Stay on these roads....

subota

studeni

2010

Jal u Hrvata ili kako je lijepo kupovat hrvatsko

Poznato je kolko je jala u Hrvata i kako mi uvijek moramo biti najbolji ako ne i bolji od toga ali kada trebamo nešto uložit u to da smo najbolji onda smo manji od makova zrna.

Zadnjih dana u novinama i na TV-u često se čuje ime Jakova Faka samo što ovaj put Fak nije osvojio još jednu medalju za nas več je Fak odlučio reč pa-pa (da ne kažemo FAK) Croatia.
I iskreno mogu reči opravdano. I naravno da ovdje počinje jal u Hrvata koji je tim i veči jer Fak je odlučio postat Janez i otić u Deželu.
I opet moram reči opravdano i zašto ne.
OK moram priznat da nisam upoznata sa svim činjenicama i da iskreno (ah kolko iskrenosti danas) uopće me nit ne zanimaju
pojedinosti ali ono što sam načula je više nego sramota za nas.

Dakle Fak je odlučio otić u Sloveniju jer se želi izgradit kao sportaš. Slovenija ima bolje uvijete za treniranje od nas, ima u svakom slučaju i više snijega od nas (pahuljice padajte meke i guste...) a i Slovenci mu nude trenera s kojim bi on rado nastavio suradnju.
Mi mu nudimo...da dobar vic. Ne nudimo mu apsolutno ništa. Uvijetujemo mu trenera (ili sam ja to krivo shvatila?), nudimo mu staze koje
izgledaju jadno i dotrajalo (e da gospodo treba malo investiranja da bi se proizvod mogao prodavati) i nudimo mu jal!
Barem toga ima na izvoz!
Fak si je premišljao i premišljao hodajući sobom kao profa B. i rekao Dežela prihajam!
I onda naravo opet mi krenuli sa jalom i em što tražimo lovu za ispisnicu iz našeg saveza em što pljujemo po do neki dan hvaljenom sportašu da je izdajica, nije odmah rodoljub, sigurno več zbrajamo kolko smo kunića uložili do sad u njega a on nama tako okrenuo leđa!
A dečko jedino što želi je trenirat i nastupat.
I kaže ako nemože za Deželu onda neće uopće! I razmišlja o napuštanju sporta jer uvijete koji su mu potrebni za ostvarivanje svog sna su oni koje nudi Dežela, ne mi!

I onda sam se sjetila naše plivačice (nažalost kako ne pratim baš sport ne znam joj ime ali mislim da je Martina) koja je bila prognana iz Vukovara i koja je htjela nastupat pod Hrvatskom zastavom ali mi joj nismo (poznato od nekud) omogućili uvjete potrebne za treniranje
i djevojka je otišla u Austriju i nastupala za njih. I naravno nakon što je počela nosit dobre rezultate pojavio se svima nama tako dobro poznat Hrvatski jal.
Ne bi ulagali u sportaše ali kad isti nose medalje pod drugim zastavama onda smo ljubići.
Možemo biti sretni da tako nismo "popušili" i Ivicu i Janicu. Zna se kolko su Gips i mama Marica morali u njih uložiti prije nego su postali to što jesu i prije nego se netko od "glavnih" sjetio uložit koju kunu u njih.

Sve u svemu ova saga se povoljno riješila za Faka i dečko je dobio ispisnicu iz HR saveza i postao je Janez.
A mi smo ostali bez još jednog prosperitetnog sportaša.
Meni je drago zbog njega jer je zaslužio da se u njega ulaže.
S druge strane i malo crnog humora možemo reči ako ništ drugo da je profitirala u svemu tome Hrvatska gospodarska komora jer eto zbog njihovog slogana "Kupujmo Hrvatsko!" Slovenija je kupila Faka.
A i ak ništ drugo na slijedećem velikom natjecanju možemo uživat kad će spiker najaviti Fak Slovenia! ;)