'Till death do us part...yeah right....

Čitam danas kod Champs-Elysees kako joj se dvije frendice razvode.
Niti jedna nije u braku jako dugo.
Par minuta nakon čitanja dođe mi kolegica i malo pričamo i kaže mi da se razvodi.
Nije da ona bi ali eto druga strana je tako odlučila. Ne želi više pokušavati.
Ostala sam blago rečeno šokirana.
Ma ne time šta se razvodi jer danas je to očigledno jedna od najnormalnijih stvari već činjenicom da je u braku niti pol godine.
OK u vezi je bila jako dugo i nakraju su vezu htjeli okrunit brakom.
Ok niti to nije prošlo jednostavno i bez trzavica ali prošlo je. I sad nakon svega par mjeseci mladi gospon je odlučio da želi van iz braka.
Zbog čega nisam je pitala jer smatram da nije na meni da zabadam svoju frntu u sve stvari.
Samo sam ju pogledala i rekla nek se drži kak god zna.
Bilo mi je stavrno žao.
Žao jer zajednički život im nije niti započeo kak spada a več završava. Žao jer ona još uvijek voli ali ni to danas nije dovoljno.

Nakon toga sam poslala Sunčeku mojem malom temu za današnje razglabanje-razvod brakova i zašto do tog uopće dolazi!?
Jednostavno ne mogu vjerovati da danas ljudi tako olako shvaćaju brak.
Koja je poanta ući u brak i nakon svega nekoliko mjeseci reč znaš draga/dragi nije to onak kak sam si zamišljao/zamišljala i ajmo mi sve to fino zgotoviti pa svatko svojim putem.
Pa nije to ljetovanje pa kad ti dosadi vrati se doma i tu i tam pogledaj slikice čist da se podsjetiš kak je bilo.
Brak je nešto u šta se ulazi zbog ljubavi, zato jer znaš (naglasak je na znaš a ne pretpostavljaš ili očekuješ) da s tom osobom želiš provest ostatak svog života, nešto šta je viša stepenica u vezi.
Nitko ne kaže da u braku nebi trebalo biti svađa, trzavica ili problema. To bi bila bajka a ne život kad toga ne bi bilo.
Ali isto tako brak nije vic, usputna stanica u nečijem životu.
Brak nije kao život u roditeljskom domu gdje dođeš doma na oprano, speglano, počišćeno i skuhano.
Nije kao kad mami ne kažeš kam ideš i kad ćeš se vratit doma.
Nije život bez obveza, odricanja, prilagodba, promjena i velikih kompromisa.
Ljubav danas nije dovoljna za brak.
Za brak treba više.
Danas su svi ili presebični i misle na sebe a ne na ”Nas” kao dva ravnopravna partnera u vezi ili na svoju drugu polovicu koja se vrlo često na mjestu ”prioriteta” nalazi daaaleko iza ”moj posao”, ”moji prijatelji”, ”moja obitelj”, ”moje slobodno vrijeme” i čim se pojave prvi problemi podviju rep među noge i pobjegnu glavom bez obzira nekom tamo warp brzinom.

I kaže meni Sunčeko moje malo da valjda sad shvaćam zašto mi kaže da sam ja jaka i hrabra jer kad mi je veza bila gotova ja sam se ponjela upravo tako-jako i hrabro.
Nisam ustuknula, prepoznala sam problem i ostala čvrsta.
Kaže mi (citiram) : Ti si čvrstim stavom,unatoč boli, ''problem'' riješila u startu...a ne kad se dodatno zakompliciraju stvari (brak,imovina,dijeca). (kraj citata)
Rekoh možda jesam hrabra, možda jesam čvrsta ali sve je to bilo samo zato jer više nisam imala snage da samo ja borim, da samo ja mjenjam stvari i samo ja radim ustupke. Ja sam prepustila drugoj strani da se odluči šta želi dalje i druga starna je podvila rep i.... warp brzina!
Veza je kao i brak samo bez potpisa na papiru i bez provođenja 24/7 sa voljenom osobom.
I u vezi se trebaš truditi i raditi sve te kompromise.
Zato mi nije jasno kako se ljudi olako odlučuju na brak?
Zašto ne promotre prvo vezu i razmisle da li ima smisla to dalje tako?
Zašto ne probaju prvo zajednički život, da vide da li su kompatibilni i da li mogu 24 sata 7 dana u tjednu pa tako mjesecima živjet zajedno prije nego se obvežu na „dobro i zlo dok nas smrt ne rastavi“ i prije nego kupe stan i naprave dijete?

Nakon svega se pitam koja je poanta braka?
U biti pitam se koja je poanta ljubavi?
Nakon tolko neuspjeha o kojima svaki dan slušam pitam se da li ću ikada naći nekog tko će ozbiljno shvatiti vezu i tko će biti spreman u vezi staviti mene i nas na prvo mjesto a sve ostalo iza i shvatiti da se sve da riješiti samo kad je tu volja i ljubav za koju znaš da ne bi bilo dobro da ju izgubiš.
Koja je poanta voljeti?