25
srijeda
travanj
2012
Kako malo treba da se osmjeh pojavi....
...na licu mom :)
Jutros sam se probudila nakon jako loše prospavane noći.
Em što sam još u “izbjeglištvu” i ne spavam u svojoj sobi em što sam spavala kod otvorenog prozora i stalno mi je bilo sila na FC pa sam se cijelu noć budila i trčkarala po stanu.
Razlog zbog kojeg sam u “izbjeglištvu” je taj da su nam preuređivali balkon i zadnaj par dana sav balkonski namještaj je bio smiješten u mojoj sobi. Ja sam bila smiještena u sobi kod Glavne.
Jučer je sve završilo i namještaj je vraćen ali je soba sva zmazana od prašie koja se nakupila tijekom balkonskih radova i trebam ju kompletno dubinski počistiti a ne samo tamo gdje popovi hodaju.
Bilo mi je užasno teško dignut se iz kreveta i počet se spremat za posao. Čak mi je i kosa danas u fazi bad hair day-a.
Sve u svemu dan nije započeo obećavajuće.
Kupaona, soba, mrgudasti pogled, promrmljana riječ, kupaona, soba br.2, traženje odjeće, gunđanje u bradu. Šminkanje, pokušaj izrade pristojne frizure (ok vrijeme je da posjetim frizerku), soba, skupljanje stvari (mobitel u drugoj sobi naravno zaboravljen), hranjenje ribice, oblačenje tenesica i mrgud je spreman za posao!
Glavna odlazi samnom do kaslića pokupit poštu, ja promrmljam bok i odlazim zaokupljena mišlju što danas trebam napraviti. OK, račun, povrat, isporuka, provjera, što još...
Kad začujem dozivanje Glavne da se vratim.
“Gle kaj ti je stiglo!”
“Kaj?”
“Razglednica iz Kanade!!!”
“Ma da!!!!!!!!!! :))))))))))))))))))))))”
Osmijeh se pojavio od uha do uha! Razglednica je super! Planina u snijegu, jezerce, borovi i livada. Aaaaaaaahhhhhh :)))))))))))))
Frend je održao obećanje :)))))))))))))))))))
Sa osmijehom krećem dalje prema Plavoj zvijerki i odlazim na posao.
Za divno čudo nije bila velika gužva na cesti. U onoj maloj gužvici u koju sam upala odlučila sam promijeniti radio stanicu jer me počela dosađivat muzika na stanici koju sam slušala kada začujem prve taktove pjesme koju pjevušim več tjednima. Mislim si nema šanse da je to Bowieva Space Oddity jer to bi bilo ipak previše za početak dana.
“Ground control to Major Tom....” – yeeeeeeeeeeeeeeeeeeesssssssssssssssssssssss ipak je ta pjesma!!!!!
Što da vam kažem?
Dan je započeo odlično - prvo me razglednica razveselila a onda je DB došao kao šlag na tortu.
Kako je malo potrebno da mi se pojavi osmijeh na licu :)))))))))))))))))))))))))
komentiraj (0) * ispiši * #
08
nedjelja
travanj
2012
Kako probuditi poduzetnika u sebi?
Hrpetina ideja mi se vrti u glavi ali nikako da se od ideje stvori nešto opipljivo, nikako da se ideja realizira.
Ponekad je krivac moja inertnost prema stvarima a ponekad moja okolina.
Nije da bih trebala slušati okolinu ali ipak okolina nas ponekad određuje.
Nisam nikad bila pretjerano spretna. Neznam baš dobro objašnjavati. A kada vam mozak radi tisuću na sat i znate da sami nemožete to napraviti moji nedostaci zapravo postaju moje prepreke.
Prije par godina sam rekla da ću počet pisat knjigu. Bili bi to pravi memoari jedne 30+ godišnjakinje. Brzo me je popustilo. Nije da nemam ideje to napisati več je moja lijenost stala na put ostvarenju moj ideje. Kad mi nešto padne na pamet da napišem i ako nemam upaljen laptop to je jednako kao da mi nije niti palo na pamet.
Prije kojih 10-ak godina imala sam super ideju kako raditi nakit za sebe. Pokušaji su bili više nego jadni. Nije bio nešto posebno, tak da čak niti ja nisam bila oduševljena da nosim svoje kreacije.
Ali onda je u igru ušla Glavna.
Njoj ide ama baš sve od ruke. Radila je nakit, oslikavala je staklo, slagala puzzle (da po meni je i to umjetnost), heklala je i sve to po principu što je oko vidjelo to je ruka napravila.
A ja? Ja sam stajala po strani i trljala ruke jer ja sam bila ona koja je sve to lijepo prezentirala i na kraju unofčila :)
Glavna je imala dvostruku satisfakciju – imala je novi hobby i extra zaradu.
Istina je da je večina zarade otišla na pokrivanje materijala ali hobby je hobby. Razonoda za sve.
Prije mjesec dva Glavna je vidjela u jednoj reportaži zgodne broševe. Već sam tada vidjela kako joj se oke povečavaju a prsti nervozno stežu. Znala sam da razmišlja kolko joj treba do prvog hobby art dućana i več sam se vidjela sa novim brošem koji ću ponosno šetati gradom.
Za dva dana broš je bio na mom kaputu.
Prvi broš je zamijenio drugi, drugi broš treći i tako su se broševi nizali.
Mali poduzetnik u meni je opet počeo rast i počela sam razmišljat kako da Glavnoj povratim dio uložene love. Glavna se dugo opirala ideji prodaje broševa jer je htjela da ja budem unikat (aaaaaaaaawwwww pa ja to i jesam :**** ) no želja za izradom novih stvari je prevladala i prvi broševi su prodani.
Započelo je pretraživanje neta i traženje novih ideja izrade jer nije zlatna koka jedan uzorak. Treba naći još koji.
I tu su počeli moji problemi. I ja bih htjela nešto izrađivati ali ja sam totalni antitalenat. Em sam nespretna, em me brzo sve izžifcira, em stvarno neznam ideju pretvoriti u konačnu stvar. Neznam čak niti objasniti što bih htjela a kamoli to realizirati.
Lakše mi je sve to prodati, lijepo prezentirati i Glavnoj pomoć nego sama nešto izraditi.
I onda mi je pala na pamet jedna super ideja!
Ako več nisam za to da i ja radim ona ću biti ona koja će sve to prezentirati. Postala sam glavni promotor broševa, izradila FB stranicu....i tu sam stala. Nisam znala kamo dalje.
Na FB-u se isto trebaš reklamirati ali kako? A nije niti FB dosta. Da li da otvorim poseban blog? Da li da napravim svoju vlastiti www?
I onda sam napravila jednu stvar koja mi zapravo nikad nebi pala na pamet a bila je tako jednostavna.
Reklama je sve! Ili uspiješ ili ne.
Naime srela sam u gradu neku curu koja je imala zgodnu ogrlicu i pitala ju gdje ju je kupila i cura je rekla da ju je sama napravila. Pitala sam ju da li ima FB da pogledam i cura je izvadila posjetnicu.
I tad me je lupilo! Pa naravno! Što mi znači da me netko i pita za broš kad nemam apsolutno nikakav kontakt „dokument“. Isti taj dan su me tražili broj moba koji sam izdiktirala umjesto da sam dala posjetnicu na kojoj bi bila reklama na naš proizvod. I koja bi to bila besplatna reklama!
Danas sam sjela za komp i otišla skinuti neke free business card layout-e.
Veliki je došao do mene i odmah se nasmijao na moju ideju.
Ubio me je odmah u pojam.Da li bzvz pokušavam iz nečeg stvoriti nešto više? Da li u konačnici će išta nastati od toga?
Mislim si ako ne pokušam neće ničeg biti, mislim logično zar ne?
A s druge strane da li treba imati potporu?
Ne znam. Ali ideja imam. Na izvoz.......
komentiraj (4) * ispiši * #
