Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/timekillah

Marketing

tata, mama, majstori i dobna deskriminacija.

ušla sam u kuću smrznuta. a u autu sam sjedila i bilo je upaljeno grijanje na ful. stala ispod klime odma. u kurac i klima, ćale pali peć. kalijevu. ? kaljevu? kalijevu. nema do vatrice i pucketanja i naslanjanja na vrelo sve dok god ne pomislim da bi mi moglo majicu spalit. kao klima za prelazno razdoblje. i ljeto ok. ali prelazno razdoblje više ne postoji. pali peć. odma sada sutra kad dodješ iz noćne. pročitat ćeš ovo jer znam da nekad kopaš po historiju da vidiš dal sam pušila travu. nisam tata. velika sam i znam šta ne smijem. obećajem, neće ti više doć poštar s plavim kovertama na moje ime ujutro dok piješ prvu kavu i još si živčan. na one ljude s plinom i pneumatskim bušilicama. u 7 počnu punit stroj i u 8 krenu. s bušenjem. jebemvammater. e. ali imam novi superkul job i moram se dizat u 10 do 6. da bar znam di živite. pa bi neki disko kombi unajmila. bar na jedan dan. ubiti na toliko dana koliko vas ima. jedno 4. pa svako jutro drugom ispod prozora. neki rejv bi stavila. ne. spid metal. da da. spid metal. pa da vas vidim momci. odnosno da vi vidite šta vi meni radite. pardon, ste radili zadnjih tjedan dana. dobro da se posleparti u subotu odužio pa ste već samo kopali kad sam došla. gluposti pišem, a imala sam neki kao pametan i dubok tekst u glavi. i pijem čaj od naranče sa cimetom. sa medom. peče me grlo. i limun bi stavila da ima. majka fušari. nema limuna ni štapića za uši u kući već 3 dana. al ne mogu joj zamjerit, ona je najbolja majka na svijetu. i neki dan sam tu sjedila i samo mi došlo da ju zagrlim i otišla sam u dnevni di je ona gledala televiziju i zagrlila je samo tako i nije ništa rekla. samo me napunila svojom pozitivnom energijom. zaspala sam sa smješkom na licu.
tata i tebe volim. molim te zaboravi onaj dug od 500 kuna. bar do prve plaće. i hvala ti na fletrejtu, i danas ću zaspat sa smješkom na licu. bez obzira šta ne mogu uć na lutkarsku predstavu jer imam više od 8 godina. ma šta molim kako? a majke i očevi? pa di vam je dijete? o bože nepravde. dobna diskriminacija. i to u kulturi. bah. a bila je predstava, interaktivna, o japanskim vrtovima. da, baš onakvima kako ću si ja uredit svoj jednog dana. nije fer. baš nije.

(da, znam da kinezi nose ovakve klobuke ko šta ima happy tree friend majka, ali stavila sam sliku zbog majke, a ne japanskog vrta. inače bi stavila japanski vrt, a ne neki japanski detalj.)

Post je objavljen 07.11.2006. u 23:39 sati.