... Mmmm... I onda je gotovo a u meni želja ostala... Želim da se dogodi ponovo, da budeš moja mala.  |
ponedjeljak, 26.06.2006.
BLOOD BROTHERS
|
Kaj vam prvo pada na pamet kad netko kaže ili kad pročitate: Vlad Tepeš?! Rumunjska, Transilvanija, srednji vijek, krv, Drakula. U nastavku slijedi svojevrsno razočarenje ali ako baš hoćete čitati, saznat ćete tko su, zapravo, vampiri i Drakula. Dakle, Vlad Tepeš je, navodno, običan (dobro, ne skroz običan) čovjek iz Rumunjske u 15. st. Bio je heroj i borio se protiv Turaka. Na svojoj važnosti i razvikanosti dobio je, smatra se, upravo od svojih neprijatelja (Turaka) koji su ga se bojali jer je sve Turke koji su mu došli pod ruke nabijao na kolac. Ali... Veliki ALI. Vlad je, opet navodno, bolovao od izuzetno rijetke bolesti metabolizma. Nju (danas) nazivamo vampirizam (stručni naziv: PORFIRIJA). Porfirija je i danas neizlječiva. Porfiričari iliti vampiri imaju smanjenu proizvodnju hemoglobina (to vam je ono kaj krvi daje karakterističnu purpurnu boju) pa ga moraju nekako nadoknaditi a u 15. st. nije bilo baš puno načina za to (ni danas nema) pa se naš Vlad odlučio utažavati tu glad na najjednostavniji i najlogičniji mogući način- «uzimanje» krvi od živih «donatora».  Hemoglobin Zašto baš Vlad Tepeš? Pa uzmimo u obzir da je srednji vijek, raznorazne priče i pričice i ljudska paranoja su na vrhuncu, kanalizacija je rijetko gdje postojala, ulice su mračne, malo tko živi u bogatstvu i svježem kruhu svaki dan, krađe, ubojstva, prostitucija, silovanja su češći od «Dobar dan!» na ulici i tak. A porfirija je izuzetno rijetka bolest a na svijetu (u to vrijeme još traju osvajanja i istraživanja «Novog svijeta») je možda trećina od ljudi koliko ih ima danas. A Vlad je bio poznat po svojoj krvoločnosti i samotnjačkom životu i priča se brzo raširila.  Vlad Tepeš osobno Nešto o porfiriji: Porfirija nije jedna bolest već skupina od najmanje osam različitih bolesti koje se znatno razlikuju. Zajednička osobina svih porfirija je nakupljanje "porfirina" ili njihovih prethodnika u tijelu. Iako se oni normalno nalaze u tijelu u zdravom tijelu se ne nakupljaju. Ovisno o tvari koja se nakuplja razlikuju se vrste porfirija. Liječenje i simptomi raznih vrsta porfirija se razlikuju. Simptomi su uglavnom rezultat djelovanja bolesti na zivčani sustav i kožu. Prava dijagnoza se cesto odgođeno postavlja jer simptomi nisu tipični. Nazivi porfirin i porfirija dolaze od grčke riječi «porphyrus» što znači purpurno (žarka crveno-ljubičasta boja). Sredinom 1980-ih biokemičar D. Dolphin predložio je teoriju po kojoj bi vampiri iz narodnih predaja mogli biti osobe koje su bolovale od porfirije. Njegovi argumenti su bili slijedeci: 1. bolesnici s porfirijom su iznimno osjetljivi na svjetlo; čak i umjereno izlaganje svjetlu može ponekad uzrokovati velike nakaznosti. Koža lica može biti ožiljkasta, nos i prsti otpasti, a usne i zubno meso napeti pa zubi očnjaci mogu biti uočljiviji 2. kako bi izbjegli Sunčevo svjetlo osobe s teškim slučajevima porfirije izlaze jedino noću, bas kao Drakula 3. porfirija se pokušava lijeciti krvnim proizvodima pa su žrtve porfirije mogle pokušavati samoliječenje pijenjem krvi drugih ljudi 4. porfirija je nasljedna, ali se simptomi ne moraju manifestirati do nekog stresnog događaja. Ako osoba s porfirijom ugrize brata ili sestru s latentnom bolešću, što je vrlo stresno, simptomi se i kod njih mogu pojaviti 5. češnjak sadrži kemikalije koje pogoršavaju simptome porfirije pa ga bolesnici izbjegavaju. Bas kao i vampiri. Professor Dolphin nikad nije objavio formalni znanstveni članak u kojem bi opisao svoju teoriju. Danas kaže kako su to bile samo pretpostavke. Eto, malo mistike na kraju pa nam uvijek ostaje nada da su vampiri nastali na način(e) koji su opisani u horor filmovima i knjigama.   |
utorak, 20.06.2006.
PČELINJI OTROV
|
OPĆENITO O OTROVU Pčelinji je otrov proizvod samih pčela. On je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je biološka namjena štititi pčelinju zajednicu od neprijatelja. Pčela radilica ima vrlo složen žalčani sustav, smješten u zatku trbuha. Sastoji se od žalčanih lukova, dva nožića, tri para hitinskih pločica (duguljastih, trokutnih, kvadratnih), i dvije otrovne žlijezde ("velike", kisele; "male", alkalne). Gusta je, bezbojna tekućina gorko nakiselog okusa i specifičnog mirisa. Sadrži veću količinu mineralnih tvari, naročito bakra i magnezija, histamine i tvari koje imaju sposobnost zgrušavanja krvi. Nakon sušenja, postaje bijeli prah ako je zaštićen od oksidacije.  PROIZVODNJA I SKUPLJANJE OTROVA Proizvodnja većih količina pčelinjeg otrova postala je moguća tek poslije otkrića da pčele reagiraju na slab udar struje ispuštanjem kapljice otrova. Skuplja se elektro šok metodom koja ne usmrćuje same pčele. Aparat se postavlja na leto košnice, te pčele prilikom ulaska i izlaska, iritirane slabom imjeničnom strujom, ispuštaju otrov na odgovarajuću staklenu pločicu. Količine koje se mogu skupiti su izuzetno male, jednokratnim se tretmanom može skupiti oko 0,026 g po zajednici. Pčelinjak za proizvodnju pčelinjeg otrova trebao bi biti udaljeniji od naseljenih mjesta te pod stalnim nadzorom. Rok trajanja pčelinjeg otrova je 1 godina od datuma uzimanja. UPORABA OTROVA U MEDICINI Kemijski sastav još nije potpuno poznat, no zna se da sadrži različite enzime, male peptide, fiziološki aktivne amine i neuroprijenosnike, aminokiseline, te veću količinu mineralnih tvari. Kao izvor farmaceutskih aktivnih sastojaka sve se više koristi u apiterapiji. Otrov se kao lijek daje injekcijama, ili direktnim ubodom pčela (uz određena pravila davanja uboda). U pučkoj medicini primjenjuje se kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na ublažavanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolestelora u krvi, povećanje radne sposobnosti i drugo. Pčelinji otrov također štiti organizam od zaraznih bolesti, koristi se za liječenje upala zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. Posebno su opisana liječenja ubodima pčela. Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine. Poznato je da je pčelinji otrov oko 30% aktivniji od primjerice zmijskog otrova, međutim treba znati da zmijski otrov ugrizom zmije ulazi u tijelo u mnogo većim količinama. (ugriz poskoka npr. jednak je ubodu cca.:350 pčela) Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine. Također, mnogi mali peptidi pčelinjeg otrova zbog vezanja na specifične stanične receptore ili proteinske kanale stanične opne, našli su vrlo važnu primjenu u fiziološkim istraživanjima funkcija staničnih opni. Prilikom uboda, pčela ispusti 0,5-1 ml pčelinjeg otrova. Zbog pojačane uporabe pčelinjeg otrova u farmaceutskoj industriji (oko 40 izdvojenih sastavnica), danas se isti dobiva elektrostimulacijom pčela. Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. Protutumorski učinak se prepisuje melitinu. Zaustavljanje njihova rasta temelji se na inhibiciji kalmodulina, proteina koji veže kalcij i ima važnu ulogu u staničnoj proliferaciji. Melitin je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemiske stance miša i ljudi u odnosu na druge strukturno slične sastavnice koje inhibiraju aktivnost kalmodulina. Naša opažanja pokazuju da protutumorski i protumetastatski učinak pčelinjeg otrova ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova i da jedan od mehanizama zasigurno jest izravni doticaj tumorskih stanica s sastavnicama pčelinjeg otrova koji uzrokuje promjene u strukturi i funkciji receptora na opni tumorskih stanica kao i cijeloj tumorskoj stanici, te induciraju smrt stanice nekrozom. SAVIJETI: • Ubod pčele u blizini oka, ustiju, nosa... (predio glave i vrata) može biti opasan, a nakon njega nastaje velika nateklina 4-5 dana ovisno o imunitetu ubodene osobe • Mahanje rukama ne tjera pčele već kod njih izaziva reakciju samoobrane. • Pčela ako nije u opasnosti ne bode!!! • Ukoliko Vas ubode pčela pokušajte izvaditi žalac i mjesto uboda isperite sa čistom vodom • Osobe alergične na ubode insekata trebale bi izbjegavati samo približavanje pčelinjaku • Osobe alergične na ubode insekata i pčela nakon uboda trebaju se što brže javiti lječniku.  |
ponedjeljak, 19.06.2006.
DA ILI NE ?!
|
Ne znam dal vrijedi da ti pričam... Imam za sobom milijune života I svi su bili isti... Voljet ću te uvijek, znam da hoću... Čujem sjene kako mi to govore noću! I kad ljeto opet dođe I naše staze pozelene, Prošetaj njima kao nekad I sjeti se... mene, U dobru i u zlu trebali bi biti MI, zar ne misliš tako i ti? Vjerujem da ćemo si uvijek dobri biti I da ćemo zauvjek edno drugome živce piliti! Ne znam što osjećaš prema meni Ali ja samo želim da budemo sretni... Poneka svađa možda dođe ali i sve to jednom prođe! I zato te molim, daj mi priznaj nešto: Je li i tvome srcu isto teško? Je li ti tužno vidjeti me kako patim? Jel poželiš... da mi se vratiš? Jesi li me ikada voljela? Jesi li me ikada preboljela? Jesi li sretna sada? Postoji li još uvijek nada? Želim znati mogu li ti dati onu ljubav koju sam izgubio da dobijem najljepše usne koje sam ljubio?! A ja ću ti obećati da ću te voljeti, Da te neće boljeti, Da te nikad povrijediti neću, Želim da nađemo sreću! Ako misliš da je kasno Molim te, reci mi to jasno Ja ću shvatiti iako ću patiti... Zato te molim, jer te volim da me shvatiš, da mi se vratiš! Kad pročitaš pjesmu ovu, sjedni na klupu onu I razmisli... Ubrzo ću se pojaviti i tvoje riječi čekati. Ako budu «Ne!», ja ću ih prihvatiti Ako budu «Da!» opet ćemo biti MI !! Eto, malo poezije i od mene. Ova pjesmica je nastala prije pun kufer vremena. Tri godine. Ili četiri. Nisam siguran. No, uglavnom, ako želite zaprositi svog dragog/dragu možete pokušati s ovim. Znam, malo je (pre)duga za naučiti napamet ali za ljubav smo spremni na žrtvu, jel tak? Probajte, dok nisam otkupio autorska prava na nju, možda vam pomogne a onda svi sa svojim zahvalama na moj blog, molim.  |
petak, 16.06.2006.
THE GOOD, THE BAD AND THE UGLY
Jel vam se ikada dogodilo da ste izdali neko svoje najveće uvjerenje? Nešto po čemu ste bili poznati u društvu? Neki su vas osuđivali zbog toga a neki hvalili vašu hrabrost kaj imate kohones to govoriti «naglas» i bilo kome bez ikakvog ustrućavanja. E,da, ja sam to napravio u subotu, u Dugavama.  Nisam ni znao kaj sam napravio dok mi ona nije rekla taj podatak. Njoj to nisam mogao reći. Al kaj je najgore, u onom stanju šoka i zbunjenosti, shvatio sam da mi to baš i ne smeta. Bljak! I kak da se čovjek sad osjeća. Zbunjeno? A-a. Jadno? Možda. Žao mi je zbog toga ali shvatiš da ima nešto jače od najveće mržnje i gnušavosti. E, sad... Čak nisam ni siguran da mi se to sviđa. Zapravo, osjećam se ko televizor ili neki drugi medij. Koliko, zapravo, ima istine u medijima? U medijima nema puno istine. Možda 30-40%, ako ne i manje. Mediji pišu, govore ono kaj će ih prodat. Jesam i ja takav?!?! A budući da živimo u sve liberalnijem svijetu, sve me više iznenađuje kako neki seks-skandal, gola sisa ili anoreksična glumica može uvijek iznova prodati neki medij. Mislim da će, u budućnosti, morati biti više istine jel ovo sve je fakat isfurano. Iznenađuje me kaj u zadnje vrijeme ima sve više «patki» i u sportu. Ne kužim, čemu to? Ali, pojavljuje se i druga strana priče. Ima slučajeva (sve (pre)više) kada mediji onečišćuju «medije». Ljudi više nemaju povjerenja u «medije»(čitaj: prijatelje) koji bi trebali biti adekvatni i iskreni jel je neko na TV-u vidio kako se ovaj ili onaj ponašao u ovoj i onoj situaciji itd. Vrijeme je neistinitosti u medijima. Doći će i ono bolje. I tak. Do zaključka nisam došao. Jesam napravio nešto loše ili sam se cijelo ovo vrieme zavaravao da je to loše? Neću namjerno napisat o ćemu pišem. Osim toga, to je samo mali dio mene. Koji nestaje, očito. |
četvrtak, 15.06.2006.
FAJRUNT
 Škola je gotova. Nastava, zapravo. Jabadabadu! U džepu imam 4 i ovo ljeto će bit... Dobro. Valjda. Neću radit, to je odluka odmah na početku. Riješit ću Auto-škou. To mi je cilj. A u kolovozu idem u Čavoglave. Možda se spustim i do Biograda, dugo je ljeto. Al bit ću doma, u Zagrebu. A onda-maturalac. Češka. Svi sline za tim al ja ne. Dobro, možda malo. Al ne kužim zašto je takav gušt napit se u nekoj hotelskoj sobi kad možemo pijani bit cijelo ljeto na nekoj livadi ovdje, u Zagrebu. Ugl. tamo će bit «krš-lom ales cuzamn». Nego, jedva sam došao do ovdje di jesam. 13 lektira sam pročitao za nepar mjeseci. Užas! Ali uspio sam. To je sve bilo na brzinu i «na silu» pa ak me sad pitite kak se zove ona baba koju je Raskoljnjikov ubio, nećete dobit odgovor. Ali «Đuka Begović» mi je mrak. Pročitao sam ga fakat s guštom. Preporućam. I kao da sve to nije dosta, zadnji dan me Sorry (nadimak prof. Kovačevića) davio do 15:00h. I konačno mi je, dok sam trkeljao o strongilidima i kopulatornoj burzi, zapisao 2. :) Poslije nismo nigdje išli. U 20:00h smo se našli. Frendica iz razreda je slavila ročkas u «Portalu». Bilo je super. Dok nisu počeli bljuvati u lavabo i po cijeloj Tkalči. Bilo je i striptiza. Al o tome možda kad slike budu za internet distribuciju... Sad sigurno ne.  |
ponedjeljak, 05.06.2006.
MILE KOMS ZU LECT
|
Da, bilo je ok prekjučer. Na trgu. Uletio sam iznenada. Zato jel nije bilo mjesta za mene u autu (loooong story). I taman kad sam sišao s tram-vaja u Draškovićevoj-PORUKA. Moji pekmez-frendovi su završili u Purgeraju a nisu htijeli izlaziti jel se poslije 20:00h plaćao ulaz. Ok, nema veze. Zovem drugi dio bića koje poznajem a oni u-Tvornici. I onda mi prostruji kroz glavu misao o dvije karte na mom stolu doma koje čekaju da ih gazda iskoristi. Ali ne, gazda neće gledat riječkog čelavca jel mu je ekipa rekla da će biti na trgu. I kud sad? «Afrika» u pozadini, ulazi mi u uši, ljudi luduju, vesele se s prijateljima.... i Žujom. Mljac! A dobro, odlučih ipak otići. Šteta Žuje, mislio sam... I onda mi sine!! Xenia!  Ovo je Ksenija. Na meni. Jednostavno sam znao! I tako, Dvornik pjevuši (da, i u međuvremenu sam se pozdravio s tobom, Mea=) a ja odlazim pod onu nadstrešnicu i zovem... Ništa. Ajoj! Odem do Dolca, dalje od sve te buke, stanem u neki ulaz i zovem... Haha, javila se i rekla da je ispod guze! I tak, few minutes later, sreli smo se. Na obostrano veselje. S njom je bila i njezina frendica Lana. Eto, upoznao sam i nekog novog. Al to nije sve, Xena se čula s Gujdom. I on je tu negdje. I Strma i Nina i njegovi iz doma. Osjetio sam samo usne koje su se razvlačile i žuju koja je htijela van. Otišli smo kod Gujde i onda negdje, u tom trenutkuje izašao Gobac. A Lana se pretrgla od skakanja i vrištanja. I tak, popili smo još svaki/a po pivicu-dvije pa smo otišli. U Tkalči smo naišli na «vatrene» Dečke. I onda, nakon mukotrpnog trpljenja sam samo uletio u «Funkov» Weseli Centar. Krenusmo dalje. I sletismo na Bavaria party. Dobio sam fajercajg. Krenusmo dalje. Ali kud dalje?? Xena se sjetila da bi mogli do Boogaloo-a. Gujdo i ja samo kimnusmo. I tak, nas četvero hrabro smo krenuli iz Tkalče prema Boogaloo-oo. A tamo... Kad sam dolazio, imao sam osjećaj da se vraćam u vrijeme o kojem mi je teta pričala, tamo negdje 20-25 godina ranije. I bio je dobar osjećaj. Jad, alkohol, bunt, veselje, marte... Punk, očito, nije mrtav. |
subota, 03.06.2006.
Povratak, karijatida, Mea i ostale riječi
|
Evo, vratio sam se na radost malobrojnih ljudi koji svrate na moj blog. Puno se toga dogodilo od zadnjeg javljanja. Nisam imao vremena. Škola me zaokupila. I neke druge stvari. A osim svega toga i mali buraz mi je imao operation pa sam stalno kod njega. I tak. =) Al evo, naš frend Keith nas je još više bacio u depru. Opće ne znam kak da se osjećam zbog toga. Čudno, 500kn (koje, by th wy, nisam vratio), a opće mi nije žao. Kao da sam znao da će se nešto takvo dogoditi. Zašto je baš naš koncert zadnji odgođen? Al opet, zašto razbijat glavu kad nema potrebe. Valjda će ga održati. Svi se nadamo, jel tak? No dobro, nećemo o tome. Ugl. I'm back. |
