HEBREJIMA

VJERA PRAOTACA/PRIMJERI ŽIVE VJERE
11

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.





















































































































































































































































































































































































































































Map IP Address
Powered byIP2Location.com

TIGNARIUS

28.03.2009., subota

ZVONE I BOBAN

Imamo vrlo malo ljudi koji su i "svjetske face" a em su vjernici, em domoljubi.
Jedan od njih je zacijelo i Zvone.
Puno ljudi mu zamjera ovo i ono ali je neosporno da ga se mora cijeniti
Nekoliko me prijatelja pitalo jesam li pročitao njegov intervju u V.listu od 21.03.2009.
Prenosim dva zapažanja, koja ne idu u prilog ovoj tezi, a poslije ću ih kratko i komentirati

"Bili su to dani kad su ideali bili sveti. Vjera u Boga, Katolička crkva, država. Jesu li sve te vrijednosti danas ipak devalvirane? Naša se crkva udaljila od nas. Na križu svojih vatikanskih gospodara i njihovih interesa izgubila je svoj najdublji smisao – biti uz narod, uz njegovu dušu da bi ojačala njegovu vjeru. Matoš kaže da ni sljedbe a ni dogme ne grade moral, grade ga djela....

Mnogi bi voljeli vidjeti jednog mlađeg karizmatičnog lidera, poput Baracka Obame?
– Meni je Obama sjajan. Drugačiji je, jer iako mlad, ima karizmu vođe, čovjeka kojem se vjeruje. .K tome odaje dojam jakog i dobrog čovjeka, koji će biti duboko tužan ako ne ostvari svoje ideale" -

Za drugo "zapažanje" se može reći da me boli briga što Zvone Boban misli o nekom američkom predsjedniku, ali poznavajući ga ne mogu vjerovati da može izgovoriti
"K tome odaje dojam jakog i dobrog čovjeka, koji će biti duboko tužan ako ne ostvari svoje ideale" - jer to vrijeđa zdrav razum.
Nijedan predsjednik a poglavito američki neće biti "duboko tužan" jer je cilj samim ustoličenjem ostvaren, a za ovog mi se čini da je bešćutni američki odvjetnik koji će se pokloniti "građevinskim radnicima" iz prethodnoga bloga.
Možda bi informacija da je mr. O(b)mana unuk velikoga afričkoga vrača malo promjenila Zvonin sud o tom sinkretičkom "zabavljaču masa"

No to i nije toliko važno, al da jedan katolik koristi kovanicu "Naša se crkva udaljila od nas. Na križu svojih vatikanskih gospodara i njihovih interesa izgubila je svoj najdublji smisao..."
Ovo zaslužuje komentar ozbiljnih Crkvenih struktura, ali kako se nisu oglasili na puno gori istup jednog brkajlije iz Vlade, (koji će između Crkve i Europe; izabrati ::Europu!) ne očekujem komentara ni ovdje.
Primjedbe koje bih mogao iznositi na djelovanje "pojedinih pastira" Crkve bi zauzeli nekoliko "gigabajta" ali o "vatikanskim gospodarima" se ne bih usudio govoriti na ovakav način.
O ulozi Vatikana, odnosno njegovu primatu bi možda jedan vic poslužio svrsi:
Dođe mladić u trgovinu s pticama kupiti prijatelju papagaja za poklon i kak nema previše love "zamjeri" jednu onako omanju pticu,
trgovac kaže -Može, to vas košta 200 Eura!
Mladić kaže- Pa kak je tak skupa?
Trgovac-Zna Bibliju napamet.
Mladić- Dobro dajte ovog manjeg i šugavijeg.
Trgovac- On vam košta 400 Eura.
Mladić- Pa šta on zna?
Trgovac- Zna Bibliju i Kuran napamet.
Mladić spazi neku staru ptičurinu u uglu trgovine i kaže
- Dajte mi ovu.
Trgovac- On vam košta 1.000 Eura!
Mladić- Šta, ovaj zna i Enciklopediju?
Trgovac- Ne zna se šta zna al ga ova dvojica zovu-Šefe!

Zvonina izjava može biti samo rezultat totalnog neznanja o ustroju Katoličke Crkve {naime ti "vatikanski gospodari" (da li tu spada i Ivan Pavao II) su malo "poduprli" ostvarenje sna o samostalnosti Hrvatske a usput to je jedina "organizacija" na svijetu koja nije u podpunosti pod kontrolom "građevinskih radnika"} ili zlonamjerna primjedba koja treba podgrijati i tako užarenu medijsku hajku na sve Crkveno i Katoličko.

"Zato je prijeko potrebno poznavati granice preko kojih ne smijemo prijeći u odnosu na vlastito poštenje i Kristov moral: moramo postati svjesni dobra koje možemo učiniti i to ostvariti: trebamo imati jasnu predodžbu o onome što častan čovjek i dobar kršćanin ne smije sebi dopustiti na profesionalnom planu te to izbjegavati; kad napravimo pogrješku, moramo znati koliko je potrebno ispričati se, zamoliti za oproštenje i pokušati ispraviti ako je moguće" Francisco F. Carvajal

Sapienti sat!

- 22:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.03.2009., četvrtak

ZIDARI<
neki dan su me moji klinci pitali " ej tata, šta su to masoni?"
Navodno se neki bend tako zove!
(Za one koje zanima takva tema nek se jave na "mail" pa ću im skenirati Lava XIII)
A za uvod evo jednog odgovora iz GK:

Molim vas da mi odgovorite na jedno pitanje o kojem već dugo razmišljam i na koje nisam našla neki konkretan odgovor. Molila bih vas da mi objasnite tko su masoni ili slobodni zidari? O njima sam čitala mnogo lošeg i zlog; o njihovu prodiranju u našu Katoličku Crkvu i o pomutnji koju u njoj stvaraju. Jesu li masoni od Zloga i koja im je svrha? Kakav je stav Crkve?

Vaša vjerna čitateljica iz Kanade

O masonima se doista puno pisalo i piše, a o svome društvu i svjetonazoru govore i oni sami kroz brojna djela svojih pobornika i pristaša. Katolička Crkva o njima ima, dakako, svoj stav koji je više puta iznosila i tumačila kroz razne dokumente, vodeći računa o potrebi zauzimanja stajališta glede njihova naučavanja i djelovanja koje se protivi katoličkom. Mi ćemo se u odgovoru na Vaše pitanje oslanjati prije svega na »Izjavu o masoneriji« i na tumačenje te izjave što ih je objavio Zbor za nauk vjere, jer za cjeloviti odgovor na Vaše pitanje nemamo mjesta.

U »Izjavi o masoneriji« koju su potpisali tadašnji pročelnik kardinal Joseph Ratzinger (danas papa Benedikt XVI) i tajnik nadbiskup Jerome Hamer 26. studenoga 1983. odgovara se na pitanje je li se promijenio stav i vrednovanje Crkve u odnosu na masoneriju, zbog činjenice da se masone (slobodne zidare) i njihov pokret »u novome Zakoniku kanonskoga prava ne spominje izričito kao što je to bilo u prethodnom Zakoniku« (onome iz 1917. godine). Izjava odgovara da je stav Katoličke Crkve, bez obzira što se to udruženje i njemu slična ne spominje izričito zbog »redakcijskog kriterija« primijenjenog u novome zakoniku, ostao nepromijenjen, te doslovno piše: »I dalje nepromijenjen ostaje negativan sud Crkve glede masonskih udruženja, jer su se njihova načela uvijek smatrala nespojivima s naukom Crkve i stoga je upisivanje u njih i dalje zabranjeno. Vjernici koji pripadaju masonskim udruženjima nalaze se u stanju teškoga grijeha i ne mogu pristupiti svetoj pričesti.« U toj se izjavi ističe da mjesne crkvene vlasti nisu mjerodavne davati izjave o naravi masonskih udruženja kojima bi se eventualno derogiralo - to jest djelomično ukinulo - ono što je svojim izrijekom utvrdio Zbor za nauk vjere, i to nadovezujući se na svoju izjavu od 17. veljače 1981. Tu je izjavu odobrio papa Ivan Pavao II. primajući u audijenciju kardinala Ratzingera, te je naložio da se ona i objavi.

Nakon godine dana, Zbor za nauk vjere objavio je dokument »Razmišljanja nakon godine dana od Izjave Zbora za nauk vjere o nespojivosti između kršćanske vjere i masonerije«. U tim se »Razmišljanjima« najprije podsjeća na razlog objave »Razmišljanja«, tj. da nakon godine dana od izjave o masoneriji »može biti korisno kratko objasniti značenje toga dokumenta«.

»Otkako je Crkva započela davati izjave glede masonerije, njezin negativni sud nadahnjivao se različitim razlozima, praktičnima i doktrinalnima. Ona nije prosuđivala masoneriju koja je odgovorna samo za subverzivno djelovanje prema njoj, već je od prvih papinskih dokumenata o tom pitanju, a osobito u enciklici 'Humanum genus' Lava XIII (20. travnja 1884), crkveno učiteljstvo u masoneriji prokazivalo filozofske ideje i moralna shvaćanja suprotna katoličkom nauku.« Papa Lav XIII. u spomenutoj enciklici napisao je da su te ideje bile prvotno sažete u »racionalističkom naturalizmu« koji je nadahnjivao masonske planove i djelovanje protiv Crkve. »Podsjetimo se da su kršćanstvo i masonerija u svojoj biti nespojivi, tako da upisati se u jedno znači odvojiti se od drugoga«, napisao je papa Lav XII. u pismu talijanskom narodu »Čuvari« (Custodi) 8. prosinca 1892.

Zbor za nauk vjere masonerijom se s doktrinarnog stajališta bavio i od 1970. do 1980, kada su neke biskupske konferencije postavile pitanja vezana uz povezivanje nekih katolika s predstavnicima nekih loža koji su za sebe izjavljivali da nisu protivni, dapače, da su čak skloni Crkvi. No, nakon dužega proučavanja, Zbor za nauk vjere ustvrdio je da može dati odgovor i potvrditi svoje uvjerenje o temeljnoj nespojivosti između načela masonerije i načela katoličke vjere te njezinih moralnih zahtjeva. Iz crkvene je tradicije i naučavanja, nastavlja Zbor za nauk vjere, jasno da moraju postojati i »nužne praktične posljedice koje vrijede za sve vjernike koji bi bili eventualno upisani u masoneriju«. Neki masoni su tvrdili da ne nameću nikakva »načela« u smislu filozofskoga ili vjerskoga stajališta koje bi obvezivalo sve pripadnike, već da bez obzira na različite religije i svjetonazore okupljaju sve ljude dobre volje »na temelju humanističkih vrijednosti što ih svi mogu shvatiti i prihvatiti«. Prema tom tumačenju, s kojim se Crkva ne slaže, masonerija bi predstavljala »kohezijski element« za sve one koji vjeruju »u Arhitekta univerzuma« i koji osjećaju da ih vežu »one temeljne smjernice koje su definirane naprimjer u Deset Božjih zapovijedi«. Stoga masonerija nikoga ne bi udaljavala od njegove vjere, već naprotiv - predstavljala bi poticaj da joj bude još odaniji. Ovdje nije moguće razglabati o svim povijesnim i filozofskim problemima koji se skrivaju iza takvih tvrdnja, no zasigurno nije potrebno isticati da Katolička Crkva radi upravo na tome: na suradnji svih ljudi dobre volje. No, pridružiti se masoneriji i učlaniti se u to društvo, upozorava Zbor za nauk vjere, znači ići daleko izvan te legitimne suradnje. Nadasve treba podsjetiti da se društvo »slobodnih zidara« i njihove moralne obveze predstavljaju kao progresivan sustav simbola koji zahtijeva krajnji napor. Rigidna disciplina koja vlada još pojačava težinu međudjelovanja između znakova i ideja. Ozračje tajnovitosti, osim toga, za članove predstavlja rizik da postanu oruđa nekih strategija s kojima nisu upoznati, piše u »Razmišljanju«.

Za katoličkoga kršćanina nije moguće biti član i masona i Katoličke Crkve, jer ne može živjeti svoj odnos s Bogom »na dva načina«. Stoga katolik ne smije biti mason, jer mu to zabranjuje Crkva i istodobno oni vjernici koji se učlanjuju u masonska udruženja upadaju u teški grijeh i ne mogu pristupiti pričesti, unatoč nekima koji su mislili da se nauk i stajalište Crkve prema masonima promijenio.

Glas Koncila, broj 7 (1756), 17.2.2008.





- 16:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.03.2009., srijeda

BLAGOVIJEST

Danas je blagdan Navještenja Gospodinova, koji je Rim između 660. i 680. godine preuzeo iz istočnog kršćanstva.
(Ekumensko stajalište II vatikanskog sabora bilo je usko jer nije dovoljno pozornosti dana pravoslavnima, koji imaju divnu marijansku liturgiju, začuđujuću ikonografiju i stoljećima velike teologe Marije; Katolička enciklopedija)
U prilog ovoj tezi o našoj čestoj neobavještenosti odnosno o neznamju prelijepih književnih odnosno duhovnih djela "istočnih kršćana" mogu još jedino dodati da sam upravo pročitao "Tri razgovora ili priča o Antikristu" Vladimira Solovjeva, preporučam!

Šta bi mi "putnici ovog svijeta" mogli reći o današnjem blagdanu!
Bismo li poput Marije mogli izgovoriti "Evo službenice/ka Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj"
Koliko smo mi, zaokupljeni svakodnevnim više manje priglupim brigama spremni razmišljati o tim riječima u ovo doba tzv.recesije.
( lat.recessus-vraćanje, povratak)
Odkud toliki strah od povratka?
Gdje bi se to mi mogli vratiti?
Ili gdje bi to mi mogli ići naprijed?
Progres?
(lat. progressus- napredovanje, razvoj)

Kako bi mogli ispravno utvrditi značenje ovih dvaju pojmova?

Zar povratak ne bismo mogli shvatiti kao povratak u "vrijeme" kad je jedna mlada Židovka iz Nazareta bila daleko ispred nas "modernih Europljana"
( a poglavito nas Hrvata koji smo po tko zna koji put krenuli po onoj klasičnoj "gušćoj i maglovitoj")
O kad bismo napravili mali progres u našim srcima i vratili se bliže Stvoritelju, koji je beskrajno strpljiv s ovim naraštajem.
Naraštajem koji vjernike naziva "homofobima" a "bolesnu braću" homo seksualcima!
Homofob je izraz koji se redovito koristi za ljude prirodne spolne sklonosti, što je naravno više nego bolesno, a bolesnici "homoseksualci" protuprirodne spolne sklonosti su "afirmativna kategorija"
Nažalost dobar dio mog "intelektualnog okruženja" mi kaže
"Joj s čim se ti opterećuješ?"

A Hrvati prestanite jambrati na svoje "ingeniozne političare" jer ako pogledate dokle je jad došao u USA, gdje banda najokorjelih agenata osiguravajućih društava, uzme lovu iz proračuna i podjeli si milijunske premije onda su naše ZABE PEBEZEE FIUME puno samozatajnije.
Uzeli su puno više premija al javnost o tome ne zbori.
Gdje ste mogli pročitati koliko smo tužnih sanacijskih kuna skupljali za "posrnule" banke, bančice a onda ih predali u ruke "ingenioznih" menadžera raznih visina i profila, koji su ih "predali" međunardnoj bandi jadnika i homoseksualaca.

Iz pouzdanih izvora doznajem da na "onom svijetu" nema platnog prometa utemeljenog na moneti!!!

- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.03.2009., petak

INUSLAV BEŠKER


Danas sam s prijateljima bio na ručku pa sam im u razgovoru spomenuo jednu "maksimu"- "da je najteže znati kako se nešto radi, gledati druge kako to radi naopako i ne komentirati"

U slučaju jugoslova beškera ("enciklopedije znanja; koja nikome ne treba") ova maksima može označiti samo dio "neznanja" ovog jadnika kojem ni boravak u Rimu (di je mali po zadatku) neće ukloniti mrenu s njegovih ionako "mutnih očiju"
Citirat ću u podpunosti taj "evolucijski proizvod" da mi ne može reći da je nešto "izvučeno iz konteksta"

"<em>Bojazan zagrebačkog gradonačelnika Bandića da bi netko mogao pogrešno i maliciozno interpretirati naziv “U2“ bude li taj irski sastav gostovao u Zagrebu pod njegovom egidom - podsjeća još jednom da je strah od slova utoliko veći ukoliko je njihovo poznavanje manje. Egipatske ideograme su na grčkome zvali hijeroglifima, “svetim urezima“ - toliko je strahopoštovanje bilo spram slovâ kad ih se nije razumjelo.

Strah ipak nije bio bezazlen

Slovo U, kojim se zagrebački gradonačelnik prpošno sprda, izazivalo je strah tek pošto je njegova snaga bila spoznata, pa i po urezima, ne u tvrdi granit egipatskih obeliska, nego u meki grkljan nepodobne čeljadi. Zapravo bi se moglo reći da je kama ostvarila ako ne bratstvo, a ono barem jedinstvo. Klali su ustaše, ali je hrvatskog pjesnika “Jame” zaklao četnik, nipošto jedini u primjeni te vještine.

Pričao mi je partizan kako ih je u jedinici zanimalo zašto jedan od njih zastaje i ponovo stiže jedinicu, pa su ga uhodili i otkrili da kolje zarobljenike i ranjenike, te potom oliže nož. Prije nego je strijeljan, stigao im je objasniti da treba olizati krv žrtve, još toplu, da ubojicu ne bi progonio duh zaklanoga. Nisu svi bili marljivi u lizanju krvi, očito: duh slova U i dalje jezdi, i u modernističkom zdanju Vijećnice.

Strah pred njim drmao je novinare i prije negoli je sadašnji gradonačelnik postao aparatčik. Stariji su se zgražali ako bi nam pasus počinjao tim slovom, osobito usamljenim - kao da je običan prijedlog s lokativom zapravo prijedlog da se loče ljudska krv. Kad je Zagreb u vremenima Mate Mikića stekao Univerzijadu, dizajneri su se morali dosjetiti kako da početno U ne bude U, pa je dobilo krila i postalo to isto U, ali na ćirilici. Bio sam dovoljno naivan da se čudim kako toliko straha izaziva slovo čije bi uskrsnuće, ono ustaško, samo budala mogla poželjeti. Onda su došle devedesete, pa sam vidio da strah i nije bio bezazlen, ne od slova, nego od kriminalnih budala kojima je ono omililo.

Kulisa strahova

Gradonačelnik Bandić se svime time može sprdati s visina na koje su ga demokratski uzdigli Zagrepčani. Naravno da ne treba činiti tragediju od bezazlene šale sa slovcem. Navikli smo s te strane na masniju šegu, na urnebesno ruganje građaninu faraonski skupim zahodima (pored kojih onaj gospođe Dube pada u zaborav) i čekaonicama, na burlesku s gradskim listom kojim nas progoni (a čita se: Ze-gnjus), sve iz našeg prireza.

Tu je negdje suština, slova su ionako samo kulisa realnih strahova. Uostalom, ne treba mu U2, dosta je i Thompson da znamo gdje je, skupa sa svojima.

Šta je tužni "evolucijski proizvod s greškom" , suvremenik i dio "melting pota" soc-omladine ostalim drugovima Hido Biščević, Zoran Bošnjak, Božidarka Frait, Ninoslav Pavić, Nenad Prelog, Žarko Puhovski, Antun Vujić i drugi (Denis Kuljiš, Stipe Orešković,Davori Butković.. moj skromni dodatak sjajnih omladinaca).bili su u omladinskim redakcijama, "melting potu onoga vremena htio istaknuti

U 2 -Marka Perkovića- Milana Bandića ?

Već sama potreba da se sa što više tuđica "ukrasi" esejistički pokušaj
pokazuje nešto o "izvođaču radova" - "umišljajući da su mudri, postali su ludi" al neću o tome

U2 je povod, to je jasno!

U2 može biti
1. američki špijunski avion
2. njemačka podmornica
3.irski rock sastav

Oni nisu važni!

Važan je Milan!
A još gori Marko!

Prvi se uvalio na pojilo s kojeg je mali inek godinama napajao svoj tužni ego, i ne da se prokleti Hercegovac!
To je prestrašno!
Iako nisam tajni obožavatelj Milana B. zbog činjenice da je ovakvim "evolucijskim proizvodima" oteo njihovo hranište, da im "uvaljuje šprehu"od koje ovi lude, al ne mogu bez njega; me u najmanju ruku čini malo zločesto sretnim!

A ovaj drugi je još strašnija priča!
Taj primitivac s Dinare (možda da je sa Ovčara i Kablara bi bilo podnošljivije) je oteo 90% prostora tzv. hrvatskim estradnim umjetnicima, "uzeo lovu" (to je kost koja najviše boli marksističku sljedbu) a na koncertima 100 tisuća mladih sluša pjesme o Bogu, domovini i obitelji!
Ja razumijem da je to prestrašno za uši "evolucijskog proizvoda" koga je majka Partija odgojila na Mozartu i Bachu.
Ali to nije dosta, taj primitivac je za novac koji je zaradio kupio i stan, neće ognjištar ko "omladinski kadar" u gradske džabalebaroške stanove koje grad daje zasluženim "umjetnicima"

2002-02-01
Večernji donosi popis "umjetnika" za koje društvo plaća mirovinskoi socijalno.
Odbijen je zahtjev Josipa Laće, urednika "Hrvatskoga slova", ali za tu privelegiju od 1254 "umjetnika" izborila su se i sljedeća imena:
M. Jergović, Severina, Jasenko Houra, Dimitrije.. Popović, Oliver Dragojević, Gibonni, Igor Mandić, K. Cigoj, M. Kovač, Ivica Propadalo
….

Zar nije dirljiva scena, gdje taj partizan liže krv s noža?
Kako je to samo lijepo "inplementirano u apologiju šumskih razbojnika" čiji potomci čine taj "melting pot"
Zar nije dirljivo, kada evolucijski kolega D.Butković kaže da "Druga Tita kao predsjednika države moramo odjeliti o druga Tita kao ratnog zločinca" (Jut.list 14.03.2009)
Kako su to dirljivi trenutci sinovske brižnosti o "nikad neprežaljenom ocu" koji je prerezao više grkljana nego što je Milan izgovorio rječcu "kaj"

Nije to lako, nositi toliki teret majke Partije a pleća urbana i uska, Milani i Marki na svakom koraku, šahovnica na putovnici,( koliko je puta Inek mora pokazivati) šahovnica na registaciji, šahovnica na osobnoj.....strašno!
Dinara postala "evergreen", ma šta god to značilo.
Znam da su drugovi marksističko-materijalističko-dijalektičko-agnostičke sljedbe zgroženi tom činjenicom.
A i ta Vana, šta joj je to trebalo?

Inoslave, Inoslave
"Nećeš u Chawoglawe"

- 22:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.03.2009., četvrtak

DAN ŽENA

mislio sam za vrijeme Korizme, kao što sam @angelu i napisao, se suzdržati od "zločestih komentara".

prosudite jesam li u tome uspio!

naime tog 08.03. su neke prilično ugojene i "dotjerane" (ovo možete shvatiti i kao pasiv) "djevojke" marširale po "trgovima i ulicama" grada a "umilna i nesnošljivo srebrna Jadranka" je došla pozdraviti skupinu "džabalebarošica" koje će o trošku sponzora (predmnijevam da su i srebrna Jadranka podpomogle, taj za Hrvatsku vrlo značajan podhvat) se pokušati popeti na M.Everest.
Ako slučajno budu nedostajala sredstva za taj podhvat ja bih ih uputio na :
udrugu pružnih radnika, šumskih radnika, specijalce za pročišćavanje kanalizacijskih kolektora, i na još neke "specijalizirane" djelatnosti, gdje su žene u skroz neravnopravnom položaju.
Možda bi nakon posjeta jednom od tih poslova konačno shvatile (sumnjam u tu mogućnost) "da Bog stvori čovjeka, muško i žensko stvori" i da nedjelju provode sa svojom obitelji kako nalažu naravni zakoni i da se , bez nužde, ne pentraju po "šumama i gorama"

Ali ustvari povod da sam ovo počeo pisati je današnji dnevnik naše slavne dalekovidnice.
Naime danas (12.03.2009), ne znam povod, je dobro nauljeni urednik i voditelj dnevnika (ime mu ne znam, ali toliko je beznačajan da ga ne treba ni pamtiti) predstavio u nekoliko minuta skupine pederčina koji se "strastveno žvale" u tom dičnom terminu.
Da ne bi ostalo samo na pederčinama i pederčićima vidjeli smo i jednu lezbaču koja je isto dobila svoju minutažu.
Dakle opet mojih tužnih 72 kune, služe za produkciju i promociju pederčića, pederčina i lezbača!

Jesmo li mi skroz mutavi?

A za one koji dvoje i one koji toleriraju takve nakaradne pojave ću citirati jednog mladića iz Tarza
.
POSLANICA RIMLJANIMA

(18) Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. (19) Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. (20) Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (21) Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. (22) Gradeći se mudrima, poludješe i (23) zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. (24) Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, (25) oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. (26) Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, (27) a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. (28) I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, (29) puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, (30) klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, (31) nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. (32) Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

- 22:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.03.2009., srijeda

JOVICA IZ 1971.


Prijatelj mi je ispričao priču iz davne 1971. (za one manje upućene, tog proljeća su se "događale neke stvari " koje današnja studentska mladež zacijelo neće poduzimati)
Naime trojica braće koji su sudjelovali u "studentskim nemirima" su na Božić iste godine dobili i poziv odnosno nalog da se jave na robiju!
Ali kako!?
Milicijac Jovica, u mjestu gdje je 98% stanovništva bilo hrvatsko, dolazi u rodnu kuću trojice braće, čestita roditeljima Božić, uručuje poziv odnosno nalog o uhićenju ocu i ne inzistira da "se dica bude" .
Kad je dobio riječ od danas pokojnoga oca" da će se dica" sutra javiti u "milicijsku stanicu" Jovica se vraća na posao.
Sutra se braća po dogovoru javljaju u "milicijsku stanicu" , milicajac Jovica ih vozi do autobusnog kolodvora, gdje u lokalnoj gostionici popiju dvi--tri runde pića, koje Jovica ne da platiti nego"on časti momke"

Dečki su svoje odradili izišli, danas su ugledni hrvatski građani (jedan od braće je nažalost rano preminuo)

A Jovica?!

E Jovica 90-ih odlazi u Hrvatsku vojsku i u okolici Knina, skupa sa svojom jedinicom, upada u zasjedu.
Kako je bio najiskusniji, predlaže plan izvlačenja, gdje se većina ili skoro svi spašavaju a Jovica u nerazjašnjenim okolnostima ostaje u okruženju gdje ga lokalni četnici ubijaju na najbrutalniji način.

Jovica je položio ono najviše što jedan čovjek može dati, svoj život za domovinu.

Nažalost ovo je štura i po sjećanju ispričana priča.

Osim tuge koja prati ovakve reminescencije na nedavni rat možda je teža ona da nažalost skoro nijedan (bar meni poznatih) od mnogih hrvatskih redatelja nije snimio film na ovom tragu, nego su većinomi -"ko bajagi" off ili tragikomični ili jadni ili već nešto treće nakaradno... s više manje ironičnim odmakom o neobrazovanim klipanima, uglavnom s Juga, koji ili upadaju u neke psihodelične ili nadrealistične situacije, gdje im se ukazuju maršali. katolički svećenici, ustaše i partizani, muškarci s brkovima i ostalim uradcima tužne hrvatske filmske zbilje.

Za ovo korizmeno vrijeme, predlažem da svi pomalo promislimo o Jovicama, o kojima se ne snimaju filmovi i koji polako kopne u našem sjećanju opterećenom svakidašnjim jadikovkama nasmješenih gojaznih ministara i inih tipova, raznih političkih klaunova, blijedih i bjednih europskih birokrata, koji nas plaše nekom recesijom.

A vjernici neka mole Boga i za Jovicu i neka Mu se zahvaljuju što smo braća (ma kakvi god bili) jednom ovakvom Srbinu iz Hrvatske.

- 16:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.03.2009., utorak

NAŠA HTV

Nakon što sam HTV-u poslao mail, o Varošancu i njegovoj "babi gatari" i emisiji "Na rubu znanosti odnosno pameti" (02.03. 18,35 II program)
gdje će neka jadnica uvjeriti ovu zaostalu plemensku skupinu da je njihov Bog/Isus Krist, neka fikcija a u ozbiljnim znanstvenim krugovima predmet sprdnje i ismijavanja.
Predmnijevam da su "ugledna znanstvenica" dali svoje mišljenje o Alahu i nacionalnoj televiziji Saudijske Arabije.

sam na na 1. programu te iste kuće pogledao prekrasnu emisiju "Hodi duša" (emisija pučke i predajne kulture) gdje u produkciji HRT i režiji NINE ŠOJLEV ansambl LADO izveo 19 korizmenih napjeva naših krajeva.

Zahvaljujem im se na tom trudu i genijalnoj izvedbi.

Ali to ih neće poštedjeti mojih komentara!

Za Korizmu ću se suzdržati.

- 16:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.03.2009., ponedjeljak

BLOGERSKI KRIŽNI PUT

Potaknut @angelovim prijedlogom o blogerskom Križnom putu evo iznosim i svoj skromni doprinos "produhuvljenju" nacije i ostalih naroda i narodnosti.
Drugi vatikanski koncil usvaja izraz extra Eclesiam nulla salus (izvan Crkve nema spasa, prijevod @tignar, skromni), ali se njime obraća isključivo katolicima i ograničava mu valjanost ne one koji poznaju nužnost Crkve za spasenje..Koncil primjećuje da ova tvrdnja počiva na nužnosti vjere i krštenja koje Krist traži (Lumen gentium,14)...

O nekršćanima se kaže da su na različite načine svrstani u Božji narod.Prema različitim načinima kojima spasenjska Božja volja zahvaća nekršćane, Sabor razlikuje četiri grupe:
na prvom mjestu su Židovi, na drugom muslimani, na trećem se nalaze oni koji bez svoje krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i Njegovu Crkvu, ali iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjessti, na ćetvrtom mjestu su oni koji bez svoje krivnje nisu došli do jasne spoznaje Boga, ali unatoč tome nastoje živjeti ispravno.(Lumen gentium)

Ovo sam smatrao nužnom napisati zbog velikog djela blogera nevjernika, koji posjećuju tvoj blog, najčešće u nakani da diskreditiraju Katoličku Crkvu (ali evo vidim da imaju malo rešpekta za vrijeme Korizme, hvala im)
A i zbog vjernika, koji su vrlo često zbunjeni upitima dobronamjernika o ekskluzivnosti Katoličke Crkve u spasenju.
Za ideju Križnog puta, Mislim da bi najveći "uspjeh" postigli ako bi za Križ uzeli post od zločestih komentara, (ja potpisujem prvi)

A nakon Uskrsa "udri jedni po drugima"

- 15:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2025 (3)
Studeni 2025 (7)
Listopad 2025 (3)
Rujan 2025 (1)
Kolovoz 2025 (7)
Srpanj 2025 (4)
Lipanj 2025 (2)
Travanj 2025 (3)
Ožujak 2025 (1)
Veljača 2025 (4)
Siječanj 2025 (4)
Prosinac 2024 (4)
Studeni 2024 (2)
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (13)
Veljača 2024 (4)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (8)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (6)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (7)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (7)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (8)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (4)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (5)
Ožujak 2022 (5)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (8)
Opis bloga
ako imate primjedbi
mrežna pošta vam je ikpurger@gmail.com

Flag Counter