Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/timonthegreat

Marketing

MILE KOMS ZU LECT

Da, bilo je ok prekjučer. Na trgu. Uletio sam iznenada. Zato jel nije bilo mjesta za mene u autu (loooong story).
I taman kad sam sišao s tram-vaja u Draškovićevoj-PORUKA. Moji pekmez-frendovi su završili u Purgeraju a nisu htijeli izlaziti jel se poslije 20:00h plaćao ulaz. Ok, nema veze. Zovem drugi dio bića koje poznajem a oni u-Tvornici. I onda mi prostruji kroz glavu misao o dvije karte na mom stolu doma koje čekaju da ih gazda iskoristi. Ali ne, gazda neće gledat riječkog čelavca jel mu je ekipa rekla da će biti na trgu.
I kud sad? «Afrika» u pozadini, ulazi mi u uši, ljudi luduju, vesele se s prijateljima.... i Žujom. Mljac!
A dobro, odlučih ipak otići. Šteta Žuje, mislio sam... I onda mi sine!! Xenia!

Photobucket - Video and Image Hosting
Ovo je Ksenija. Na meni.

Jednostavno sam znao! I tako, Dvornik pjevuši (da, i u međuvremenu sam se pozdravio s tobom, Mea=) a ja odlazim pod onu nadstrešnicu i zovem... Ništa. Ajoj! Odem do Dolca, dalje od sve te buke, stanem u neki ulaz i zovem... Haha, javila se i rekla da je ispod guze! I tak, few minutes later, sreli smo se. Na obostrano veselje. S njom je bila i njezina frendica Lana. Eto, upoznao sam i nekog novog. Al to nije sve, Xena se čula s Gujdom. I on je tu negdje. I Strma i Nina i njegovi iz doma. Osjetio sam samo usne koje su se razvlačile i žuju koja je htijela van. Otišli smo kod Gujde i onda negdje, u tom trenutkuje izašao Gobac. A Lana se pretrgla od skakanja i vrištanja. I tak, popili smo još svaki/a po pivicu-dvije pa smo otišli. U Tkalči smo naišli na «vatrene» Dečke. I onda, nakon mukotrpnog trpljenja sam samo uletio u «Funkov» Weseli Centar. Krenusmo dalje. I sletismo na Bavaria party. Dobio sam fajercajg. Krenusmo dalje. Ali kud dalje?? Xena se sjetila da bi mogli do Boogaloo-a. Gujdo i ja samo kimnusmo. I tak, nas četvero hrabro smo krenuli iz Tkalče prema Boogaloo-oo.
A tamo...
Kad sam dolazio, imao sam osjećaj da se vraćam u vrijeme o kojem mi je teta pričala, tamo negdje 20-25 godina ranije. I bio je dobar osjećaj. Jad, alkohol, bunt, veselje, marte... Punk, očito, nije mrtav.


Post je objavljen 05.06.2006. u 12:50 sati.