time killer. https://blog.dnevnik.hr/timekillah
petak, 27.10.2006.
moram ovo zabilježit.
na televiziji nije ništa šta na netu piše da je.
a do sad je uvijek bilo.
svaki put.
čudno.
sestra kaže da je njujork isti identičan.
ko na televiziji.
like..WOW!
na deviantu ima pregršt lijepih umjetnina kad u search ukucaš TV.
najjednostavnije. . . ? . . ?
ometena sam i ne znam sad šta je to najjednostavnije.
temperama.
so,
how does it make you feel?
well,
I really think you should quit smoking.
četvrtak, 26.10.2006.
lijep i sunčan dan.
probudila sam se u skladu sa svojim godinama. u 2 popodne. i nešto malo preko.
2:03 pm.
i osjećala sam se tako.
ah, onda se moram i ponašati.
popila sam kavu, popušila dvije cigarete, pročitala vijesti iz zemlje i svijeta.
poslala četiri molbe za posao. jedan od mi je baš baš kul.
napisala sam prvi odlomak seminara. odlomak po odlomak...
stavila sušit robu.
pomislila da sutra možda neće biti ovako lijep i sunčan dan.
i onda je sve ošlo ukurac.
mala se vratila iz inozemstva i htjela se družit.
volim tu malu i ne mogu joj reć ne.
otišle smo na sladoled. i puhat balone na livadu.
bilo nam je lijepo. :)
later that day...
javio se picolovac. od klark gejbla do picolovca.
i klark gejbl je bio picolovac, isto je dakle.
znači 5, ok ok, 6:3.
odgovorila sam, jebiga. ali.
ALI!
on je postavio više pitanja.
on je duže čekao reply.
kliknula sam offline prije nego je on rekao 'ajde bok'.
čestitam si.
no, nebi bilo loše da mi crkne kompjuter.
srijeda, 25.10.2006.
vaginini monolozi.
koliko imaš godina? skoro 24.
kako se ponašaš? kao da imam 17.
kako se osjećaš? kao 10-godišnjakinja večer prije odlaska na školski izlet. u inozemstvo.
jel lijep? je, divan.
di živi? u pripizdini 150kilometara dalje.
kolko si ti puta njega cimnula preko kompjutera? pa jedno 5,6. uključujući i onaj prvi.
kolko je puta on tebe cimnuo preko kompjutera? dvaput.
je li rekao da sjeda na prvi vlak i dolazi ovdje? nije.
je li tebi rekao da sjedneš na prvi vlak i dođeš? nije.
je li ikad spomenuo onu famoznu večer? nije.
je li otvorio topik na forumu u kojem se obraća ženskoj populaciji i predlaže postanje slika? je.
je li kreten? je.
ajde sad onda razumno.
jel ti u životu treba nezainteresirani kreten picolovac udaljen cirka 150kilometara?
najveće boldano NE!
GO AWAY! GO FAKIN NAJDALJE AWAY!
*bonus question.
oćeš sutra kad se probudiš biti normalna?
hoću.
časna pionirska.
nedjelja, 22.10.2006.
nemoj misliti na torticu.
nemoj misliti na torticu.
nemoj misliti na torticu.
nemoj misliti na torticu.
nemoj misliti na torticu.
NEMOJ MISLITI NA TORTICU!!!!
nisam pala, spustila sam se po stepenicama.
sad treba bit jebeni karakter i ne zakoračit nazad.
nije lako odoliti tom savršenom kendibaru. štoviše, bit će znanost suzdržat se.
ima netko one kemije iz ekvilibrijuma?
isčupajte mi srce. do kraja. brusli stajla.
četvrtak, 19.10.2006.
fali mi zagrljaj svijeta nepoznatog.
svijete,
jel bed da dodjem?
nedjelja, 15.10.2006.
scenarij peti.
filmovi ne postoje.
D'OOOOH!
ali.
spektakularne svirke glazbenih genija
+
murder on the dancefloor
+
smijeha na izvoz
neprocjenjivo.
utorak, 10.10.2006.
opet lagano osjećam čir kako raste. da da, nervozica. šta će bit kad se tamo nadjem, ne želim ni razmišljat. 
dakle, kontakt nemamo. nikakav.
moramo se nać u masi. znojnoj masi.
dobro da stršimo oboje pa će bit lako. a nekad sam imala komplekse zbog visine.
scenarij prvi.
priđe mi s leđa, zaklopi oči rukama. naravno da znam tko je. okrećem se, poljubim ga u stilu klark gejbl, cijelu noć provedemo simultano se ljuljajući na milozvučne ritmove, a posle svirke hvatamo prvi taxi i ulijećemo u prvi ho(s)tel. *cenzura*
scenarij drugi.
uočim ga u znojnoj masi, priđem mu s leđa, zaklopim oči rukama. okreće se, poljubi me u stilu klark gejbl, cijelu noć provedemo simultano se ljujajući na milozvučne ritmove, a posle svirke hvatamo prvi taxi i ulijećemo u prvi ho(s)tel. *cenzura*
scenarij treći.
uočim ga u znojnoj masi kako se simultano ljulja na milozvučne ritmove. sa nekom trebicom. odustajem od ikakvog javljanja, odlazim u kutak di ga ne vidim, srce mi se cepa i opijam se dok ne zaspim u vlastitoj rigotini.
scenarij četvrti.
bezuspješno bauljam znojnom masom. uočim mu prijatelje. uljećem u ekipu punih ruku alkohola. on je bolestan. doma leži.
da li da ih pitam adresu i uletim u prvi taxi, ne misleći na to da propuštam spektakularne svirke glazbenih genija?
i tako.
4.61 + 31 = 35.6 minuta je trajao put. pješke. tiger, my friend i bump su točni.
grad je miran i svijetli. nije mi bilo naporno, a mislila sam da oće (psihički, ne fizički). bez slušalica bi pizdila bar 15 minuta, dvije ponavljala misli na nešto lijepo, ostalih 18.6 mislila na nešto lijepo. jest da sam išla najsvjetlijim putevima, ali bez mojih melodija bilo bi me ipak strah. manijaka. i nek mi niko više ne sere da ne postoje jer znam da ih ima. koji je neštofobija izraz za to? da znam štasamfobična ako me neko nekad pita.
*
pasmater opet muha. živcira. i onda psujem, a ne volim psovat. al koji kurac radi muha u mojoj sobi u 2 ujutro. opet. kladim se da u svim drugim prostorijama nema ni jedne. ni u kuhinji, ni u dnevnom, ni u sobama, ni u kupaoni. u kupaoni bi joj bilo lijepo šta ne ide tamo koji k. kurac. crkni životinjo. dabogda te kuler samelje.
nek ona leti sad, al daj se jebote nemoj u 6 ujutro budit. i onda joj je moja glava najzanimljivija, zanimljivo. pizda.
*
oteli su jednog čovjeka, kineza, u kini. nedavno. i odvelii su ga na rt dobre nade. povezanih očiju, naravno. inače taj čovjek ne razumije ni ne priča japanski. tamo ga je dočekao čovjek japanac. samo on. svi ljudi koji su ga doveli su otišli. kinez i japanac, koji inače ne razumije ni ne priča kineski, imali su misiju doći do najsjevernije točke norveške. naređeno im je. mislim, sami su to htjeli, ali kad su već htjeli, morali su. ne znam da li su imali išta keša kod sebe.
veliko oko ih gleda u njihovoj misliji.
navijam za japanca. ako je šou natjecateljske prirode. ne znam zašto. kinezi nemaju trattoriu, ninđe i komplicirane crtiće. oni prekomplicirani mi idu na živce. čim pomislim da bi mogla malo premotat unazad jer ne kužim apsolutno ništa, osim eventualno raspoznajem dobra i zla bića (kategorizacija relativna), zaspim. bez da mi je imalo žao propuštenog.
*
šta pojest u ovo doba, a da:
- se ne pretvori u salo
- ukusno je.
pravit ću se da su sendvić i jogurt.
čvrsto sam rekla NE francuskoj. to se zove karakter.
*
u 48 dana poslušala sam 1520 pjesama.
i'll be the phonograph that plays your favorite albums back
*
sutra moram istražiti o minipipsima. da bar crtić postoji.
subota, 07.10.2006.
.volim kada na glečerima pada snijeg.
.volim kada odem leđero na pivu, a onda dodjem doma u 5. ne baš najbistrija.
.volim kada spoznam da par metara ispred mene stoji, svira štoviše, Zeleni zub.
.volim kada propada rokenrol.
.volim kada prijatelji imaju sve.sami.hedovi kutijicu.
.volim kada mamurna odradim poso. i to za dobre pare.
.volim kada pojedem dobro pohano i krumpir na salatu. s puno majoneze bez grižnje savjesti.
.volim volim trošit toplu vodu dok se ne nagrišpam.
.volim se glasno smijat ICQ porukama.
.još više volim što ćemo se vidjet za par sati i smijat još glasnije. ne icq poruke i ja. jer smo totalno kul i otkačene.
.volim kada me pere insomnia.
.volim kada me pere još više, onako potpuno lucidno, besmisleno i urnebesno.
.volim kada mi se ne žuri i stignem kosu osušit bez fena.
.volim izać van u brand new outfitu. onda se osjećam posebno.
.volim biti disko ninđa.
.još više volim što ćemo večeras biti über disko ninđe.
:uzvik sreće:
(disklejmer. sad bauljam ostalim blogovima i skužim da neni ima isti 'volim-koncept'. nije namjerno. volim takve slučajnosti.)
četvrtak, 05.10.2006.
pazi rupa. + kućno smeće.
priča prva.
okice sam otvorio odmoran i čio,
ja sam noćas u snu mali kauboj bio.
dan je vani krasan i sunašce zlati,
sad ustati želim već je 9 sati.
otišla sam jutros malo se prošetat kvartom, upiti Sunca kojeg nije bilo nekoliko dana. a ja sam ovisnik o Suncu i već mi je dobrano falio šut zrake.
prolazeći već poznatim putevima opazim na jednim stepenicama napisano "PAZI RUPA!", strelica prema dole i 8 stepenica niže, rupa. nekim sprejem nacrtana. ne prava.
kad se tuda prolazi fizika ti ne dopušta drugačije, nego da prođeš rupom. zakoračiš u njenu samu srž. bilo da dolaziš odozdola ili odozgo.
iznimne situacije su pijani tetur i grupica od više ljudi pa je netko od svih zakinut rupom.
sjela sam tako blizu, a tako daleko,
pravila se da čekam klark gejbla i pišem poeziju.
statistike kažu:
u vremenskom razdoblju od 10:37h - 11:15h dotičnim stepenicama je prošlo 24 osobe, 15 muških i 9 ženskih, prosječne dobi (odokativno) 40 godina.
njih 20 (DVADESET!!!), 14 muških i 6 žena,
ZABOIŠLO JE RUPU! vrlo opreznim koracima.
pičkumaterinu 
___________________________________________________________
priča druga.
jednom, dok smo bili sami kod kuće, dakle još je trajalo dugo toplo ljeto i roditelji su bili odsutni više dana, buraz je razbio kantu za smeće. nešto ga je iživcirala. neće njega niko jebat pa ni kanta. šutnuo ju je nogom i ona je pala s lijevih vratiju ispod škafa. neki dio se slomio i nije joj bilo spasa.
prvotno smo trash bag držali na istom mjestu samo bez kante.
pa je majka malo pomakla prašak za mašinu za suđe napred, da joj bude lakše za dohvatit i nesretna vrećica završila je u predprostoru stana. to nam je bilo daleko za ić do smeća svaki put pa smo je stavili u natrag u kuhinju.
ali ne na uobičajeno mjesto, već ispod prozora.
svako tolko malo zasmrdi. ne jako, ali da. kad ima puno ćikova. i to nam svima smeta.
ali ona tamo uredno stoji već dobrih dva tjedna i nitko ne poduzima ništa da se smeće vrati tamo di mu je i mjesto.
rađe neka smrdi.
kako smo jebeno lijeni.
pičkumaterinu opet.
srijeda, 04.10.2006.
lost in translation.
dogodio mi se film.
pravi pravcati.
"Neću te pitat broj telefona. To mi je garancija da ćeš opet doć."
...then he kissed me in a style that clark gable would've admired
(i thought it classic)...
još 10 dana... 
čir ću dobit.
