I had a dream...(i moj brat Veliki takođe;)

Zadnje vrijeme mi je opet prenaporno sve što se dešava oko mene.
Posla previše, obveze nakon posla se gomilaju jer sam preumorna da ih ispunjavam.Niti blogove stignem čitat (sve ću vas obići uskoro, obećajem)
Sjedim doma i buljim u TV i živciram se oko izbora (inače mene politika uopće ne zanima a sad postajem stručnjak za pračenje izbora i post izbornih zavrzlama).
Razmišljam da se učlanim u jednu stranku ali još nisam dovoljno čvrsto odlučila. Zamislite Tibica-političarka!!! Hahahaha presmješna pomisao.
Kaže Glavna da bi se isplatilo samo kad bi bila zaposlenik tamo a ne samo osoba koja podržava. Pitadoh kako se mogu zaposliti jer zaposlit ću se ako treba!!! Ostavit ću sadašnji job i postat profesionalni političar!
Ipak sam napola školovana za tako nešto.Druga polovica je školovana za nešto drugo ;))))
Razmišljam kako se brzo bliži Božić i kako treba još hrpetinu stvari do tad napraviti a mene već sad hvata panika da ništa neću stići.
Srećom idem oko Božića na GO. Napokon malo odmora.
No do tad još puno, puno posla treba obaviti…..
Saznala sam da uskoro idem na put - gle možda novi putopis stiže;)
Imam uskoro neki party….ne mogu preumorna sam….
Samo bih ležala u krevetu i spavala…

Spavala i sanjala....
Noćas sam sanjala jednog dječaka. Radi u firmi do moje.
Slatkički je. No ne zna nit da postojim. Ili bolje rečeno nije znao do jučer.
Jučer je saznao da Tibica radi u toj i toj firmi u tom i tom odjelu i da je upravo Tibica se raspitivala kako se Dječak zove.
Dječak je rekao možda nas sudbina jednom spoji da se upoznamo.
Kad sam to saznala rekoh a možda će sudbina me uspjevat skrivat slijedećih 5 godina da ga ne srećem na hodinicima. Ili možda manje ako se učlanim u stranku i počnem raditi kao ozbiljan političar! (samo ne znam zašto sad imam neozbiljan izraz lica nakon te ozbiljne izjave!??!;)
Naime kako je sve počelo?....
Vidjela ja Dječaka jedan dan na hodniku. Dječak me pozdravio a ja odzdravila. Shvatila sam da je Dječak u biti slatkički. I postala ja znatiželjna kako se Dječak zove.
I naravno ne bi ja bila ja ili ne bi Tibica bila Tibica da nije pitala osobu koja najvjerojatnije zna njega da mi kaže njegove ime. Čist iz znatiželje. Čist da kad mi prošeće mislima da znam tko mi je šetao. I za ništa drugo.
Eeeee...ne kaže se bezeveze pusti lava da spava!
Ta dotična osoba nije znala Dječakovo ime ali je niti 6 niti 7 otišla do njega i rekla mu da joj treba njegovo ime i broj telefona i da ide na kavu sa jednom gospodičnom.
Prema riječima dotične osobe Dječaka je to zaintrigiralo i nakon par dana je (jučer) pitao šta ima novog?
I dotična osoba mu je lijepo otkrila moj identitet!
Rekoh baš super(da li zna netko u kojim sve bojama i veličinama se proizvode škarnicli za glavu? Mislim da će mi trebat nekoliko da se sakrijem!)
I sada Dječak zna za mene. Zna mi ime. Zna di radim i sad samo može fino čekat da naleti na mene.

I noćas sam ga sanjala.
Da smo se upoznali. I odmah je ”zaiskrilo” između nas.
Šaputali smo kak taubeka dva, smješkali se...gledala sam mu oči-predivne su. On mi je gladio kosu. Pričali smo više pogledima neg riječima.
No onda ga je netko vidio u susjednoj zgradi kak se sastaje sa nekom drugom curom. Njegovom zaručnicom. Ostala sam razočarana. Pitala sam se zašto se uvijek meni s*anja događaju? Došao je da mi objasni i...
....i neznam šta je dalje bilo! Probudila sam se.
Samo sam se osmjehnula.
Eto tolko o tome...već ga i sanjam i već se skrivam od Dječaka a ne znam niti sama zašto.
A samo sam mu ime htjela saznati....
(znate onu: Curiosity killed the cat! ;)