time killer. https://blog.dnevnik.hr/timekillah
petak, 24.11.2006.
super mi je kad su mi oči paralelne sa podočnjacima.
onda sam si lijepa.
baš neka potpuna melankonija. ugodna je i upražnjavam istu sa dragim ljudima koji su isto melankonični.
najveća trostruka čokolada, tj. dvostruka, na tri kata, sva moćna i reže grlo. naprimjer jedna nestle, bilo koja, je posle toga totalna pussy.
i melankonična, ali lijepa muzika. da se smiješ dok slušaš.
i. i. i.
i ajme danas ona baba koja zna točno ko je zadnji došo kod doktorice, sve ko je posle koga, pa njega je zapamtila jer je visok pa se lako zapamti, ali isto tako je zapamtila i najobičniju sijedu ženu žute face u sivom kaputu i malo sivijim hlačama, i sve sve sve je točno znala ko je posle koga pa jebote ženo. smiješna si. sa onim fejk zubićima i ljubazno se smije svima čak je i meni nešto rekla, točnije ona je već jako dugo unutra. onda mi se nasmijala, a kad sam izlazila van i rekla pristojno doviđenja, nije. kako nećeš bit bolesna.
šta je svim tim ljudima?! ne ovima kod doktorice. ne samo ovima kod doktorice.
LJUDI ŠTA VAM JE?!
četvrtak, 16.11.2006.
06:45. ti ti ti tiiiiiiiii tiiiiiiiiii ti ti ti tiiiiiiiiiii tiiiiiiiii
postpone.
06:51. ti ti ti tiiiiiiiii tiiiiiiiiii ti ti ti tiiiiiiiiiii tiiiiiiiii
postpone.
06:57. ti ti ti tiiiiiiiii tiiiiiiiiii ti ti ti tiiiiiiiiiii tiiiiiiiii
postpone.
07:03. ti ti ti tiiiiiiiii tiiiiiiiiii ti ti ti tiiiiiiiiiii tiiiiiiiii
postpone.
07:09. ti ti ti tiiiiiiiii tiiiiiiiiii ti ti ti tiiiiiiiiiii tiiiiiiiii
postpone.
07:15. pičku materinu. a tako mi je fluffy i vani puše i pada kiša. :(
krevet je najmekši u razdoblju od 06:30 - 09:30.
nekad sam si znala navijat sat samo da bi se probudila, osjetila mekoću i okrenula se na drugu stranu...
viš, mogla bi sutra.
07:30.
tr tr tr tr tr tr tr tr tr tr tr tr tr tr... 526 stepenica uglavnom. tr tr tr, e imam tamo usput fornete, super. tr tr tr tr.
07:32.
dobro jutro. imate fornete? ne. zašto? doć će u 8. jebite se, have a nice day.
tr tr tr tr...
07:44. stanica. ubadam slušalice. i 'time killer' CD koji sam si snimila kad sam išla u Beč. vlakom. po njemu je blog dobio ime, da. browsing.. ne.. ne... mmmm ne...
01. take a bow da.
haha. čak ima i nekog smisla. da nekog!
07:45. bus.
jupi, zadnji sicovi prazni. sjedam do prozora.
and risk, you will riiiiisk,
you will risk all their liveeees and their souuuuls.
knedla u grlu, suzica u oku, smajl na licu.
alo u autobusu si, koji ti je, suzdrži se.
neću.
:'( :'( :''''(
destroy the spineleeeeess
show me it's real
wasting our last chance
to come awaaaay
...
'ej curo, si dobro?!'
super.
jel bed šta pjevam?
'samo ti daj.'
beeeeest,
you've got to be the beeeest
you've got to change the world
and you uuuuuuse this chance to be heard
youuuuur time is nooooow
don't let yourself dooooooooown
...
nije mi jasno od kud suze. zbog forneta, garant.
utorak, 07.11.2006.
tata, mama, majstori i dobna deskriminacija.
ušla sam u kuću smrznuta. a u autu sam sjedila i bilo je upaljeno grijanje na ful. stala ispod klime odma. u kurac i klima, ćale pali peć. kalijevu. ? kaljevu? kalijevu. nema do vatrice i pucketanja i naslanjanja na vrelo sve dok god ne pomislim da bi mi moglo majicu spalit. kao klima za prelazno razdoblje. i ljeto ok. ali prelazno razdoblje više ne postoji. pali peć. odma sada sutra kad dodješ iz noćne. pročitat ćeš ovo jer znam da nekad kopaš po historiju da vidiš dal sam pušila travu. nisam tata. velika sam i znam šta ne smijem. obećajem, neće ti više doć poštar s plavim kovertama na moje ime ujutro dok piješ prvu kavu i još si živčan. na one ljude s plinom i pneumatskim bušilicama. u 7 počnu punit stroj i u 8 krenu. s bušenjem. jebemvammater. e. ali imam novi superkul job i moram se dizat u 10 do 6. da bar znam di živite. pa bi neki disko kombi unajmila. bar na jedan dan. ubiti na toliko dana koliko vas ima. jedno 4. pa svako jutro drugom ispod prozora. neki rejv bi stavila. ne. spid metal. da da. spid metal. pa da vas vidim momci. odnosno da vi vidite šta vi meni radite. pardon, ste radili zadnjih tjedan dana. dobro da se posleparti u subotu odužio pa ste već samo kopali kad sam došla. gluposti pišem, a imala sam neki kao pametan i dubok tekst u glavi. i pijem čaj od naranče sa cimetom. sa medom. peče me grlo. i limun bi stavila da ima. majka fušari. nema limuna ni štapića za uši u kući već 3 dana. al ne mogu joj zamjerit, ona je najbolja majka na svijetu. i neki dan sam tu sjedila i samo mi došlo da ju zagrlim i otišla sam u dnevni di je ona gledala televiziju i zagrlila je samo tako i nije ništa rekla. samo me napunila svojom pozitivnom energijom. zaspala sam sa smješkom na licu.
tata i tebe volim. molim te zaboravi onaj dug od 500 kuna. bar do prve plaće. i hvala ti na fletrejtu, i danas ću zaspat sa smješkom na licu. bez obzira šta ne mogu uć na lutkarsku predstavu jer imam više od 8 godina. ma šta molim kako? a majke i očevi? pa di vam je dijete? o bože nepravde. dobna diskriminacija. i to u kulturi. bah. a bila je predstava, interaktivna, o japanskim vrtovima. da, baš onakvima kako ću si ja uredit svoj jednog dana. nije fer. baš nije.
(da, znam da kinezi nose ovakve klobuke ko šta ima happy tree friend majka, ali stavila sam sliku zbog majke, a ne japanskog vrta. inače bi stavila japanski vrt, a ne neki japanski detalj.)
petak, 03.11.2006.
ne spava mi se. pa mi je glupo samo ležat. kompjuter, kolko god zatupljujuć bio ponekad, bolji je od buljenja u zid u mraku. ali nekad i razmišljam puno i pametno pa ne mogu sad to da je kompjuter bolji uzet zdravo za gotovo.
picolovac mi je nezanimljiv. skužila sam to jučer. bio mi je dosadan i tlaka je bilo pričat s njim. spoznaja da ćemo se, više manje igrom slučaja, srest za mjesec dana me i nije nešto posebno obradovala. znam da će mi želudac izcentrifugirat sve redbulvodke u trenutku kad ga vidim, al skulirat ću se, popit još jednu, zapalit cigaretu i okrenut se. ne skroz leđima tako da mu ostavim prostora da me skuži. a i nećemo bit nepristojni + djeca. previše mu je ovo mog današnjeg vremena. stop.
ne mogu ćaći nikako objasnit da nam se flet isplati. stari je to borac protiv telefonskih računa. :(
a zima je. platit ću mu zaostale račune, i plaćat nove redovito pa se možda smili.
music is my boyfriend. nije im to još jasno. roditeljima. e pa shvatit će.
zaključila sam dvije stvari. jednu davno, jednu nedavno i sad sam nadogradila.
1. muzika čini čovjeka.
2. kad bi samo znala. znači znala, ne i poslušala, sve šta me zanima, moj music-self bio bi zadovoljen. dakle, jednostavnom logikom zaključujemo da se to nikad neće desit.
zanima me kolko bi mi vremena trebalo za to saznat. a i poslušat. previše.
ako se ikad kloniram jedna ja ću sjedit doma i slušat muziku. ali samo u slučaju da klonovi međusobno izmjenjuju iskustva u najkraćem mogućem roku, nekom milivremenu. ako to ne bude slučaj neću se ni klonirat, nema smisla.
srijeda, 01.11.2006.
what were the skies like
when you were young?
and errr... they were beautiful,
the most beautiful skies as a matter of fact,
errr... the sunsets were
purple and red and yellow and on fire and the clouds
would catch the
colours everywhere, that's, that's the unique
I used to look at them
all the time
when i was little.
you don't see that.
