Moj život u 6 kutija

Da li ste se ikada zapitali kolko bi vam trebalo da zapakirate svoj život?
Pitam samo za stvari, ne za odjeću i obuću.
Da li bi to bilo 15 minuta, 5 sati, 5 dana ili bi na pola puta odustali i poslali sve kvragu?
Ja sam mislila kako će mi pakiranje mojih stvari trajat kratko. Ono dva sata i moći ću sjest pred tv i buljit u prazno.
Nije da imam puno stvari a i ono što imam nije osjetljivo da bi trebala posebno pakirat.
Samo treba nabaviti kutiju - dvije i to je to.
Eh da....u mislima je tako ali ne i u stvarnosti.

Odlučili smo preurediti dio stana. Kad kažem dio mislim točno na polovicu.Polovicu sad polovicu kad se malo opernatim ili barem kad mi jedan od ovih kredita koje sam dignula prestane postojati. U tu polovicu je upala i moja soba.
Ispočetka sam se odupirala pomisli da ju preuređujem. Mislim bila mi je sasvim OK a i ko zna kolko ću još dugo biti ovdje (ako ovako nastavim do kraja života najmanje). Onda sam pristala na promijenu balkonske stijene jer je stara več počela truliti zbog curenja sa balkona iznad (sanirano prije početka radova na mojoj sobi). Onda me Glavna uvjerila da jednostavno moram skinut lamperiju u sobi (ostavština nekadašnje blagavaone koja je postala moja soba)pa sam ajde odlučila i pofarbat sobu. Nisam pristala da se stavi knauf na zid - samo lijepa jorgovan boja.
E onda smo skužili da osim balkonske stijene i parket ispod stjene je istrunuo pa sad čekam parketara da mi stavi novi, navodno lijepši, bamboo parket.
E da i striček strujić je bio i promijenio šteker, utičnice i luster pa imam feeling da mi je sad u sobi premračno. Ma kolko vas uvjeravali da su ledice jake lampe e pa nisu. Ja sam naučena na neonke i sad mi je malo mrak pao na oči. Nema veze, naviknut ću se.

Dakle, odlučila sam preuredit sobu i dogovorila radnike i došao je trenutak kada sam se trebala pozdraviti sa starim izgledom i započet sa pakiranjem.
Nabavila sam nekoliko kutija i započela sa pakiranjem.
Geeeez kolko stvari ja imam!!!!!!!!!!!!!
Kolko god mi je nekad bila fora kupovat knjige jer sam mislila da svaka osoba mora imati svoju kolekciju knjiga ako imalo drži do sebe sada je pala u vodu. Sama sebe sam špotala što sam nakupovala (ili zažicala za rođendan) preko 150 knjiga koje su zauzele dvije ogromne kutije koje sam jedva dignula na rudle da bi ih mogla prevest k susjedi. Bila sam tolko ljuta na sebe da sam čak pomišljala dat oglas da prodajem knjige. Barem ono po 10 kn pa da dijelomično vratim uloženo.
Sa svakog putovanja sam si donjela suvenir. Tako sam naučila i svoje frendove. Zahvaljujući tome, hrpetina figurica se morala pažljivo zapakirat.
Luda sam za malim ofcama. Bez obzira da li su plišane ili keramičke ja ih imam hrpetinu. Jao i njih je trebalo pažljivo zapakirat.
Kutijice sa nakitom, nakit koji visi na plutenoj ploči,CD-ovi, DVD-ovi....mali milijun stvari.
Pakirala sam nekoliko sati, neke stvari sam u startu pobacala igrajući na kartu da nesmijem biti tolko sentimentalna a neke sam zapakirala ali kad ću ih otpakiravat bacit ću i njih. Ne želim biti sentimentalna i čuvat gluposti za koje nit ne znam da ih imam.
Odredila sam si jednu ukrasnu kutiju veličine kutije za cipele u koju ću staviti uspomene koje ne želim baciti a sve ostalo što ne stane la-pa-pa.
Nakon svega nasred sobe bio je zapakiran moj život. U kutijama. Njih 6.
6 kutija sa sitnicama/stvarima koje me određuju. 6 kutija sa stvarima koje nose lijepe uspomene, koje sam sama kupila ili su mi poklonili dragi ljudi.
6 kutija na kojima je pisalo Tibica :)