15
ponedjeljak
siječanj
2007
Odlučila sam...
Ponukana svim stvarima koje su mi se dešavale prošle godine odlučila sam i definitivno stojim iza toga da neke stvari u svom životu moram promjeniti.
Eto jedna od njih je bila i da budem malo manje mrgud. Samo malo manje, ne jako;)
I tako sam odlučila prošli tjedan prvi radni dan u ovoj godini ovjekovječiti smješkom.
Je da je to jaaako teško kad znaš da dolaziš u leglo idiota i nesposobnjakovića ali eto zbog jedne odluke(kak mrzim Novu godinu ;))) odlučila sam pod svaku cijenu razvuč svoje mrgudno lice u predivan smiješak.
Ne, nisam vježbala satima pred ogledalom jer je to izgledalo više nego otužno i nakon samo dva puta.
Tako otužno da na kraju nisam bila mrgudasta nego jako, jako tužna.
Negho, eto tako sam ja ušetala u ured i sa smješkom svaome na putu poželjela jutro (dobro-kako kome) i odmarširala ovaj put laganim i lepršavim korakom do svoje stolice i stola.
Prvi korak uspješno proveden.Prvi dan.
Ok ostatak tjedna je bilo malo teže se smijati zbog određenih situacija koje su se desile ali ajd pokušavala sam.
Eh da , smješkala sam se svima osim onima koji me uredno grrrrrrrrrrrrr a s njima sam inače na”vrlo hladno-lice”bazi i ”pusti me na miru da obavim svoj posao i odem doma što prije” bazi pa eto zašt da sad to promjenimo??? ;)
Drugo-odlučila sam da je dosta onog paćeničkog izgleda jer sama se nad sobom sažaljujem a to opet ne valja. Dakle, smješak na lice, frizurica i zgodna oblekica i dalje lepršam.
Treće-odlučila sam da više ne zapostavljam niti jednu frendicu/frenda/moguću priliku za poboljšanje svog života pa tako kad zazvoni mob-poruka ili poziv – sa upitom za kavu ja kažem-može, samo da provjerim kad sam slobodna (hvala b(l)ogu(sorry Penellope ali tak mi je guba taj izraz) i dobrim prijateljima na malom plavom planeru sa šljokicama).
Četvrto-odlučila sam da sve što me može razmazit tipa masaža, frizer pa i onaj okrutni kozmetičar su mi samo prijatelji koje treba redovito obilaziti a sve u svrhu”ja se osjećam sjajno!!!!” jer kad se ja osjećam sjajno onda su i svi oko mene sretni. Zašto? Pa zato jer im ne cvokotam cijelo vrijeme i ne mrgudim se.
Peto-odlučila sam da mi za moju sreću nitko nije potreban osim mene same. Samo da se ne uljenim oko toga.
Evo i danas je smiješak na mom licu i baš se dobro osjećam.
I nešt sam otkrila ;)
Ali psssssssssssst...nesmijem ništ o tome reči....
Pa-pa....
komentiraj (2) * ispiši * #

