PAMTIT ĆU TE PO SITNICI
Kad ti praznina ispuni dušu
kad osjetiš da fali dio tvoga tijela
negdje unutra jako te boli
bol koju ne liječi ni suza vrela.
Ipak pustiš suzu da teče
stiskaš šaku i grčiš lice
pa se onda osmjehneš tiho
kad se sjetiš neke sitnice.
Sitnice koja puno znači
koja život učine važnim
pokrene srce opet da kuca
i učini ga opet snažnim.
Misli sunce da sam i ja
cijele noći sama bila
i sanjala lijepe snove
svoje kosti odmorila.
Stani sunce još ne svani
da noć malo duža bude
da dosanjam svoje snove
drage usne da me ljube.
Svima koji svrate
slučajno ili namjerno
želim da im se ostvari
sve što su zaželjeli.
Želim vam puno zdravlja,
sreće,ljubavi i mira.
Nekad sam vam pisala čestitke duge,
u obliku pjesme od nekoliko lista.
Danas vam kažem kretko i jasno
SRETNO VAM ROĐENJE ISUSA KRISTA!
Ne,nisam te se sjetila juče
kada sam vidila zaljubljenih dvoje
nisam te se sjetila ni onda
kada sam vidila oči plave kao tvoje.
Ne,nisam te se sjetila ni sinoć
kad mi je trebao netko zagrljajem da me stisne
nisam te se sjetila ni tada
i nisam dopustila srcu da vrisne.
Ne,nisam te se sjetila ni noćas
kada sam pružila ruku ,a hladan jastuk tvoj
nisam te se sjetila ni na tren
od kada nisi moj.
Ne,nisam te se sjetila ni sada
kada pišem stihove ove
nisam te se sjetila ni jutros
sam si mi došao u snove.
Drage mame sretan vam vaš dan
SAMO MAMA?? ..... Ne mogu podnijeti kad ljudi kažu: "Ti si samo mama?" Da, ja sam mama ! ...To me čini budilnikom, kuharicom, spremačicom, konobaricom, učiteljicom, medicinskom sestrom, sudcem, majstorom, fotografom, savjetnikom, planerom dogadjanja, dekoraterom, frizerom, osobnim asistentom, bankarom, i ja sam ta koja ojtera Baba Rogu..... Ja nisam plaćena , nemam godišnji odmor ili bolovanje....Radim dan i noć.... Ja sam na raspolaganju 24sata7 dana i ostatak mog života. To je "samo "BITI MAMA !... Ja mogu biti ništa za vas, ali ja sam sve to za nekoga .
Htjela bih pjesmu napisati neku,
htjela bih neki napisati stih.
Stotinu njih se mota po glavi,
ali napisati ne mogu ni jedan od njih.
Nema tako tužnih riječi,
da opišu osjećaje moje.
Nema tako dobrog prijatelja,
da mu otvorim srce svoje.
Zato će ostati u mojoj glavi,
da me bude i ne daju mira.
Zato će poteći niz moje lice,
kad počme tiha glazba da svira.
Često pronađem sebe,
često sebe uhvatim,
u razmišljanju
kako bi bilo da je drugačije bilo.
Šta bih promijenila da vrijeme vratim.
Opet bih znala ove iste ljude,
svi mi se drugi čine stranci.
Nekog pokušam zamislit kraj sebe,
al ne ide svi su neznanci.
U neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme
nikako ne mogu da smjestim sebe,
sve mi je nekako pusto i prazno
ako kraj mene ne stavim tebe.
Zamišljam sebe debelu i malu,
negdje sama sjedim i pijem,
držim malu macu u ruci
pa se onda glasno nasmijem.
Sad vidim da je dobro ovako,
mada ovo najbolje nije,
a tko zna šta bi bilo
da se nešto promijenilo davno prije.
O MARIJO ZVIJEZDO SJAJNA
TI ŠTO RODI MOGA BOGA
DAJ DA OVAJ DAN ZAPOČNEM
SPOMENOM NA SINA TVOGA.
O MARIJO ZVIJEZDO SJAJNA
TI SI MAJKA SVEVIŠNJEMU
DAJ DA MOJE RADNJE DANAS
BUDU SVE NA SLAVU NJEMU.
O MARIJO ZVIJEZDO SJAJNA
TI ŠTO LJUBIŠ DJECU SVOJU
NEK NA KRAJU OVOG DANA
BOG ZAHVALU ČUJE MOJU.
NEK MOLITVE BUDU MOJE
NOVA ZVIJEZDA KRUNE TVOJE
Koliko sam ti riječi željela reći
priznati sve,
olakšati dušu,
reći da te volim
vrisnuti sam htjela
ali riječ je stala u grlu tu.
Tu gdje si me poljubio
na odlasku
onako lagano
onako, kao uz put.
Mahnula sam rukom
sakrila sam suzu ,
ali nisam ništa uspjela reć.
Još me u grlu pecka
disati mi ne da ,
koliko boli stvara
jedna ne izgovorena riječ.
GLEDAH...
DOĐOH,
VIDJEH,
ZAPLAKAH,
A ONI SU SE SAMO SMIJALI
Otišla sam nekad davno,
u svijet gdje se bolje živi
i rekla sam neću nikad
doći u taj kamen sivi.
Svake noći sanjam majku
miris kruha ispod sača,
još se sjećam onih riječi
što mi reče dobri ćaća.
Idi sine samo idi
slijedi crtu svog života,
tek kad odeš tad ćeš shvatit
što je blago i dobrota.
Hercegovski kamen tvrdi
dobri ljudi srca meka
smokva, loza i maslina
vjerna žena koja čeka.
Sad znam dobro šta je blago
i bogatstvo koje vrijedi,
stara kuća od kamena,
kraj ognjišta majka sjedi.
Zapuše vjetar
polako,
pa malo jače,
pa još jače,
kao da je znao
da baš to gledam,
a list,
posljednji list na grani,
čvrsto se drži,
kao da kaže
"Ja ti se ne dam".
Uzalud želja,
da ostane tu
gdje mu je lijepo bilo,
vjetar još jednom
zapuše jako ,
i donese ga meni u krilo.
Gdje ću ja biti kad priznaš sebi
da si uvijek volio mene,
Gdje ću ja biti kad priznaš sebi
da nisi volio nikad druge žene?
Gdje ću ja biti kad priznaš svijetu
što nikad nisi priznao sebi,
Gdje ću ja biti kad priznaš svijetu
da za ljubav bez mene nikad znao ne bi?
Gdje ću ja biti kad priznaš svima
da si kasno priznanje dao,
Gdje ću ja biti kad priznaš svima
koliko sam ti žnačila da nisi znao?
Gdje ću ja biti kad suza poteče
dok vrela niz lice kreće,
Ja ću uvijek sa tobom biti
i ako me drugi vidjeti neće...
Blještavilo,svijeće,
darovi i bor,
vatromet, šampanjac,
gitara i pjesma.
Nenadani gosti,
prijatelji pravi.
Svi su noćas ovdje ,
noćas kad se pjeva,
noćas kad se slavi.
Koja će glazba da svira,
tko će da svrati,
da nazdravi,
da natoči vino i
da samnom šuti?
Kada moj veliki petak svane
hoće li, i tko tada,
sa mnom provoditi dane?
Kad podvučem crtu
i uradim inventuru,
kad sve oduzmem i zbrojim
dobijem jednu veliku nulu.
Ta nula nije nimalo loša,
i ako sam davala sebe,
jer sam uvijek toliko
i ja primala tebe.
Jednom davno mudrac reče,
a mudraci su uvijek znali,
na kraju života nam ostaje
samo ono što smo drugome dali.
Na kraju godine neka vam ostane bar pozitivna nula,
ali neka vam iduća godina bude puno ljepša i uspješnija.
Sve najbolje želi vam Tiha Sjena.
Neka vam Mali Isus
ispuni sve želje,
u vaš dom donese
zdravlje i veselje.
U srcima vašim
neka toplina vlada,
najbolji prijatelji da budu
ljubav,zdravlje i nada.
Neka radost božićnog dana
kroz cijelu godinu ostane s vama.
Vaša Tiha Sjena
Gledam sjaj u očima tvojim,
ne vidim sjaj ,
vidim samo oči.
Gledam osmijeh na usnama tvojim,
ne vidim osmijeh,
vidim samo usne.
Gledam u moje srce,
ono lagano zebe.
Gledam nas dvoje,
ne vidim nas.
Vidim samo mene i tebe.
Jutro mi nekako teško i ružno
ne osjećam se dobro,
Zašto?
ni sama ne znam.
Gledam kroz prozor
sunce grije,
vani je divan dan.
Moram nešto učiniti brzo,
to dobro znam.
Obukla sam,
najdraže cipele i džemper,
prošla kroz oblak parfema,
stavila ruž,
izašla van.
Srela sam prijateljicu dragu,
sjedile smo dugo,
pričale smo o svemu,
smijale se
na svaku spomenutu temu.
Onda sam posjetila baku.
Naslonila glavu na njeno krilo,
popile smo čaj,
pričale dugo,
jako nam je dobro bilo.
Vraćajući se kući
zazvonio mi je mobitel.
Dragi me zove:Hajdemo u kino.
Naravno,pristala sam,
znam da će nam biti fino.
Kada sam uzela novine
da vidim koji film igra
nasmijala sam se glasno,
bio je petak trinaesti
i sve mi je bilo jasno.
Trinaesti petak,
htio mi je pokvariti dan.
Znam da je sada jako ljut.
Opet sam se provela dobro,
pobijedila sam i ovaj put.
Sjedim pored vatre
s olovkom u ruci,
htjela bih napisati nešto kvalitetno...
Na radiju svira lagana glazba,
a meni na um ništa ne pada.
Olovku vrtim među prstima
pa joj vrh zgrizem
i žvaćem je bezveze.
Slušam riječi balade što svira,
ali nema rime,
ni stiha,
ni riječi.
Gledam u list papira
i šaram neke crtice bez reda.
Prolazi još jedna balada,
a stiha nema,
pa nema.
Pjesma nije kao kolač,
e sad ću lijepo napraviti jedan.
Pjesma je nešto sasvim drugo,
mora ti doći da napišeš nešto,
ne trebaš,
ni recept,
ni temu ,
ni razlog.
Jednostavno .
Dušu preneseš na običan list papira.
Papir.
Olovka.
Ruka.
Pjesma.
I.
To više nije običan list papira.
To je sada dio mene.
Svi ćemo jednom tamo poći,
nekom čudnom al ipak po redu,
ponijeti svoju veselu narav
ali i onu tešku ko gredu.
Svi ćemo jednom tamo poći,
ne dosanjane snove ponijeti svoje,
želje što samo ostadoše želje,
i svoje tuge i svoje veselje.
Tajne što vječno ostadoše tajne,
i mržnju i ljubav i radost i tuge,
sve loše i dobre strane,
tamo nema mjesta za stvari druge.
Stvari će ostati ovdje negdje,
gdje mislimo da nešto vrijede,
zbog njih samo dobijemo bore,
zbog njih samo, dobijemo sijede.
Ali i sijede svoje ostavit ćemo ovdje,
gdje sunce grije i vjetrovi pušu,
mi ćemo polako krenuti tamo
gdje možeš samo ponijeti dušu.
Pošto nemam puno vremena za pisanje i komentare,
sve vas želim pozdraviti. Slobodno vrijeme iskoristim da vas pročitam
Evo još jedna pjesma moga malog pjesnika
jest da je trganje već prošlo,
već se i uvinilo ,pa živili mi svi u zdravlju!!!
Uveljači još je zima,
za obraze štipa led,
obrezati lozi pruće
u vinograd ide djed.
U proljeće kad se plijevi,
kad vinograd orat treba
kad se kopa i polijeva ,
tata ide mjesto djeda.
Kada dođe jesen rana
i rujanska zlatna boja,
u vinograd tada ide,
uvijek prvo noga moja.
Malo crnog, malo bijelog,
niz lice se boje cijede,
dok se lijepe moji prsti kažem:
Rano nam je trgat djede.
Ja još nebi da se trga,
nek grozdi na trsu stoje
da ja mogu kad poželim
osladiti grlo moje.
U školu ide Jesen I
I svi su zadovoljni
i nastavnica ,a i moj sin .
Zahvaljuje vam svima
na pomoći pri odabiru.
Pri povratku iz škole sam ga iznenadila pjesmicom
i samo kratko objasnila
ovo si ti
Nešto mislim nikako da smislim
kako da izmislim dobro penkalo
koje bi moje muke olakšalo.
Da izmislim olovku
volio bih najviše
kad učiteljica priča
da ona sama piše.
Isto tako bi jako dobro bilo
kad bi učiteljičino nalivpero
moje želje u dnevnik unosilo.
Bilježnice moje tad bi bile
primjer drugim dječacima
a petica imao bih
ni sam ne znam što bih s njima.
Znam dijelio bih i prijateljima!!!!
JESEN I
Moj sin je trebao napisati pjesmu
na temu jesen
napisao je dvije pa sa sada dvoumi
koja je bolje
pa me zanima vaše mišljenje.
Stigla jesen zlatna
u dvorište moje
iz rukava svoga
prosu lijepe boje.
U žuto oboji
listove na grani
pa sve brže boji
jer su kratki dani.
Jabuke i šipke
u crveno boji
a jutrom su obrazi
rumeniji moji.
Košare su pune
voća svake vrste
ja zahvalan jeseni
oblizujem prste.
JESEN II
U naš mali gradić
stigla jesen siva
iz krošnje u krošnju
kao da se skriva.
Pa lagano boji
listove na grani
i tiho im šapće
haj na zemlju pani.
Tad izviri jabuka
što se dugo krila
iza lista zelenog
dok je mala bila.
Sad je ona rumena
i teška je grani
ja je molim jabuko
daj na zemlju pani.
Tad zapuše vjetrić
jer je čuo mene
i na zemlju obori
jabuke rumene.
Ja jabuke skupljam
u košaru staljam
stigla nam je slatka jesen
svima sretan javljam!
Večeras točim crno vino
iz navike na stolu dvije čaše stoje
tvoja je puna,a moja prazna
prazna kao i srce moje.
Srce je moje ostalo prazno
kad si otišao onog jutra
od tada svaku veče uvjeravam sebe
da će sigurno bolje biti sutra.
Sutra jutro, isto kao veče
i ništa se promijenilo nije
samo umjesto čaša za vino
sad stavljam za kavu šalice dvije.
Tad sklopljenih ruku molim Boga
da mi da ljubavi barem zrno
da ponovo mogu voljeti nekog
i točiti za dvoje vino crno.
< | srpanj, 2019 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Žašto sam napravila blog
********** **********
Maštala sam dugo o tom
objavit sam knjigu htjela
nisam znala,ili nisam stigla
možda jednostavno nisam smjela.
Prolazili su dani i noći
pjesama je bilo sve više
htjela sam da ih pročita još netko
a ne samo ona što ih piše.
Svi važni događaji su opisani tako
jedni malo teže
drugi vrlo lako.
Kad ih budete komentirali
ne budite mnogo tašti
neki su događaji stvarni
neki su se zbili u mojoj mašti.
Ja se nadam mili moji
dok čitate ove pjesme
da će probuditi osjećaje u vama
ako nisu bile dobre
onda su vam barem smiješne.
********** **********
tiha.sjena1@gmail.com
********** **********
O Marijo svijezdo sjajna
Ti što rodi Boga moga
daj da ovaj dan započnem
spomenom na Sina Tvoga.
O Marijo zvijezdo sjajna
Ti si majka Svevišnjemu
daj da moje radnje danas
budu sve na slavu NJemu.
O Marijo zvijezdo sjajna
Ti što ljubiš djecu svoju
nek na kraju ovog dana
Bog zahvalu čuje moju.
********** **********
Sve lijepo što se desi
opisano u pjesmi
postaje više lijepo
********** *********.
Sve tužno što se desi
opisano u pjesmi
postaje manje tužno.
********** **********
Da obaspeš druge suncem
treba ga imati u sebi.
********** **********
Bože drugi si nam potrebni
da bdiju ako mi zaspimo
da vjeruju ako mi posumnjamo
da mole ako mi zanijemimo.
Drugi su nam potrebni
koji će uz nas ići,
koji će se s nama
nadati i strahovati,
koji se neće umoriti i klonuti,
na koje ćemo se moći pozivati
i koje ćemo svojim brigama
i nevoljama natovariti.
Drugi su nam potrebni,
koji će s nama pred tobom stajati,
koji će tebe moliti i pitati
koji će ti zahvaljivati
i tebi se staviti na raspolaganje.
S.Schneider