25

petak

siječanj

2008

Nemoguće, pa Vi ste prepošteni...ili kako ljudi pojma nemaju!


Več 3 dana idem na terapiju zbog problema sa rukom (sad bih se mogla izvlačiti da je to razlog što ne postam češće ;)))
Sjedim u čekaonici, čitam knjigu (taj nesretni alkemičar), čekam na svoj red, zovu me, ulazim, sjedam na stolicu, oslobađam rame viška odjeće, dobivam svoju terapiju, čitam knjigu, čekam pip-pip da odzvoni pa da krenem natrag kući.
I tako ću raditi još nekoliko dana (možda uspijem pročitati tu nesretnu knjigu).
No ono što me je jučer malo iznenadilo bilo je pitanje od stričeka koji radi na terapiji.
Tako sam ja jučer došla, sjela, pripremila knjigu da počnem čitati kad me striček dok je pripremao terapiju priupita-”Što ste Vi po struci?”
Maknem ja pogled sa knjige i pogledam njega i uzvratim pitanje-”Baš po struci ili šta radim? Kod mene je to sasvim različito.”
”Po struci” kaže on.
”Pravnik”-kažem ja.
”Pravnik? Nikad Vam to ne bi rekao.”
”Zašto,ako smijem znati?”
Striček me pogleda zbunjeno, slegne ramenima i kaže ”Pa, izgledate mi prepošteno.”
Sad je meni bio upitnik iznad glave kad striček nastavi ”Ne kažem ja da vi niste dobar pravnik nego jednostavno ne djelujete pokvareno kao oni. Baš pošteno djelujete.”

Zanimljivo je kako nas ljudi doživljavaju.
Recimo da mene pitate kako mislim da me ljudi doživljavaju rekla bih - brbljavo, naporno, dosadno, a sama sebe smatram osim toga da sam i ljena i prava bitch.
No sjećam se da samo na jednom od mnogih tečajeva koje sam morala proći radi usavršavanja na bivšem jobu imali zadatak da opišemo svoje kolege i kako ih vidimo i već tada sam ostala zbunjena kako moja percepcija mene same je potpuno drugačija od onoga kao me ljudi doživljavaju.
Mene navodno ljudi doživljavaju kao poštenu(to je novi pojam koji zapisujem u kako me drugi vide), komunikativnu (brbljava;), izuzetno ambicioznu (ha?????haloooo!!!!ha????), pravi borac za prava-pogotovo kad treba druge braniti (priznajem kriva sam za to), srdačnu (khm khm) i dostupnu osobu, odlučnu i nepokolebljivu......
Ja sebe ne vidim kao takvu.
E sad....Ili sam ja prekritična prema samoj sebi ili ljudi pojma nemaju!
Bit će da je ovo drugo...
Makar definitivno je lijepo s vremena na vrijeme čuti da ipak oko vas sja neka druga aura osim one crne koju ste si sami nabili.
Ako ništa drugo bar zbog ega koji raste i raste...
Ma ljudi fakat pojma nemaju;)

Btw. napokon sam saznala kolko se cijeni moj rad. Ajmo reči da je povišica daleko bolja nego prošlogodišnja koja je meni doslovce bila kao mokra pljuska, no količina novca nikada neće biti proporcionalna radu za koji dobivam taj novac no danas neću biti neskromna pa ću samo reči ajd bilo je i vrijeme da se neki pomaci vide.
Ah da i uz povišicu ide i dodatna uredska oprema kao i rečenica da se nadaju i daljnjoj dobroj suradnji i mojem ostanku u firmi. Zanimljivo.....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.