Kad te šef šokira.... ili da li vuk samo dlaku mijenja?

U firmi u kojoj trenutno radim sam več jedno duže vrijeme.
Možda malo i predugo za pojam jednog npr. Šveda. Ili Amera.
Ali za prosječnog Hrvata nisam još dovoljno dugo.Dok ne dobiješ svoj prvi sat u firmi nisi dovoljno dugo.
Kroz svo ovo vrijeme koje sam provela u The Firm bilo je svega i svačega.
Žifciranja na en-tu, svađa (plural!) sa šefom, želja za davljenjem nesposobnih kolega, sažaljevanja sebe i pomisli da dignem ruke od svega , pokupim igračke, dignem sidro i odem dalje.
Bilo je tih misli i želja ali eto nisu se još ostvarile.
To je problem kad posao koji obavljam jako volim iako sam svijesna da sam trenutno "stuck in the middle" i da mi nema niti lijevo niti desno.
Problem je i kad imate više plaća nego u nekoj drugoj prosječnoj firmi i da iznos svih tih plaća kad podijelim sa brojem mjeseci donose mi jednu jako dobru plaću za naše HR uvijete.
I još kad na to dodate da vam The Firm plaća i neke pogodnosti koje bi bilo ludo odbaciti onda odlučite i sva sranja koja vam se dešavaju zanemariti i ujutro ustati iz kreveta, otići na job, obaviti 8-10 sati rada i otići kući.

I onda vas jednog dana šef pozove na razgovor, zatvori vrata i pita vas jedno vrlo nezgodno pitanje-da li želim preć u drugi odijel?
Naime u The Firm se otvara nova pozicija na koju sam ja nekad davno pucala a za koju se zna da bih ja radila.
Nakon dugog razmišljanja i premišljanja odlučila sam se ne javiti jer nisam ziher da je trenutak za mijenjanje posla a i bila mi je muka da u mjesecu koji inače je jako važan za povišicu i povlastice izvjestim šefa da bi ja malo mijenjala posao.
I onda šef kaže da pokušam ako si to tolko želim.
Totalni šok......
Za bilo koga bih rekla da bi mi tako nešto "savjetovao" ali ne i on.
Pitam se koji je razlog bio tako otvorenom razgovoru........
Da li vuk dlaku mijenja ali ćud nikada?
Ili se i vukovi mijenjanju????
Zanimljivo.....