Kao dejt...a nije...

Kako mi moji dragi Kengi i Champs ne bi ostali znatiželjni ;) ...

Sa posla sam pobjegla kao da me je netko jurio užarenim iglama.
U sms-u je pisalo 6 mjesto odredi ti i javim se da potvrdim vrijeme.
Morala sam se još najesti i presvući i našminkat i naći CD i...puno posla...pogotovo za žemsku koja sve to radi sa taaaaaakvim odugovlačenjem.
Pol 6...još nije potvrdio. OK, nije bed. 20 do 6...gledam mob a on šuti. Zašto uvijek šuti kad ne treba??????
15 do 6 stiže sms-ne može u 6 (dobar jutar!!!!) da li bi mogla ja u pol 8 tu i tu?
Mob je u ruci i pišem sms da ne mogu ja u pol 8 da li bi mogli prebaciti na...ma koji mi je vrag??? Zašto ne bi mogla? Haaaloooo!?!?!?!?!
Brišem sms. Pišem novi. Pol 8, tu i tu, vidimo se.
Imam još hrpetinu vremena. Gledat ću TV.

10 do 7. šit pa ja se moram počet spremat.
Utrčavam u kupaonu, počinje šminkanje-lagano, tek toko da imam nešto šminke, sjenilo, maskara i labelo. Nije savršeno ali bit će.
Sve odjevne kombinacije su koma (niste valjda stvarno mislili da ćuu obuć ono što sam večer prije slagala u glavi???:).
U pinkala sam se skroz! Ako je pinky u glavi nek bude i na meni ;)
Ma super izgledam!
Gledam na sat. Još 10 minuta i trebam se nać s njim.
Trčim prema autu, sjedam, palim...zaboravila CD (tak mi i treba, tak mi i treba...lalalalalaaaaaaaaaaaaaa)
Razmišljam da li da uključim Schumija u vožnju ili ne...ma par minuta kašnjenja me neće ubiti,zar ne? Ipak sam ja žemsko (TV je kriv za sve!)

Kasnila sam naravno. Čekao me je kraj fontane.
Da je pravi dejt rekla bih da je vrlo romantično. No nije pravi. Mislim dejt.
Telefonirao je. Sjela sam pored njega, ispružila i prekrižila noge i osjećala se baš kao klinkica. Zašto? Nemam pojma.Smijala sam se samoj sebi kak sam si utuvila u glavu da je dejt i kak me laganini prala nervoza. Kjut, zar ne?
Završio je razgovor, pozdravio me i nagnuo se prema mene i poljubio me! Ha? OK, misliim bilo je u obraz ali do sad to nikad nismo prakticirali.
Samo sam se osmjehnula (nisam se naravno bunila;) i rekla da me stvarno na romantičnom mjestu dočekao (nisam mogla izdržat!).

Pitao me da li bi htjela malo prošetat, sigurno sjedim cijeli dan u uredu pa ako želim... opet HA?????
Opet osmjeh i naravno, baš bi mogli. (dabl kjut!)
E pa mislim da si nisam utupila u glavu da je dejt a koji to u biti nije bio sad bi si stvarno utuvila da je dejt pa bio on to ili ne.
Šetali smo okolo i pričali, pričali i baš sam bila sretna što sam ga vidjela.

Bob je nekada išao sa mnom u srednju školu. Jedno vrijeme smo bili jako dobri frendovi. Jedno vrijeme mi se čak i sviđao. Zašto nikad nisam mu to rekla, nemam pojma.
Srednju sam kao htjela proć bez nekih veza i vezica koe bi mi “kvarile” šansu za učenje i upis na fax (sa danaašnjeg gledišta skoro pa prava glupost ali tad je to imalo donekle smisla).
Prijateljstvo je puklo odlaskom iz srednje. Vidjeli se još jednom pa opet pauza do prije nekoliko mjeseci.
Bob se nije promjenio. Ostao je još uvijek onaj isti, lagano zaigran dječarac,pristojan i fin....

Sjeli smo na kavu. Razgovor je nastavljen. Pričali smo kao navijeni o svemu i svaćemu. Osjećala sam se stvarno dobro:
Donio mi je CD koji sam mjesecima tražila.Možete si zamisliti koji je to osmjeh bio na mojem licu:)
Sjetio se, spržio ga je, imam mjuzu za auto! Yes!
Nažalost večer je brzo završila.Morao je nekuda otići ali sad je on kasnio.Nikak da se pokrenemo jer razgovor nije prestajao.
Rekoh mu da krene jer inače neće stić. Rekao je da nema veze, da ima vremena. Rekla sam mu da ću ga odbaciti. Sjeli smo u Plavu Zvijerku i otišli.
Na rastanku smo se dogovorili da se “uskoro” vidimo, zatvorio je vrata i otišao.
Krenula sam dalje. Sa smiješkom na licu, Mary u CD playeru, i lijepo provedenom večerom. Svijet je bio stvarno pinky.
Da li ću ga ponovno vidjet? Naravno.
Da li ću ga poljubit u obraz? Hoću. I za dolazak i za rastanak, jer ovaj puta nisam.
Da li ću se dobro provest? Mislim da da. Ovaj put je bilo super. Kao na dejtu koji to nije bio.....