Osmijeh za Djeda u plavom

Dragi Plavi Djede Mrazu,
Ja stvarno neznam što sam ti napravila da me nisi niti htio pogledati.
Stajala sam blizu obadvojicom tebe i smješkala se i čekala da i meni daš neki mali paketić iz svoje velike plave torbe. Onaj mali paketić koji si/ste dali svim kumicama na placu,mamama sa djecom pa čak i onima koji ispod glasa govore “cigarete,cigarete”.
Svima osim meni.
A ja sam bila baš dobra ove godine. Nit sam ljutila Glavnu puno, nit sam branila Čupavcu keksiće puno, nit sam šefu skidala cijelo obiteljsko stablo. Ok ajd ono malo jesam ali ne tako često.
Puno sam radila, ajd puno sam i prigovarala ali to mi je bio samo ispušni ventil.
Pokušala sam se smiješiti čak i onima koji to nisu zaslužili.
Dala sam i koju kunu onima koji su žicali. Ali ne onima koji žicaju jer im se ne radi. Ne, njima nisam dala kunu.
Vozila sam Glavnu Plavom Zvijerkom gdje me je tražila, obavljala sam posao umjesto Velikog kad je trebalo, šetala sam Čupavca i kad je trebalo i kad nije.
Čak sam i puno povrća pojela ove godine.
Sve to a ti me uopće nisi niti pogledao.
Možda je to zato što si bio u plavom odijelu i što ti je na leđima pisao naziv jedne telekomunikacijske firme ali svejedno za osmijeh si mogao barem uzvratiti osmijehom ako ne izvlačenjem ruke iz vreće.
Mislim da ću i dalje biti dobra ali slijedeći put kad te vidim u plavom nema šamse da ti se osmijehnem, ipak ću te tražiti u crvenom odijelu.
Crveno ti nekak bolje paše ;)

Voli te tvoja Tibica (tebe u crvenom, ne u plavom ;)