Gdje ljudi izlaze????

Danas je teško biti 30 i single.
Još teže ako inače nemaš jako veliko društvo s kojim bi izlazio i kratio bogu dane.
Teško je i sa 20 a kamoli ne sa 30.
Sva mjesta na koja sam nekad daaaaavno izlazila puna su klinaca od 18 pa do eventualno 25 s tim da se 25-o godišnjaci valjda tamo osjećaju kao mamuti-izumrijela vrsta.
Bar znam da sam se ja tako osjećala.
Sa 30 nemam pojma kamo izlaziti!?

Pričala sam sa kolegama na jobu o tome i svi mudro šute. U biti svi daju savjete poput ” Pa daj odi na ples...Iskrica ti je super stvar...znaš i planinarenje nije loše..” a kad konkretno pitate gdje su oni izašli protekli vikend ili gdje samci ”love” samice svi zašute.
Ili nitko nema pojma, ne žele priznat da sjede doma pred TV-om ili ne žele reči gdje ih se može vidjet van radnog vremena.

Evo ja sam 30 i nešt sitno, single i sjedim doma pred TV-om.
Priznajem – to mi čist odgovara jer večinom sam tak umorna i nemam volju za ništa pa TV i mozak na pašu su prava stvar.
No osjećam kako je vrijeme da počinjem izlaziti.
Vrijeme je da se vratim uobičajenom životu.
Ne, nemislim loviti nekoga da bi ostvarila vezu, več jednostavno upoznat ljude i počet izlaziti. Za ostalo ako i kada se desi vidjet ćemo...

Moj veliki problem je uvijek bio da nisam nikad imala neko veliko društvo.
To su uvijek bile neke pojedinke, individue koje su se međusobno večinom poznavale a li ne i družile.
Pojedinačno smo znali izlaziti van ali nikad nešto tipa disco ( u doba kad odlazak u disco ne bi podrazumijevao okretanje očima zbog toga što smo najstarija grupa), ili odlasci na vikend, u prirodu ili nešto takvog.
Ne, mi smo izlazili eventualno na kavu, šetnja s psima i to je to.

Ljudi s kojima se družim su ili u vezi ili vrlo lijeni za izlaske.
Ako su u vezi i pitam ih da li žele nekam van čist da se maknemo od udobnih naslonjača i TV-a (gle opet ga spominjem) počnu s pričama da eto baš imaju dogovoreno sa dragom/dragim i kad kažem ok pa idemo svi pa onda počnu izvlačenja da se nisu dugo vidjeli i da bi oni malo na samo i khmkhm...rekoh ok, nema veze.
Oni koji su lijeni njih više niti ne pitam jer uvijek, ali skoro uvijek nađu neki glupav izgovor ili predlože vrijeme izlaska koji mi ne bi odgovarao niti prek vikenda a kamoli tijekom radnog tjedna kad niti ne znam kad odlazim doma sa joba.

Na kraju se držiš onog nadanja da će te ipak neki prijatelj/prijateljica pozvat da ideš s njom/njim/njima van i možda će ubaciti još kojeg prijatelja u igru čist da se imaš s kim družiti.
Zar je danas tak teško počet izlaziti?
Da li uopće se ima kamo izlaziti?
Gdje se uopće ljudi nalaze?
Da li sve ovo napisano ima smisla ?