21
subota
veljača
2009
Kad te šef šokira.... ili da li vuk samo dlaku mijenja?
U firmi u kojoj trenutno radim sam več jedno duže vrijeme.
Možda malo i predugo za pojam jednog npr. Šveda. Ili Amera.
Ali za prosječnog Hrvata nisam još dovoljno dugo.Dok ne dobiješ svoj prvi sat u firmi nisi dovoljno dugo.
Kroz svo ovo vrijeme koje sam provela u The Firm bilo je svega i svačega.
Žifciranja na en-tu, svađa (plural!) sa šefom, želja za davljenjem nesposobnih kolega, sažaljevanja sebe i pomisli da dignem ruke od svega , pokupim igračke, dignem sidro i odem dalje.
Bilo je tih misli i želja ali eto nisu se još ostvarile.
To je problem kad posao koji obavljam jako volim iako sam svijesna da sam trenutno "stuck in the middle" i da mi nema niti lijevo niti desno.
Problem je i kad imate više plaća nego u nekoj drugoj prosječnoj firmi i da iznos svih tih plaća kad podijelim sa brojem mjeseci donose mi jednu jako dobru plaću za naše HR uvijete.
I još kad na to dodate da vam The Firm plaća i neke pogodnosti koje bi bilo ludo odbaciti onda odlučite i sva sranja koja vam se dešavaju zanemariti i ujutro ustati iz kreveta, otići na job, obaviti 8-10 sati rada i otići kući.
I onda vas jednog dana šef pozove na razgovor, zatvori vrata i pita vas jedno vrlo nezgodno pitanje-da li želim preć u drugi odijel?
Naime u The Firm se otvara nova pozicija na koju sam ja nekad davno pucala a za koju se zna da bih ja radila.
Nakon dugog razmišljanja i premišljanja odlučila sam se ne javiti jer nisam ziher da je trenutak za mijenjanje posla a i bila mi je muka da u mjesecu koji inače je jako važan za povišicu i povlastice izvjestim šefa da bi ja malo mijenjala posao.
I onda šef kaže da pokušam ako si to tolko želim.
Totalni šok......
Za bilo koga bih rekla da bi mi tako nešto "savjetovao" ali ne i on.
Pitam se koji je razlog bio tako otvorenom razgovoru........
Da li vuk dlaku mijenja ali ćud nikada?
Ili se i vukovi mijenjanju????
Zanimljivo.....
komentiraj (4) * ispiši * #
06
petak
veljača
2009
Auch..joooj...buba...opet...
Eto kad ste spretni kao ja ona vam ne gine svako malo vikati auch....
Prije tri dana moja desna noga je odbila poslušnost i za razliku od mene i moje pozadine otišla u desno kad smo ja i pozadina otišle ulijevo.
Spiralne stepenice, kiša i jupiiii voupaaaaa Tibica leeeetiiiiii!!!
Nisam daleko odletjela pošto sam bila dovoljno ajmo to reći sabrana da sam se u letu uhvatila za gelender i samo “malo” natukla koljeno i pozadinu, malo izgrebla ruku jednu i drugu.
Brzo sam se osposobila za daljnje šepusanje jer jelte nisam smijela pokazati da sam se raspala ko kveten i da bubaaaaaa.
Do Plave Zvijerke jedva došla (proklete spiralne stepenice i kiša!), razmišjala po putu između jaukanja da li da zovem Velikog da dođe po mene ili ne. Prevagnulo je ono ne čist iz razloga da ne dam Velikom satisfakciju da me zeza kak sam na prvu “nevolju” odmah njega zivkala u pomoć ;)
Nakon pada službeno sam postala plavuša-ak ništ drugo po rukama i pozadini. Malo plava, pa malo ljubčebasta (ili ljubičanstvena kak hoćete;) a od jučer i invalid na ruke.
Kak se sve “ohladilo” nakon ozljede skužola sam da sam kod pada i hvatanja za gelender jako trznula rukama pa me sad prsni mišići bubaju.
Jako.
I tipkanje mi je problem. Mijenjanje brzina mi je noćna mora.
Auch...
komentiraj (2) * ispiši * #
